Nakon E3 izvještaja, za čitatelje portala donosimo nikad objavljeni članak iz 1995. godine vezan uz kompaniju Microprose napisan od strane domaćeg gaming novinara Maria Morele.
Promatrajući iz distance, razvoj videoigara za računala bio je brz kao munja. Još od pojave arkadnih automata do masovne histerije za računalnim igrama u 80-ima, pa sve do danas, mnoge su se stvari promijenile.
Prvi put medij igara donio je više zarade od cijele filmske industrije, koja postoji od 1908.! Sve velike kompanije (Sony, IBM, Warner, Novell, Corel...) uspostavile su odjele za proizvodnju računalnih igara jer su nanjušile mnogo novca, kao i mogućnost uzimanja osnovnih ideja iz igara za filmove. Sada je dizajniranje igara u virtualnoj stvarnosti u utrci, kao i sve vrste tehnoloških inovacija (online igranje); samo budućnost može presuditi.
Kada gledamo medije u kronološkom redoslijedu, knjige su došle prve, zatim novine, film, radio, TV, glazba, stripovi i na kraju – računalne igre. Navedeni mediji nisu jedini, ali su najznačajniji, i u pojedinim su razdobljima promijenili svoj utjecaj na cjelokupno čovječanstvo.
Mnoge videoigre nastale su pod utjecajem ovih medija. Kao primjer, izabrao bih najbolju FRP igru do sada (za mene), “Betrayal at Krondor”, koju je napravio Dynamix. Ova igra napravljena je uz pomoć Raymonda E. Feista, autora epske fikcije, kojeg bih stavio rame uz rame s Tolkienom. “Betrayal at Krondor” gotovo je savršen eksperiment miješanja narativne strane knjige s medijem računalnih igara.
Futurolozi predviđaju postupno spajanje svih medija u jedan; informacije poput toga kada će biti moguće nabaviti novu igru, pjesmu, film ili bilo koju formu ljudske kreacije iz jednog središnjeg računala kroz mrežu.
Za nekoliko godina možda ćemo igrati vrlo kompleksne i zanimljive igre na džepnim uređajima, možda i ove koje sada igramo na PC-u… Postoje mnoge vrste računalnih igara i ne bih ih sada spominjao, ali sigurno nisu konačne! U budućnosti mogu zamisliti borbu (za tržište) napredne računalne industrije s divovima poput Sege ili Nintenda.
Možda se borba neće dogoditi, ali činjenica je da su konzole napravljene od mikroračunala i da vuku ideje (za igre) iz današnjih računalnih igara za svoje nove vrste, jer su u početku konzole imale isključivo arkadne igre kao alternativu. Situacija se popravlja, ali... mislim da će računalne igre uvijek biti one koje će voditi u utrci zvanoj: „Tko će napraviti bolju igru, a ne tko će napraviti veći profit.” Bod više za računala jest dobna skupina igrača: na konzolama je do 20 godina, a na računalima čak do 70, što nam govori o ozbiljnijem aspektu računalnih igara.
Progresivni priljev sastoji se od onih koji rade igre koje nikad ne dosade, od kojih neke imaju visoke umjetničke vrijednosti i prava su remek-djela.
Zašto bi računalne igre trebale biti satanizirane, a ne priče “pterodaktila koji liježu svoja jaja u jesen?” Danas je populacija bombardirana “važnim” informacijama, ljudi su skeptični prema novinama, a vrag nije tako crn kao što se čini. Kada čovjek nešto ne vidi, ne može to ni osjetiti. Besmislenost može biti bilo što: ako je loše, onda je loše i ne može postati dobro! Besmislenost nije samo u računalnim igrama, a ako to ne vidite, onda odigrajte Interplayov “Neuromancer”; tamo možete kupiti nove japanske oči, vrlo jeftino, zaista... Poznato je da su analitičari igrali simulaciju Zaljevskog rata dva dana prije nego što je započeo, i kada je računalo proglasilo poraz Sadama Huseina, laknulo im je!
Stavio bih pojedine producente u progresivni priljev: MicroProse, Westwood, Infogrames, Delphine, Cryo, Maxis, Dynamix, nekadašnji Cinemaware, pomalo Interplay, bivši Free Fall Associates (sadašnji Crystal Dynamics), Silicon Knights, za neke CD i tako dalje. Primijetit ćete da kult SF novele „Neuromancer” W. Gibsona i dalje živi, tako da možemo očekivati više cyberpunk tema. Čak je i Billy Idol, poznati glazbenik, izbacio album pod nazivom Cyberpunk. Cyberpunkeri se zalažu za anarhiju informacija, a njihov slogan je: „Informacije žele biti slobodne!”.
Mnogi takozvani eksperti tvrde da su računalne igre za idiote. Ja kažem: u pravu ste, ali onda prestanite gledati filmove, slušati glazbu i čitati knjige; te su stvari također za idiote ako je kvaliteta loša i ako nema te magije.
Problem je u tome što ti ljudi imaju svoje omiljene igre u svojim uredima, na tvrdom disku!
Platon je govorio da dobra glazba kvari ljude jer ih ne uči poslušnosti, pa je zato svojim robovima davao lošu glazbu. Mogu reći da je više ljudi zaslijepljeno TV-om nego svim videoigrama na svijetu. Lakše je ugasiti računalo nego TV jer je TV kao magnet. TV čini ljude egoističnima, neprijateljski nastrojenima i kvari ih. I onda se postavlja pitanje: kako točno TV korumpira ljude? Mnogo puta TV pokazuje gluposti, a neki ljudi to pretvaraju u dobre stvari!
TV nudi utjecaj koji prodire u slobodu i privatnost svakog čovjeka. Neki su zaradili bogatstvo na bijedi i apatiji, i to je neoprostivo. Kada su ljudi nezaposleni (to je Božja kletva), TV dođe, otruje ih i tjera ih da čine razne strahote. Neki ljudi koji kontroliraju TV jedva čekaju to; računalne igre to i dalje ne mogu.
Bilo bi negativno da računalne igre stvaraju otuđenje i masovnu hipnozu, da postanu kao droga, religija, nogomet, politika ili loša glazba. Neophodno je držati se i ostalih aktivnosti uz računalne igre. Nije loše ponekad odigrati jednu do dvije igre; sve se može riješiti, spavati kao Napoleon, dva sata dnevno! Ne bih trošio mnogo vremena govoreći o korisnosti ili lošim stranama arkadnih igara jer jednostavno nisam kvalificiran.
Ali za MicroProseove igre rekao bih: one definitivno povećavaju lucidnost i koncentraciju, educiraju, opuštaju, poboljšavaju maštu i zabavne su.
Osim toga, sada vrlo dobro znam engleski jezik. Znam jednu stvar: MicroProseove igre od vas neće napraviti konja na daljinsko upravljanje. Neke igre su nezdrave, dok neke nisu, kao i u svim drugim umjetničkim ili neumjetničkim formama. Ne poričem da ove igre imaju neke loše efekte, ali ako se igraju umjereno, neće vas poslati u bolnicu. U starom hramu u Delfima dvije od sedam poslovica su “Spoznaj sebe!” i “Ničega previše!”, sve je rizik, ali što nije? Tamo gdje se moja sloboda završava, nikome ne bi trebalo biti zabranjeno njegovo pravo da bude drugačiji i da ima svoj vlastiti ukus i identitet. Prijatelj mi je rekao: "Mrzim glumiti u tuđim filmovima!", a ja sam mu odgovorio: "Budi drugi Miloš Forman i pravi svoje filmove!".
Danas postoji tendencija preuzimanja tržišta računalnih igara od strane PC računala, čak i od Amiga računala (prije dugo vremena). Ništa nije vrijedno grafički ili savršeno proizvedeno ako nema ideje, kao inspiracije od Boga.
"Potrebna ti je tona ruža za jednu bočicu parfema."
Postoji još jedno logično pitanje: koliko su računalne igre pod kontrolom establishmenta i tzv. cenzure? Rekao bih da su pod velikom kontrolom jer je to velik biznis; više novca, veća kontrola...
Moram citirati čovjeka kojeg istinski cijenim, Branimira Štulića: "Svi mladi su revolucionari jer se bore za bolji život i bolje pozicije. S establishmentom entuzijazam nestaje. Tijekom šezdesetih zapadni establishment gotovo je izgubio kontrolu nad glazbom. Ali, protunapad je počeo i dalje postoji, što možemo vidjeti u monotonoj glazbi za ispiranje mozga nazvanoj rapom, zvukom i bubnjevima, glazbi za majmune."
Savršene igre, kao i sve ostalo savršeno, nisu bliske običnom čovjeku jer namjeravaju ubiti emocije u njemu, a čovjek je nesavršen. Cilj tehnologije i potrošačkog društva jest iskorijeniti emocije i pretvoriti ljude u robove, veliku životinjsku farmu, a zatim služiti bijelu kravu kao rock-zvijezdu ili nešto slično, pravi Orwellov svijet...
Ljudi, posebno na Zapadu, puni su materijalnih zahtjeva i dobivaju sve na pladnju: glazbu, filmove, čak i videoigre; većina njih nije u mogućnosti birati. Tako ljudi kupuju ono što se najčešće reklamira, u slučaju videoigara:
Sega i Nintendo, nadam se da ste shvatili poantu... Opasnost da tehnologija nadvlada ljude veća je no ikad. Jedan moj prijatelj rekao je: "Mene nije kupilo računalo, ja sam kupio njega!!!" Društvo robovlasnika nije stvoreno da živi u prošlosti; moguće je da nikada nije ni umrlo... Prava revolucija u industriji računalnih igara još uvijek se očekuje... Potrebno je zaustaviti hiperprodukciju smeća i postići da neki ljudi shvate da nemaju talenta te odu prodavati beton ili banane, što zvuči pomalo utopijski.
Igre se prvenstveno rade za ljude, za njihovu zabavu, i mogle bi ih usput nešto naučiti. Sigurno je da će njihov utjecaj u budućnosti biti puno veći. Platite i vidjet ćete...
Umjetnici često zapisuju svoje ideje u kodovima (zbog cenzora), a danas u svijetu nema mnogo dobrih tokova ideja. Na primjer, da je netko drugi napravio igru Pirates prije Sida Meiera, ideja bi bila propala i on vjerojatno ne bi napravio Pirates!, a to bi bila šteta jer se dobre stvari grade samo na dobrim stvarima, a ne na lošima!!!
Iznad svega cijenim dobre umjetnike jer su oni heroji u pravom smislu te riječi. Simbioza političara i ekonomskih tajkuna može se uočiti u njihovu licemjerju. Na primjer, koriste siromašne za svoje interese (tzv. "domoljubne"), perverzno ih iskorištavaju (u ratovima...) i izdaju ih zbog svojih bolesnih ambicija i interesa...
Zašto su zabavljači ovdje? Koji je njihov zadatak? Da bismo mogli zaboraviti (makar na trenutak) svu patnju i prolaznost ljudskog života. To su sve ispušni ventili, bez kojih bismo puknuli.
Za kraj ovog uvoda, evo kako Sid Meier objašnjava ljudsku potrebu za igrom: "Za 50 godina vjerojatno ćemo nositi 3D kacige i jedva ćemo moći razlikovati igre od stvarnosti, ali motivacija za igranjem ostat će ista: to je mjesto gdje čovjek proživljava svoju maštu, postaje veći, hrabriji, bolji nego u stvarnosti."
MicroProse Retrospektiva (1983. - 1996.)
MicroProse Entertainment Software, Inc. korporacija je osnovana 1983. godine od bivšeg pilota Billa Stealeyja i programera Sidneyja Meiera. Danas, 1995. godine, svatko zaposlen u tvrtki ima razloga biti zadovoljan, jer je MicroProse danas, sve u svemu, broj 1 u cijelom svijetu, a to nije samo moje mišljenje. Put do prijestolja nije bio lak i pun cvijeća, a konkurencija je bila žestoka, ali tako je čovjek pobijedio životinju, bio je slabiji i mislio je. MicroProse nije najprofitabilnija tvrtka za proizvodnju računalnih igara, ali kako Sid Meier kaže: "Ne zanima me hoćemo li rasti ili opadati, važno je da se mi koji stvaramo igre osjećamo dobro!" Po zaradi MicroProse je uz bok divova poput Electronic Artsa, Sierre, Mindscapea... ali po svom utjecaju nema mu premca.
Danas, nakon spajanja sa Spectrum Holobyteom, MicroProse ima 425 zaposlenika, uključujući i veliku englesku podružnicu. Iz portfelja MicroProsea želio bih istaknuti kupnju engleske tvrtke "Telecomsoft", koja je kupljena za nekoliko milijuna funti 1986. godine. MicroProse je javna korporacija smještena na istočnoj obali SAD-a, u gradu Hunt Valley, okruženom konjskim farmama, u saveznoj državi Maryland.
MicroProse ima podružnice diljem svijeta: u Engleskoj, Francuskoj, Njemačkoj i Japanu. Engleska podružnica, kao i američka, stvara vlastite igre, a istovremeno licencira igre drugih manjih izdavača... Također je u Americi osnovala fiktivnu tvrtku MicroPlay, a u Europi MicroStyle, koje se bave arkadama, strategijama i licenciranim igrama...
1989. glavni šefovi MicroProsea željeli su promijeniti ime u Medalist International, MPS Technologies itd., ali odustali su jer ime MicroProse zvuči umjetnički i romantično, što zajedno s uspješnim logotipom doprinosi boljem marketingu proizvoda.
MicroProse posluje profesionalno, zapošljava razne grafičke umjetnike, programere, dizajnere, stručnjake za glazbu, zajedno s drugim pomoćnim uslugama, distribucijom, prodajom, marketingom...
Važno je da MicroProse posjeduje proizvodnu liniju za igre, plakate, novine, reklame i druge stvari. MicroProse ili MPS ima izvrsnu marketinšku službu, pa ih možete pronaći uz oglase u novinama i na MTV-u! Slogani MicroProsea mijenjali su se od: samo za zabavu, ozbiljno zabavan softver, do "akcija je simulirana, ali uzbuđenje je stvarno"!!!
U povijesti MicroProsea postoji priča o osnivanju tvrtke. Bill Stealey i Sid Meier upoznali su se u Las Vegasu 1982. godine, obojica su igrali na automatu Red Baron i imali su mnogo pritužbi. Sid Meier se okladio da može napraviti bolju igru u tjedan dana, izgubio je okladu (trebao mu je više od tjedan dana), ali je izašla igra Hellcat Ace, a s njom i MicroProse. U početku je MicroProse bila obična tvrtka koja se bavila hobijem, ali je postupno rasla s 2 na 425 zaposlenika!
Bivši predsjednik MicroProsea, Bill Stealey, kao pilot s više od 3000 sati leta, želio je da MicroProse proizvodi uglavnom letne simulacije. U početku je bilo tako, ali danas imaju razne vrste. Bill Stealey i danas leti u "Miss Microproseu", mornaričkom zrakoplovu T-28, i sponzorira lokalni nogometni klub iz Baltimorea (što je bilo prije pet godina).
Godine 1993. MicroProse je pretrpio gubitak od gotovo 12 milijuna dolara zbog loše odluke o kupnji njemačke distributerske tvrtke United Software (i arkadne igre F-15 te velikog razvoja neuspješne FRP igre pod nazivom Darklands).
Banka koja je odobrila kredit čekala je na novac i nešto se moralo poduzeti. Spašavanje MicroProsea od bankrota jedan je od najneobičnijih događaja u softverskoj industriji kojih se sjećam. Što se dogodilo? MicroProseu, tvrtki tada vrijednoj oko pola milijarde dolara i s 14 % udjela na svjetskom tržištu, u pomoć je priskočio Spectrum Holobyte, mnogo manja tvrtka koja je držala samo 4 % (sic!) svjetskog tržišta. No, ne smijemo zaboraviti da je Spectrum Holobyte samo dio daleko moćnije tvrtke Sphere Inc., koja pliva u novcu.
Spajanje dviju tvrtki bilo je katastrofa za MicroProse. Spectrum Holobyte je dao novac, ali je MicroProse morao otpustiti 160 radnika (ah, kakva industrija!). Bill Stealey bio je prisiljen dati ostavku, a 8 od 10 menadžera nove tvrtke došlo je iz Spectrum Holobytea, a samo 2 iz MicroProsea. Sjedište nove tvrtke bilo je u Alamedi u Kaliforniji, u jednostavnorijama Spectrum Holobytea. Spectrum Holobyte posjedovao je 60 % udjela u novoj tvrtki, a MicroProse samo 40 %. Spectrum Holobyte je i dalje ostavio mogućnost obavljanja poslovanja iz Hunt Valleyja (kako lijepo)...
Drugi fenomen MicroProsea je njegova zlatna kokoš, Bach računalnih igara Sid Meier, avangarda računalnih igara, čovjek koji je unio umjetnost u računalne igre, na mala vrata. Za njega se može reći: "jedan čovjek vrijedi više od stotinu ljudi, a stotinu ljudi ne vrijedi kao jedan čovjek", i: "tko vidi nebo u vodi, vidi i ribu na drvetu!" Slobodno se može reći da bez njega ne bi bilo MicroProsea! Pojavio se niotkuda i postao legenda! Već 12 godina (u mnogim vrstama računalnih igara) pokušava ovim igrama dati dozu svoje energije, drugačijeg stila i imidža. To je pravi izazov za većinu autora, pomislimo na tvrtke poput Activisiona i drugih. Bile su to dobre tvrtke, ali čim su ostale bez kreativnosti i inspiracije, bile su osuđene postati dinosauri, koji bi se budili iz dekadencije i letargije samo kada bi se pojavio neki mladi tim pun entuzijazma, kojem su trebali novac i distribucijska mreža. Postoji mnogo loših tvrtki (ne samo u industriji igara), koje su na vrhu, ali problem je u sljedećem:
Zašto loša tvrtka ne ode s tržišta ako nema ništa dobro za ponuditi? Ali svi znamo razlog, zar ne?
Mnogi ljudi su ušli u posao s računalnim igrama, ne samo iz ljubavi.
U industriji računalnih igara pojavljuju se mnogi rizici, fluktuacije tržišto, migracije programera, dioničko posredovanje, bankroti, sve kao u Hollywoodu, i samo su najjači mogli preživjeti. Mnoge tvrtke upale su u zamke ponavljanja istog i jedinog motiva, jer je najteže pronaći nove ideje, nove žanrove i novi pristup izradi računalnih igara. Sloboda je nužna za svaku kreativnost, talent, sreću, individualnost, ljubav prema radu. U Južnoj Americi možete postati slavni kao automobilistički vozač ili nogometaš. Duh crpi iz ljudske bijede.
Ne znam mnogo o Sidu Meieru iz njegove biografije, znam da je diplomirao na Sveučilištu u Michiganu, ali da je umro, sve bi se znalo sutra. Prije nego što je ušao u posao s igrama, radio je kao analitičar u tvrtki "General Instruments" Sid Meier prodao je nekoliko milijuna igara, što mu je donijelo bogatstvo, ali ga ne smatram komercijalnim autorom jer za njega novac nije najvažnija stvar. Sid Meier je dobro razumio jednu stvar: najbolji sudac na nogometnoj utakmici je onaj kojeg ne vidite često na terenu, što znači da ima malo pravila, a to je još bolje. Stoga, Meierove igre nisu komplicirane, već pojednostavljene, i možda je to razlog njihove popularnosti.
Njegov umjetnički doprinos može se prepoznati kao univerzalna priča koju svi volimo ponekad ispričati. Meierove igre su sirove, originalne, opsjednute Bachovom božanskom glazbom, volio bih da ih ima više, ne podnosim crno-bijele autore, oni ubacuju glupost u umjetnost. Mozart je stvorio savršenstvo od savršenstva. Bach je stvorio savršenstvo od sirovog, i to je upravo ono što Meier radi. Čak sam čitao da je Kevin Costner trebao glumiti Sida u seriji o Meierovom životu! Kada pogledamo Meierove igre, možemo vidjeti da su napisane na programskom jeziku C s jasno definiranim programima, u kojima sve funkcionira prema utvrđenom matematičkom modelu. Sve to ukazuje na to da je potrebna ogromna energija da se sve to drži na okupu. Zato od njega ne smijemo tražiti grafička i glazbena remek-djela! Poznat je kao posljednji branitelj igranja nasuprot zapanjujućoj grafici: Meier – "Način igre je moj karakter, preferiramo igre s interaktivnim aspektom. Imamo dobru grafiku, ali ona služi igri i nije samo lijepa slika na ekranu. Namjeravamo igraču pružiti dovoljno informacija kako bi mogao zamisliti stvari koje se događaju na ekranu. Moja filozofija kaže da igra mora postojati u umu igrača, on će uvijek zamisliti bolju sliku nego što ćemo ikada moći napraviti na računalu.
Mislim da je to dosad bila uspješna ideja! Ako uložimo više truda u grafiku, to mora ići na štetu kvalitete igara. Mi stvaramo igre koje su zanimljive. Vrijeme će pokazati koje ljudi više vole! Nova tehnologija je vrlo zanimljiva, ali ne može zamijeniti kvalitetu igranja jer je to najvažniji element u igrama. Ako želite vidjeti dobru grafiku, idite u kino! Računalne igre nude interakciju koju drugi oblici zabave ne mogu!" Meier ne utječe na svoje igrače izravno, smatra da je teško poslati poruku bez korištenja kodova. Igre su napravljene prema njegovim najvećim interesima iz djetinjstva: željeznice, gusari, zrakoplovi, što god! Sid Meier je izjavio da je njegova glavna inspiracija bila društvena (Civilization...) i kartaške igre koje je igrao kao dijete. Sid Meier: "Kad sam bio mlađi, puno sam igrao društvene igre, ali s pojavom računala shvatio sam da postoji mogućnost stvaranja igara umjesto da se zadovoljim stvarima koje smisle drugi."
Kako kaže, nekad je sam pisao igre, ali one su bile zanimljive samo njemu i mogao ih je igrati. Meierove nove igre izrađuju on i deseci dizajnera, programera i stručnjaka za glazbu. To ne objašnjavam nedostatkom ljubavi i energije. Razlog je u tome što su igre složenije i veće, pa je za svaku igru potrebno otprilike dvije godine rada i mnogo istraživanja. To opravdava cijene koje su uvijek oko 50 $. Cijene su visoke, a osnivači Bill Stealey i Sid Meier nisu željeli pretvoriti MicroProse u "javnu tvrtku", znajući da će je uskoro kupiti neki senilni tajkun koji bi je vjerojatno uništio. Stoga su izdali interne dionice, "što se više trudiš, to više imaš", i Sid Meier dobio je poticaj da da sve od sebe jer mu dio MicroProsea pripada. Veći dio svoje zarade ulaže u MicroProse i to je cijela tajna uspjeha. Posao je posao!
Nažalost, 1991. godine MicroProse je postao javna tvrtka, što je donijelo mnogo poteškoća unatoč činjenici da je MicroProse bio softverska kuća s većinom naslova u 1992. godini. Prva igra koju je napravio bila je Hellcat Ace (drugi dio igre Spitfire Ace), za to vrijeme sjajna letna simulacija, iako više orijentirana na pucanje.
Kad biste to vidjeli danas, umrli biste od smijeha, ali bila je to 1983. Potom su uslijedili Mig Alley Ace i Air Rescue, još uvijek ništa u usporedbi s kasnijim remek-djelima. Solo Flight bila je nešto bolja simulacija, nešto poput Flight Simulatora... Nakon toga dolaze biseri strateških igara koji su i danas nenadmašeni:
Crusade In Europe (bitke u Francuskoj 1944.), Conflict in Vietnam (bitke u Vijetnamu), Nato Commander (hipotetski sukob između supersila), Decision in the Desert (Rommel, 1942.). Još uvijek volim te igre i šteta je što nisu na PC platformama (u Deluxe verzijama!). Godine 1985. došlo je do sudskog spora između tvrtki MicroPro iz Kalifornije i MicroProse. Poznati proizvođač programa za obradu teksta "Wordstar", tvrtka MicroPro, tužila je MicroProse zbog korištenja naziva koji je nalikovao nazivu MicroPro. MicroPro je dobio spor, ali nakon što je 1989. MicroProse platio veliku svotu za korištenje naziva, tvrtka MicroPro promijenila je ime u Wordstar Inc. i time zaključila cijeli slučaj.
U to je vrijeme izašla prva simulacija borbenog zrakoplova F-15 Strike Eagle (do danas su izašla još dva nastavka), koja je prodana u više od milijun primjeraka. Slijedile su izvrsne borbene simulacije: Gunship (simulacija helikoptera Apache, samo je od prvog dijela prodano preko 300 000 primjeraka) i Gunship 2000 (znatno poboljšana verzija).
Zanimljiva je činjenica da taj odbor nikada nije smatrao štetnima igre Rambo II ili Green Beret, u kojima ubijate nekoliko tisuća Vijetnamaca ili Rusa. Afera je završila tako što je Bill Stealey tužio taj odbor i postignuta je nagodba.
Red Storm Rising je igra napravljena prema knjizi (i savjetima) Toma Clancyja, poznatog pisca tehničkih trilera (Crveni listopad...), sjećam se te simulacije kao vrlo dobre...
Godine 1987. izašao je F-19 Stealth Fighter (drugi dio F-117A) i izazvao buru. Bila je to simulacija američkog lovca-bombardera nevidljivog za radar.
Godine 1988. proglašena je simulacijom godine. Činjenica vezana za ovu igru je da je Pentagon zanijekao postojanje takvog zrakoplova čak i nakon što se takva igra pojavila, a kasnije je objašnjeno da je Bill Stealey bio savjetnik u Pentagonu!
Godine 1987. izlazi klasika računalnih igara u verziji za Commodore 64, Pirates!
Igra je donijela pravu revoluciju u svijetu računalnih igara i ostavila konkurenciju zapanjenom!
Što je to? Pobuna!? Nitko nije očekivao takvu kvalitetu 1987. godine, a još je zanimljivije što se radi o temi gusara! I dalje je jedinstvena nakon osam godina!
Razne tvrtke pokušavaju oponašati Pirates! i Civilization (na primjer, Impressions), ali uzalud. Pirates! stavlja vas u ulogu kapetana gusara i igra je (za to vrijeme) fantastična: dvoboji mačevima, pljačkanje gradova i brodova, romantika, plovidba, trgovina, zakopano blago, izgubljeni rođaci, igra koju možete igrati tri godine. Puna je Bachove glazbe i skrivenog humora.
Evo nekoliko primjera iz igre: jednom sam zarobio gusarski brod ispred grada, a kad sam ušao u grad, guverner mi je zahvalio i rekao mi da sam zarobio gusara koji je upravo opljačkao grad!!! Postoje situacije kada zarobite 400 ljudi, a zatim ih vi (sami!) stavite u lance!!! Pirates ima nevjerojatan algoritam, tako da se svi gradovi u igri mijenjaju ovisno o situaciji, što će se mnogo puta kasnije primijeniti...
Sid Meier je rekao za Pirates!: "Želio sam napraviti igru u kojoj će hrabrost biti najvrjednija, a zatim brzina kojom ćete postići određeni cilj, i sve to u vremenu vrlo različitom od našeg."
Iznenađujuće je kako su jednostavna ideja i arkadni dijelovi u igri dovedeni do najbolje moguće kombinacije (poput Infogramesove igre "North&South", koja je jednostavna, ili "Archon", bivše tvrtke Free Fall Associates). Mnogi će se pitati koliko je ovo jednostavno i nevjerojatno, baš poput Edisonove žarulje.
Možda je Meier pronašao inspiraciju u "Piratima!" Romana Polanskog, tko zna...
Meier, opsjednut Bachovom glazbom i likom, želi svjetsko priznanje i slavu (ne možemo biti protiv toga). Činjenica je da kada bi svi uspijevali, nitko ne bi, zato mi se sviđa njegovo hvalisanje koje je vidljivo u njegovom žigu na svakoj igri koju je dizajnirao, nešto poput žiga kvalitete.
Zanimljivo je da su Pirates! i mnoge druge igre Sida Meiera bolje od verzija za druga računala koje su programirali drugi programeri prema Meierovim uputama, unatoč boljoj grafici i zvuku u novim verzijama!!!
To govori o Sid Meieru!!! Meier je autor koji provodi mnogo vremena istražujući temu prije nego što započne projekt. Za Pirates! Meier je često putovao na Karibe, promatrajući španjolske utvrde, muzeje, čitajući knjige za novu igru Colonization, a kako sam kaže, mnogo puta je gledao "Posljednje Mohikance"!
Nakon Pirates!, Meier je napravio Railroad Tycoon (u igri gradite pruge, vlakove, industriju, ekonomsko carstvo, izvrsna ideja!), a zatim i drugi dio Railroad Tycoon De Luxe (koji ima bolju grafiku i mnoga poboljšanja, ne posebno važna...) Covert Action (arkadna špijunska igra, vi ste agent CIA-e).
Godine 1991., nakon što su dionice MicroProsea stigle na tržište, izlazi Civilization.
Ova je igra, kao i druge Meierove igre, osvojila mnogo nagrada, a Sid kaže da je u nju uloženo mnogo rada (zasigurno je to ogroman posao koji zaslužuje poštovanje!!!). Priča igre Civilization jest izgradnja vlastite civilizacije kroz 6000 godina vladavine, kroz sva iskušenja suparničkih civilizacija. Cilj je izgraditi više gradova, poticati znanost, postići kulturni, tehnički, vojni i ekonomski napredak te preživjeti, izgraditi svemirski brod i pobjeći sa Zemlje ili uništiti sve ostale civilizacije, ali svaka godina mira u igri se nagrađuje!!! On to objašnjava činjenicom da je pacifist, ali da je rat civilizacijsko naslijeđe koje nije mogao izbjeći!!! U igri Civilization možete vidjeti da vladanje svijetom nije teško, a sada vidim zašto vlada prosječnost! Civilization je do sada najbolja igra i sadrži humor: kotač (na seljačkom kolu!) postoji od 4000.prije Krista, kada kotač nije bio izumljen, ili vođa koji vas predstavlja živi 6000 godina!!! Prava stvar bila bi napraviti Civilization&Pirates za dva igrača (na jednom računalu). Jedina loša stvar kod Civilizationa je okrutnost prema čovječanstvu, nema individualnosti, ljudi su predstavljeni brojevima.
Možda je to učinjeno namjerno jer je povijest čovječanstva povijest bitaka, bez milosti ili morala, okrutna poput samog života, s ružom u jednoj ruci i nožem u drugoj. Velika istina je da je Civilization složena igra s mnogo faktora. Primjeri u igri potječu iz stvarnog života. Svi znamo da u Sarajevu nije bilo hrane jer je bio pod opsadom, isto se događa i u Civilizationu. Razvoj određenih grana znanosti donosi napredak društvu, na primjer, filozofija donosi napredak pismenosti itd. Ljudi su podijeljeni na radnike, seljake i gospodu, što nije daleko od stvarnosti! Kako grad raste, možete zapošljavati naplatitelje poreza, zabavljače (glavni posao: držanje stada u poslušnosti, "robovi se zabavljaju, a šef uzima novac") i znanstvenike (svi mladi Einsteini!).
Diplomacija u igrama poput Civilizationa predstavlja veliku, pojednostavljenu verziju na visokoj razini. Razlika je u tome što je u igri potpuno ogoljena, dok se u stvarnosti vodi u bijelim rukavicama. Znajući ove primjere, nije iznenađujuće da i predsjednik Clinton igra igru, jer je to doista tako!!! Također, predviđa se kraj povijesti, kraj civilizacije, koji može biti apokaliptično crn ili novi početak, pun nade.
Meier: "Civilizacija je jedna velika igra i teško mi je stvoriti igru takve kvalitete, a da nemam osjećaj da idem unatrag!"
Igra Pirates! Gold izašla je prije nekoliko godina, ali osim izvrsne grafike nije poboljšala atmosferu same igre. Ovih je dana objavljen Pirates! Gold Multimedia, grafički obogaćen, na CD-ROM medijima. Što je Sid Meier novo napravio? Za neke gurue videoigara?
CPU Bach je program Sida Meiera napravljen posebno za novu konzolu 3DO (1994.), i stvara originalnu klasičnu glazbu u stilu Bachovih baroknih skladbi, sve na vaš zahtjev. Impresivno! Primjećujem da se sve više igara razvija kako bi potaknule kreativnost, i to je u redu, bilo bi loše uvjeriti netalentiranog korisnika da je talentiran pomoću takvih programa.
Civil War je nova Sidova igra o Američkom građanskom ratu, dugo iščekivana. Na raznim BBS-ovima postoji program "multiciv.exe" (vjerojatno djelo nekog hakera) koji omogućuje igranje s više igrača u igri Civilization. Isprobali smo ga s prijateljem, ali je pun bugova... Svibanj 1995. - izašla je igra CIVNET, koja omogućuje igranje sedam igrača na internetu, lokalnoj mreži ili putem modema, vjerojatno će postati igra 1995. (barem za obožavatelje!).
Prošle jeseni izašla je Colonization, drugi dio Civilizationa. Što novo donosi ova saga o kolonizaciji novih granica?
Matematički model je isti, rutina također, čak i bug pri slanju jedinica s opcijom "idite", ali...
Igra je malo složenija od Civilizationa, iz jednostavnog razloga što se u ovoj igri množe samo konji! Da budemo jasni, postoji mnogo vrsta kolonista; ne mogu se stvarati u kolonijama (nastaju u posljednjoj fazi igre!), već u matičnoj zemlji, od krštenih Indijanaca ili zarobljenih u stranim kolonijama... Uvijek postoji problem: mnogo kolonista na pogrešnom mjestu u pogrešno vrijeme, na primjer vozač traktora je političar, destilator kopa minerale (zvuči poznato)! Igra također ima svoje šarmantne trenutke, koji jamče četiri i pol zvjezdice od mogućih pet!!! Autor ovog teksta dopušta si dati pet od mogućih pet zvjezdica za Civilization!!! Zaključak je da možemo očekivati poznatije igre, i radujem se tome, jer je to puno bolje od igara poput Space Invaders 13!!! Dobra je stvar napraviti crkvenu misiju u agresivnom indijanskom selu, a zatim ih napasti; događa se čudna stvar, 1-2
Indijanci će vam se pridružiti iz straha! Najbolje je igrati kao Francuz i dobro se slagati s Indijancima, ali je primamljivo ne napasti Inke ili Azteke, jer su vrlo bogati, svako selo ima dva dobra broda, hej!!!
Sid: "Mnogi nikada nisu svjesni da imaju kontroliranu simulaciju pred sobom. Igrači zapravo igraju svoju vlastitu igru, a ne 'moju', ne razmišljajući 'zašto je Sid ovo ili ono napravio'. Ovih dana je izašla poboljšana verzija igre Colonization za CD-ROM, zapravo multimedijska verzija. Sve što čovjek radi je poput štofete, a štofeta gospodina Sida Meiera blista!!! Netko bi ga mogao smatrati megalomanom, ali čovjek radi dobre stvari, i što više radi, to više stvara. Postoje ljudi koji stvaraju revolucije, neki žive od revolucija, a Meier je jedan od rijetkih revolucionara kreativnosti u svijetu računalnih igara. Ovaj osvrt nije konačan jer se jedno djelo smatra zatvorenim tek s autorovom smrću, a od Meiera možemo očekivati još mnogo toga. Osim Meiera, MicroProse ima i druge poznate autore. Arnold Hendrick, programer i profesor povijesti, poznat po svojim timskim projektima i igrama kao što su: M1 Tank Platoon (izvrsna simulacija tenka Abrams), Darklands (avantura, srednjovjekovna Njemačka).
Lawrence Shick bio je poznat po svom sudjelovanju u: Airborne Ranger (arkadna simulacija komandosa, izvrsna), Sword of The Samurai (kao Pirates!, ali u Japanu)
Task Force 1942 (pomorske bitke na Pacifiku, 1942.), Andy Hollis stvorio je posljednji veliki hit MicroProsea, igru u kojoj kontrolirate kontrolni toranj zračne luke: Kennedy Approach.
Spomenimo i neka druga imena iz MPS Labsa: Michael Hare (izvrsna grafika), Jim Synoski (programer), Ed Bever (povjesničar, programer), Randall Masteller (programer),Gregg Tavares (programer) itd...
Spomenimo neke od poznatih igara tvrtke MicroProse (uključujući licence):
Acrojet (akrobacije zrakoplova), Command HQ (strategija), 3D Pool (bilijar), Stunt Car Racer (akrobatske utrke), Midwinter 1,2 (akcija), Knight Of The Sky (simulacija zrakoplova, Prvi svjetski rat), Ancient Art Of The War In The Skies (strategija), Lightspeed, Hyperspeed (svemirska simulacija), MicroProse Soccer Golf (nogomet, golf), B-17, Dogfight, F-14, 1942 (simulacije zrakoplova), NFL Football (američki nogomet), Across The Rhine (simulacije tenkova), Master Of Orion, UFO, Fields Of Glory, Global Conquest (strategija), Bloodnet (cyberpunk avantura), Rex Nebular (avantura), Legacy (horor avantura), Formula One, Mantis (svemirska simulacija), Return Of The Phantom (avantura), Special Forces (komando-akcija), Subwar 2050 (rat podmornica), Starlord, Dragonsphere (avantura), Wild Blue Yonder (edukativni CD, mlazni zrakoplovi 1944-1994), Transport Tycoon (poslovno carstvo, izašla Deluxe verzija), Zeppelin (vođenje kompanije za zračne brodove), Master Of Magic (slično Civilizationu, izgradnja magične civilizacije), Pizza Tycoon (vođenje industrije pizzerija), UFO 2, Machiavelli - The Prince (slično Colonizationu), Top Gun, Cyberstrike (samo za SAD, online akcijska igra za sustav poštonskog sandučića "Genie"), online igra za Europu je u pripremi, borbe robota.
Nove igre (i izdanja iz 1996.) tvrtki MicroProse i Spectrum Holobyte: Grand Prix 2 (plus menadžerska verzija), Virtual Karts, Aztec: Empire of Blood, Vikings, Master of Antares, This Means War!, M1 Tank Platoon 2, Little People, Command HQ 2, Necrobius, Magic: The Gathering, Star Trek: Generations, MechWarrior, Falcon 4.0, Sid Meier's Civilization 2000, Citizens: Backwater Affairs, Super Heroes.....
Osim igara za PC računala, MicroProse je počeo izdavati igre za konzole i napravio je arkadni automat za igru F-15. Jedan poznati programer korisničkih programa kaže da je jedva mogao napraviti igre jednako dobre kao MicroProse, što svjedoči o trudu uloženom u takve projekte.
Što se tiče prihoda, MicroProse je prije nekoliko godina imao godišnji neto prihod od 47 milijuna dolara!!! Sada, zajedno sa Spectrum Holobyteom, 100 milijuna $!!!
No, unatoč dobrim profitima (i velikim gubicima!), 1996. godine, dodatnih 19 % zaposlenika dobilo je otkaz, a donesena je i odluka da se četiri studija tvrtke Spectrum HoloByte (Spectrum HoloByte, MicroProse, MicroProse U.K., Simtex Software) posvete svoju pozornost samo izradi boljih igara, a ne računovodstvu, marketingu, prodaji... Računovodstvo će biti lakše obavljati s jednog mjesta (to su njihove riječi, vidjet ćemo!).
Posljednja vijest koju sam dobio od Marca Pola, kad se vratio iz Kine, jest da Bill Stealey nije predsjednik MicroProsea od kolovoza 1993. Nisam imao pojma. Ne znam tko je novi predsjednik, ali to je vjerojatno predsjednik uprave Spectrum Holobytea. Pročitao sam u Njemačkoj da je Bill Stealey osnovao vlastitu tvrtku "Interactive Magic" koja uvozi licence iz Njemačke i Engleske u SAD, a također proizvodi i vlastite igre. Najavljeni su Apache i Exploration.
Exploration je blijeda kopija Colonizationa njemačke tvrtke Software 2000, a Apache (Digital Integration, UK) je izvrsna simulacija borbenih helikoptera.
To bi bila kratka retrospektiva softverske kuće MicroProse, koja očito ima ulogu crvenog plašta (MPS Labs) u ruci torera; bik je konkurencija, a svi mi. MicroProse nam je dokazao da ljepotu ne stvara umjetnost, već da umjetnost stvara ljepotu. Ovo nisam pisao da bih nekoga (MPS) hvalio, jednostavno ne podnosim glupost, čak ni u potpunom očaju, a netko bi ovo mogao smatrati zanimljivim, pa napisati retro o svom omiljenom softverskom studiju, zašto da ne!?
A svima onima koji znaju da računalo nije nešto što troši dvije bale sijena na 60 milja, kažem: "revolucije i revolucionari mogu umrijeti, ali duh nikada ne umire!"
Bloodstar, 1995.
