Sonyjev sve jasniji zaokret prema digitalnoj distribuciji nije iznenađenje, ali otvara pitanje koje se sve teže može gurati pod tepih: što igrač zapravo dobiva kada kupi igru na PlayStation Storeu? Digitalna kupnja već je godinama praktična, brza i često najjednostavnija opcija, no dok fizičko izdanje postoji kao alternativa, dio problema ostaje manje vidljiv. Kada digitalno postane glavni, a možda i jedini standard, PlayStation Store više ne može funkcionirati samo kao trgovina u kojoj se igre kupe, preuzmu i zaključaju za račun.
Ako Sony želi budućnost bez diskova, onda mora ponuditi i ozbiljniji odnos prema digitalnom vlasništvu. Gifting, jasnije obiteljsko dijeljenje, bolja politika povrata novca, preglednija knjižnica, povijest cijena, naprednije filtriranje kupljenog sadržaja i transparentnija pravila oko dostupnosti igara trebali bi postati normalan dio PSN-a. Digitalna budućnost ne smije značiti samo manje plastike, manje logistike i veću kontrolu izdavača. Ako igrači plaćaju isti novac kao prije, samo bez diska, kutije i mogućnosti preprodaje, onda zauzvrat moraju dobiti više sigurnosti, više opcija i više kontrole nad onime što su kupili.
