Trgovine PlayStation Store za PS3 i PS Vitu se zatvaraju, i to postupno, po regijama, kroz sljedeće dvije godine.
Raspored je sljedeći. Na PS3 se trgovina prva gasi u Meksiku, Hondurasu i Nikaragvi već od kolovoza 2026. Slijede dodatne zemlje Latinske Amerike i Bliskog istoka krajem 2026. U svim ostalim zemljama, uključujući ono što je za nas relevantno, trgovine za PS3 i PS Vitu zatvaraju se u srpnju 2027.
Konkretno, nakon što se trgovina na tim uređajima ugasi, nova kupnja sadržaja više neće biti moguća. Sony obećava da će igrači i dalje moći preuzimati već kupljeni sadržaj nakon datuma zatvaranja, kako kažu, u doglednoj budućnosti. To "u doglednoj budućnosti" je formulacija na koju treba obratiti pažnju, jer ne znači zauvijek, nego točno onoliko dugo koliko Sony odluči držati servere upaljenima.
Objašnjenje je tehničko i, treba priznati, ne posve neuvjerljivo. Kako PlayStation Store nastavlja podržavati moderne sustave naplate, uključujući ažurirane standarde za procesiranje plaćanja, PS3 i PS Vita jednostavno više ne mogu pratiti te nadogradnje na traženoj razini. Drugim riječima, održavanje starih platnih sustava za sve manji broj korisnika postaje skuplje nego što se isplati. Sony to uokviruje kao potrebu da se resursi preusmjere na novije uređaje na kojima igra većina korisnika.
Zašto je ovo više od nostalgije
Za igrače koji su emocionalno vezani uz tu eru, PS3 i PS Vita predstavljaju važno poglavlje. Sony to i sam priznaje, opisujući odluku kao nimalo laku. No ispod sentimentalnog sloja krije se puno konkretnija poslovna logika.
Gašenje legacy trgovina za Sony znači kraj održavanja tehnološkog nasljeđa koje samo troši resurse, a gotovo ništa ne donosi. Svaka od tih platformi vuče za sobom vlastitu, zastarjelu infrastrukturu: stare sustave naplate, sigurnosne zakrpe, kompatibilnost sa sve rjeđim standardima. Održavanje svega toga za šačicu preostalih korisnika čist je trošak.
Upravo tu se dvije današnje objave spajaju u jednu priču. Ukidanjem diskova s jedne strane i gašenjem starih trgovina s druge, Sony sustavno pojednostavljuje vlastiti ekosustav. Manje formata, manje legacy platformi, manje raznorodne infrastrukture koju treba držati na životu. To nije samo čišćenje kuće radi urednosti, nego oslobađanje resursa i raščišćavanje terena za nešto novo.
A to nešto novo gotovo sigurno je sljedeća generacija. Kompanija koja se istovremeno rješava fizičkih diskova i gasi trgovine dvije stare generacije očito priprema teren za modernu, digitalno orijentiranu infrastrukturu na kojoj će počivati sljedeći PlayStation. O tome što možemo očekivati od tog uređaja pišemo u zasebnom tekstu.
Za sada ostaje gorki okus koji prati svako gašenje digitalne trgovine. Igre kupljene na tim platformama, one koje nikada nisu izašle nigdje drugdje, postaju sve teže dostupne, a s vremenom i potpuno nedostupne za nove kupce. To je najkonkretnija moguća lekcija o tome što digitalno vlasništvo doista znači.
