The Caribou Trail

U igri The Caribou Trail igramo kao Fish, vojnik Newfoundland Regimenta, poslan u borbu protiv Osmanskog Carstva na Galipolju. Ono što na prvu možda zvuči kao pucačina smještena u manje poznat sukob zapravo je walking simulator u kojem pratimo priču trojice bivših ribara iz sela daleko od mjesta na kojem se sada nalaze. Bez previše otkrivanja, igra se bavi gubitkom i traumom kao posljedicama sudjelovanja u ratu. Korišteni umjetnički stil nalazi se negdje između realizma i low-poly estetike, donekle slično njihovoj prethodnoj igri Two Falls (Nishu Takuatshina). Neke animacije mogle su biti malo dotjeranije, no većina ih je sasvim solidna.

Budući da je riječ o walking simulatoru, većinu vremena provodite hodajući uokolo i obavljajući radnje s predmetima. To najčešće znači držanje lijeve ili desne tipke miša, a ponekad i obje istovremeno. Ostatak vremena provodite razgovarajući s likovima ili slušajući ih. Većina toga prilično je ugodna, no postoje likovi koji bi trebali živcirati glavnog lika i, nažalost, u tome uspijevaju. Općenito govoreći, glasovni glumci odradili su vrlo dobar posao i uspješno udahnuli život svojim likovima, pa slušanje njihovih priča o duhovima ili uspomena iz djetinjstva djeluje vrlo imerzivno.

Kao što je već spomenuto, Fish i njegovi prijatelji poslani su u invaziju na zemlju daleko od doma. Iako to na prvu može zvučati uzbudljivo, ispada da većinu vremena ondje provode kopajući rovove, živeći u njima i kuhajući. Igra uspijeva prenijeti monotoniju svakodnevnog života u rovovima tako što nas tjera da ponavljamo brojne zadatke, poput kuhanja, gdje nekoliko minuta miješamo juhu pokušavajući namočiti tvrde vojne obroke dok se napokon ne raspadnu i pretvore u jestivu kašu. To vrlo brzo postaje zamorno, osobito zato što se za većinu radnji tipke moraju držati umjesto da ih se samo jednom pritisne. Već iz perspektive pristupačnosti to je prilično loše, ali i osobama koje nemaju nikakvih poteškoća takav pristup vrlo brzo može postati naporan.

I premda vas igra natjera da se zapitate želite li ikada više kuhati, svejedno djeluje prekratko. Ovakav prilično nedorečen gameplay prati priča koja je dosta neujednačena. Meni su tri sata potrebna za završetak igre prošla u nadi da će priča otići dublje, no to se nikada nije dogodilo. Tek neposredno prije kraja autori napokon podižu intenzitet za nekoliko razina. Elementi duhova i horora, koji se naslućuju na početku, uglavnom ostaju samo naznake, vjerojatno zato što je broj dana koje stvarno igramo malen. Između nekih od njih postoje veliki vremenski skokovi. Budući da igra ima nekoliko odličnih trenutaka, oni samo dodatno naglašavaju koliko je zapravo kratka i koliko djeluje kao da joj nešto nedostaje. Kada dođemo do završetka i vidimo za što su autori zapravo bili sposobni, počnemo se pitati zašto toga nije bilo više u ranijim dijelovima.

Sve u svemu, The Caribou Trail nije bez mana, ali njegova rijetko obrađena povijesna perspektiva, snažna atmosfera i dojmljiva zvučna kulisa čine ga solidnim antiratnim walking simulatorom s nadnaravnim i horor elementima. Repetitivnost, kratkoća i nedovoljno iskorištene ideje sprječavaju ga da ostavi snažniji dojam, no ako vas zanima Prvi svjetski rat iz drugačijeg kuta, ovo je iskustvo kojem vrijedi dati priliku.

Primjerak PC verzije igre za potrebe recenzije ustupili razvojni studio Unreliable Narrators i izdavač Indie Asylum