Necrophosis: Full Consciousness

Iza ovog ambicioznog i mračnog projekta stoji nezavisni razvojni studio Dragonis Games. Ako vam to ime zvuči poznato, to je zato jer smo (ja) nedavno recenzirali još jednu njihovu videoigru – The Shore. Dragonis Games su poznati po tome što ulažu nevjerojatan trud u atmosferu i vizualni identitet svojih igara, stvarajući nadrealne svjetove povezane s Lovecraftovskom mitologijom.

RAZVOJNI STUDIO: Dragonis Games

IZDAVAČ: PQUBE LTD

PLATFORME: PC (Steam), PlayStation 5, Xbox Series X/S

RECENZIRANA VERZIJA: PlayStation 5

DATUM IZLASKA: 28. svibnja 2026.

CIJENA: 19,99 eura (PlayStation Store)

SLUŽBENA MREŽNA STRANICA

Narativni stil Necrophosisa je zagonetan i ambijentalan. Igra ne koristi klasične dijaloge ili duge filmske scene kako bi objasnila što se događa. Umjesto toga, priča se prenosi kroz environmental storytelling (pripovijedanje kroz okolinu).

Budimo se u svijetu koji je doživio neku vrstu kozmičke apokalipse. Mi smo entitet bez jasnog identiteta, a naš jedini cilj je otkriti svrhu svog postojanja i naći put iz zbrkanog labirinta. Putem nailazimo na ostatke prijašnjih civilizacija, uvrnute spomenike i kriptične natpise koji nam polako daju ideju što je ovaj svijet zapravo – je li to pakao, drugi planet ili daleka budućnost civilizacije? Naracija zahtijeva da sami donesemo zaključak.

Necrophosis je primarno igra iz perspektive prvog lica. Samo igranje iz prvog lica dodatno pojačava osjećaj klaustrofobije i izloženosti. Gameplay je potpuna suprotnost npr. Doomu gdje imamo klasično pucanje i uništavanje protivnika. Ovdje je gameplay sporiji i taktičniji. U ovoj igri najbitnija je interakcija s okolišem – da bismo napredovali, moramo doslovno gurati ruke u čudne terminale, spajati organske „strojeve” i rješavati besmislene zagonetke koje u ovom svijetu imaju smisla. Borbe ima jako malo, pa svaki metak i resurs znači puno. Neprijatelji su ogromna, groteskna čudovišta, a najbolja taktika je gotovo uvijek šuljanje i potpuno izbjegavanje sukoba. Na PS5 platformi, igra maksimalno koristi haptički feedback i adaptivne gumbe – npr. osjećamo veliki otpor kada pokušavamo pokrenuti neku mašineriju ili otkucaje srca našeg lika kroz sam kontroler kad smo u opasnosti.

Ova igra nije šetnja parkom, iako bi se mogla žanrovski nazvati svojevrsnim walking simulatorom. Ona je namjerno dizajnirana da bude frustrirajuća, i da nas svaka mala pogreška skupo košta. Izazov nisu samo teški i nesavladivi protivnici, već i sama navigacija kroz svijet. Igra nas ne drži za ruku – nema mape ni blještavih markera na ekranu. Moramo promatrati okolinu, slušati zvukove i pamtiti izgled svijeta za napredak. Zagonetke su kompleksne i često zahtijevaju razmišljanje. Neprijatelji imaju nepredvidive rute kretanja i mogu nas ubiti u samo nekoliko poteza. Strpljenje je najvažnija vještina u ovoj videoigri.

Iako je očito da Necrophosis vuče korijene iz igara kao što su Scorn, ili vizualnog stila Alien franšize (najviše Alien:Isolation), ona ipak uspijeva izgraditi vlastiti identitet. Originalnost leži u načinu na koji spaja filozofska pitanja o životu s čistim body horror užasima koje primjećujemo od samog početka ulaska u igru. Većina horor igara oslanja se na jeftine „jump scare” trenutke, no Necrophosis svoj horor gradi na egzistencijalnom nemiru. Strojevi koji krvare i zidovi koji dišu nisu novi koncept, no ovdje su podignuti na jednu višu razinu interakcije. Igra nas tjera da postanemo dio tog bolesnog eko-sustava.

Vizualno, ova igra je remek-djelo za ljubitelje mračne estetike. Svaka soba i svaki hodnik izgledaju kao mračna slika koja je oživjela. Često imamo osjećaj kao da se nalazimo u nekoj Dalijevoj slici. Teksture su nevjerojatno oštre, a pažnja posvećena detaljima je očita. Igrom dominiraju sivi, smeđi i zeleni tonovi (za razliku od The Shore – gdje su dominirali plavi, bijeli i sivi tonovi). Na PS5 igra radi potpuno glatko, što je impresivno s obzirom na količinu detalja.

Glazba ovdje nije da nas zabavi, već da nas destabilizira i dezorijentira. Soundtrack se sastoji od dark ambient kompozicija, industrijskih zvukova i jezivih melodija. Svaki zvuk izaziva stalnu napetost. Često nismo sigurni dolazi li zvuk koji čujemo iz same glazbene podloge ili iza zida kraj kojeg prolazimo. Tišina se koristi jednako učinkovito kao i zvuk – trenuci potpune tišine, prekinuti samo zvukom disanja našeg lika, znaju biti strašniji od bilo kakve glazbe.

Necrophosis nije AAA igra od 70-80 eura koja nudi 100 sati sadržaja, i njezina cijena to odražava (19,99 eura na PlayStation Storeu). Igra traje otprilike 6-10 sati, i za cijenu koju plaćate dobivate vrhunski audio-vizualni doživljaj i jednu posebnu umjetničku viziju. Ako cijenite jedinstvenu atmosferu i umjetnički smjer iznad čistog broja sati igranja, ova igra vrijedi svakog centa. Vrijedi spomenuti da igra dolazi i u fizičkom obliku, i to kao bundle s već prije spomenutom igrom istog developera – The Shore

Primjerak PlayStation 5 verzije igre za potrebe osvrta ustupio izdavač PQube