Marathon

Novi extraction-shooter naslov Bungieja, studija iza Destiny franšize, iznenađujuće je dobar. Nakon dijela negativnih reakcija tijekom razvoja, fijaska s ukradenim vizualnim assetima i još nekoliko priča koje su izašle u javnost, gaming publika već je proglasila ovu igru Concordom 3 ili Highguardom 2, kako vam draže. No ako pogledate iza zavjese gamerskog krda, pronaći ćete igru koja je surova, nemilosrdna, s umjetnom inteligencijom koja vas lovi bez milosti, a opet sam se nakon svake smrti nekako vraćao na još jednu rundu.

Marathon vas smješta na planet Tau Ceti IV u 2893. godini i odvija se u istom univerzumu kao i prethodne tri igre iz Bungiejeve Marathon franšize, koje su izašle između 1994. i 1996. godine. Kako je prošla godina za neke bila godina extraction shootera, uz izlazak ARC Raidersa, verzije 1.0 za Escape from Tarkov i još nekoliko naslova, Marathon se izdvaja svojim jedinstvenim vizualnim stilom i dizajnom, iako ni sam nije bez mana.

Kao i kod većine extraction shootera, osnovna premisa je više-manje ista. Ulazite na mapu, skupljate oružja i nadogradnje iz kontejnera razbacanih po okolišu, a zatim se sukobljavate s drugim igračima ili neprijateljskom umjetnom inteligencijom. Za razliku od ARC Raidersa, još jednog naslova u kojem sam proveo bezbroj sati i koji također ima robote i PvPvE iskustvo, Marathon je znatno manje pristupačan početnicima. Trebat će vam vremena da se naviknete na pucanje, razne nadogradnje i čitanje opisa predmeta kako biste znali što opremiti na koje oružje.

Ako je ARC Raiders prijateljski uvod u extraction žanr, igra koja je čak i u solo runovima ponekad blaža, s prepoznatljivom rečenicom “Friendly, don’t shoot” koju čujete od drugih igrača i s nešto kooperativnog PvE sadržaja, onda je Marathon njegova brutalna, hardcore suprotnost.

Hero-shooter pristup

Marathon posuđuje neke elemente iz hero-shooter žanra jer je prva stvar koju morate napraviti prije ulaska na mapu odabir Shell-a s kojim ćete igrati. Svaki Runner Shell ima različite osobine i sposobnosti, od nevidljivosti do drona koji za vas može krasti predmete drugih igrača. Uz to, svaki ima i drukčije početne statistike, pa kombinacija sposobnosti i osnovnih karakteristika nudi različite stilove igranja za svaki Shell.

Želite biti nevidljivi ubojica koji se šulja iza ljudi i zabija im nož u leđa? Želite biti tenk sa štitom koji upija metke, a zatim napada dok neprijatelj ponovno puni oružje? Ili možda želite mobilni stil igre s grappling hookom, kojim možete doći do povišene pozicije i kampirati igrače koji pokušavaju pobjeći s mape kao pravi extraction-shooter štakor? Izbor je vaš, ali uz njega dolazi i strma krivulja učenja.

Dolje s korporacijama

Za razliku od većine extraction shootera, Marathon ima sustav nadogradnji nalik stablu vještina, vezan uz šest različitih korporativnih frakcija. To donekle podsjeća na Syndicate sustav u Warframeu, pri čemu svaka frakcija nudi sezonska otključavanja poput nadogradnji za Runner Shellove, dodatnog prostora za skladištenje, više oružja za kupnju u Armoryju i slično.

Više bodova za napredovanje kod svake frakcije dobivate ispunjavanjem ugovora, a viši rang kod pojedine frakcije znači i više nadogradnji koje možete otključati.

Vizualna preglednost ipak je negativna strana igre. Sučelje je zatrpano informacijama i vizualnom bukom, pa će vam trebati vremena da se na njega naviknete. Navigacija kroz izbornike u početku je zbunjujuća, no nakon nekoliko runova postaje podnošljiva.

Maraton sadržaja

Gameplay loop u Marathonu jednako je nagrađujući koliko je i težak. Umjetna inteligencija je surova i vrlo pametna te će vas doista loviti. Neprijateljski roboti dolaze u više varijanti, od nevidljivih botova i dronova koji vas usporavaju, do mini-boss protivnika. Na svakoj mapi nalazi se i dosta manjih aktivnosti, poput traženja loot cacheva uz waypoint koji možete dobiti ili otvaranja vrijednih sanduka pomoću ključeva.

Naravno, u run možete ući i s besplatnim loadoutom, kao u ARC Raidersu, ali budući da u inventaru nemate sigurni džep, veći rizik znači i veću nagradu. Pogled iz prvog lica drži vas napetima i stalno na oprezu. Iako je dizajn zvuka nešto slabiji nego u ARC Raidersu, i dalje odrađuje posao. Osobno, glazba mi je odlična. Prodaje taj futuristički ugođaj i već sam neke synthwave pjesme iz soundtracka dodao na svoje playliste.

Različita oružja, različite nadogradnje za svako oružje, povećanja statistika, vrste streljiva, granate, nadogradnje opreme i još mnogo toga. Morate zapamtiti što zadržati, što baciti i, naravno, kada se izvući, odnosno napraviti Exfil, kako se to kaže u Marathonovom rječniku.

Mape su dinamične i imaju posebne evente, poput Lockdown eventa u zoni Dire Marsh, gdje morate poraziti valove robota kako biste došli do vrijednog loota.

Tu je i solidan vremenski sustav na mapama, od kiše do grmljavinskih oluja koje vas mogu pogoditi ako niste oprezni, pa sve do opasne kiše koja nanosi štetu na mapi Outpost.

Naravno, možete očekivati i endgame aktivnosti, poput mape Cryo Archive. Za ulazak na tu mapu postoje određeni uvjeti, primjerice morate biti iznad 25. razine, a vrijednost vaše opreme mora biti veća od 5000 kredita. Mapa je otvorena samo vikendom i ima specifične korake koje morate odraditi kako biste došli do boss borbe, dok vas istovremeno pokušavaju ubiti i drugi neprijateljski igrači.

Znam da, primjerice, ARC Raiders također ima slične aktivnosti, poput Queen encountera, ali ovaj boss više djeluje kao Destiny raid boss. Loot je bogat, ali neprijatelja je jako puno, a meni je trebalo dosta pokušaja i smrti prije nego što sam shvatio što moram napraviti kako bih se izvukao, jer ovdje nema standardnih extraction točaka.

Možete igrati solo, u paru ili u tročlanom squadu, ali nemojte očekivati prijateljski raspoložene igrače koji će vam preko proximity voice chata vikati “Friendly”. Većina igrača puca čim vas vidi, pa je bolje da i vi radite isto.

Nakon što sam sudjelovao u nekoliko zatvorenih beta testova i open server slam vikendu, očekivao sam da će Bungie malo ublažiti težinu kako bi igra bila pristupačnija široj publici. No na moje iznenađenje, Bungie je ostao pri svojoj viziji i dodatno naglasio i vizualni stil i težinu. Ovo je igra za određenu publiku, za ljude koji su ponekad možda i mazohisti, i upravo zbog te hrabre odluke cijenim Bungie.

Naravno, broj igrača pao je za više od 50 posto od izlaska, ali rekao bih da je igra pronašla svoju nišu i zdravu bazu igrača.

Presuda

Ako očekujete prijateljski extraction shooter bez krivulje učenja, rekao bih da ova igra vjerojatno nije za vas. Morat ćete provesti dosta vremena u igri prije nego što pohvatate kako stvari funkcioniraju i naučite se snalaziti na Tau Ceti IV. Ili jednostavno možete puno puta ulaziti s besplatnim sponzoriranim kitovima, što je također opcija. Igra vas neće voditi za ruku i umirat ćete često, vjerojatno najviše od neprijateljskih AI robota.

Ali nešto u jedinstvenom vizualnom stilu, dizajnu, omjeru rizika i nagrade te samom gameplayu stalno me vuklo natrag. Nakon svake smrti ponovno sam ulazio u još jedan run. Ima nešto jako privlačno u tome kada napokon dovršite ugovor, kada se uspijete izvući nakon teških borbi ili kada upadnete u squad s nasumičnim igračima, preživite valove botova i zatim pobjegnete poraženi jer više nemate dovoljno zdravlja.

Marathon mi je pogodio nešto što ARC Raiders na neki način nije uspio. Jesam li u njemu uživao više nego u ARC-u? Ne uvijek, ali ponekad jesam. Kao iskustvo, rekao bih da je drukčiji. Osjećaj spontanog udruživanja s nepoznatim igračima gotovo nikada se neće dogoditi ovdje kao u ARC Raidersu, ali upravo je to zanimljivo. Svaka igra nudi drukčije iskustvo, a Marathon je svoja stvar, s vlastitim, po mom mišljenju čak i boljim gunplayem, drukčijim mehanikama i drukčijim stilom igranja.

Želite jedinstveno, brutalno extraction-shooter iskustvo? Onda je Marathon igra za vas.