Warhammer 40,000: Speed Freeks

WAAAGH stiže na kauč

Postoji nekoliko univerzalnih istina u svemiru Warhammer 40k. Carstvo ljudi je u stalnoj krizi, Tyranidi su gladni, a Orkovi, e Orkovi će uvijek pronaći način da nešto motorizirano sastave od dva komada konzervi i jedne, recimo, polovne sušilice za kosu. Warhammer 40,000: Speed Freeks točno je taj komad univerzuma pretvoren u igru. Nakon godinu dana provedene isključivo na PC-u, naslov razvojnog tima Caged Element službeno stiže i na PlayStation 5 te Xbox Series X/S. Recenziju sam radio na PS5 verziji, kroz nekoliko desetaka utakmica online i protiv botova, s proporcionalnom količinom pišanja od smijeha i hejtanja lag-a zbog kojeg sam umro.

Gameplay: više makljaže, manje vožnje

Iako tehnički piše „racing“, Speed Freeks puno više nagiba prema krumpanju nego prema disciplinarnoj vožnji u liniji. Tri ponuđena moda dobro pokrivaju spektar kaosa. Deff Rally je timski način igre 8 na 8 u kojem se kroz checkpointe pokušava doći do cilja, premda većina utakmica završi tako da pola momčadi „samo na sekundu“ skrene da netko sredi onog tipa u helikopteru. Kill Konvoy dvije ekipe pretvara u tjelohranitelje vlastitog Stompe (golemi metalni Ork sa haljinicom koji izgleda kao da je zalutao iz drugog žanra) dok istovremeno pokušavaju razmontirati protivnički. Kustom Rally servira community mape iz ugrađenog level editora, što ide od „inženjerska remek-djela“ do „brate, što je ovo“.

Vozila se dijele u nekoliko klasa, od žgoljavih buggyja preko teških tenkova do helikoptera. Svako vozilo ima vlastiti tree nadogradnji, vlastite oružarske čari i vlastiti stil eksplozije. Krivulja učenja nije strma, ali svaka klasa ima dovoljno specifičnosti da se isplati uložiti vrijeme prije skakanja na sljedeću.

Kako se ovo igra na konzoli

Glavno pitanje za sve koji su PC verziju gledali postrance: drži li vodu na PS5? Pa evo... FPS ostaje miran kao tibetanski monk čak i kada na ekranu istovremeno postoji desetak vozila, tri helikoptera, četiri eksplozije i jedan Ork koji vrišti nešto što vjerojatno nije kompliment. Animacije su fluidne i jako fora za gledati, pogotovo u kaboom-kaboom situacijama. Vozila se ponašaju težinski uvjerljivo, što znači da nema skakutanja po terenu kao u Rocket League. Dobro, malo ima sličnosti.

Pozitivno otkriće je da je gamepad ovdje čak i bolji izbor od miša i tipkovnice. Tempo igre, široka vozila i konstantni booster ne traže snajpersku preciznost, a osjećaj zamaha na analognim gljivicama izvrsno se uklapa u arkadni ton naslova. Igračima koji su prošlu godinu proveli kao PC veterani treba nešto prakse za ciljanje gljvicama, ali to potraje koliko jedna lošija pizza, i nakon toga je gamepad legitimno najbolji put.

Mreža, lobby i život na serverima

Network je tijekom testa bio iznenađujuće discipliniran, bez većih lag spikeova i s relativno brzim pronalaženjem mečeva. Igra podržava cross-platform crossplay, što je za naslov čija PC populacija ponekad stane u jedan veći lift gotovo egzistencijalna stvar. Konzolni igrači sada ulaze u isti bazen s PC publikom, što bi srednjoročno trebalo zadržati lobby zdravim, ili barem živahnim.

Kada nema dovoljno ljudi, igra dopuni slotove botovima. Botovi rade svoj posao i nisu blesavi, ali nisu zamjena za pravog čovjeka koji vam u mikrofonu psuje gume. Posebno u Deff Rallyju, koordinacija ekipe je razlika između podijeljenog veselja i tihe vožnje po praznoj cesti.

Sadržaj, customizacija i community

Speed Freeks je tijekom prošle godine napustio mikrotransakcije i sad se sve otključava igranjem, što danas treba pohvaliti kao da je netko izumio kruh. Dijelovi, oprema, gume, premazi i kozmetika za pit boss lika mijenjaju se po volji, a vozila stvarno izgledaju kao „uvećani“ Games Workshop minijaturi. Za fanove tabletop verzije ovo je vjerojatno najjača single karta naslova.

Community mape su priča za sebe. Mek Workshop alat ozbiljan je level editor s preko 400 assetova i već je dobro napunjen kreacijama svih razina kvalitete. Imate tu „mapa-genija“ koje su zabavnije od službenih, i imate „mapa-ravne-ploče-s-jednim-skokom-za-XP-farmanje“ koje će vas natjerati da odmah pritisnete back. Konzolni igrači dobivaju isti workshop bazen kao PC, što znači više sadržaja iz prvog dana nego što većina launch naslova ima u prva tri mjeseca.

Što fali

Sad ozbiljnije, makar samo na trenutak. Sadržaj igre je relativno tanak. Tri moda, ograničen broj službenih mapa, vizualni dojam koji ne pomiče granice (usporedba sa Space Marine 2 tu je nemilosrdna, kao da ulazite na Met Galu u majici Bad Blue Boysa) i repetitivna struktura mečeva. Ono što je u prva dva sata zabavno do suza, oko trećeg sata istog vikenda počne mirisati na monotoniju. Iskreno: imao sam poziv da igram dulje, ali sam se nakon otprilike tri sata kontinuiranog krumpanja Orkova zasitio. Igra nije kriva. Speed Freeks je dizajniran za sesije od 30 do 60 minuta uz pivo i ekipu, ne za sveučilišne maratone.

Pomalo nedostaje i klasični deathmatch ili arena mod bez ciljeva, da malo razvodni glavnu petlju. Nadamo se da će Caged Element u sljedećim ažuriranjima proširiti listu modova, sada kad konzole otvaraju novu publiku i, vjerojatno, novu generaciju neuračunljivih komentatora u glasovnom chatu.

Zaključak

Speed Freeks na PS5 je primjer kako se nišni multiplayer naslov može uredno preseliti na konzolu i pritom ne razbiti nekoliko zuba. Tehnički sve štima, gamepad iznenađuje na pozitivnu stranu, network drži vodu, a core petlja je zabavna kao i prije godinu dana. Glavna kočnica i dalje je tanak sadržaj i monotonija koja se uvuče brže nego što biste željeli. Za fanove Warhammera, Orkova i klasičnog vehicular combata laka preporuka. Za sve ostale, najpošteniji savjet je tretirati ga kao popodnevni vatromet, ne kao glavni naslov sezone. WAAAGH, kratko i jasno.

Primjerak PlayStation 5 verzije za potrebe recenzije ustupio izdavač Wired Productions