Assassin’s Creed Black Flag Resynced

Yo-ho-ho, crna zastava ponovno se vijori. Nakon godina velikih RPG nastavaka, Ubisoft se vraća jednom od najvoljenijih poglavlja serijala!

Black Flag je već 2013. bio malo drugačiji nastavak. I dalje su tu assassini, templari i povijesna zavjera koja se proteže kroz nekoliko slojeva fikcije, ali Black Flag je od prvog dana bio zapamćen prije svega kao gusarska avantura. Plovidba brodom, lov na blago, pomorske bitke i onaj osjećaj da iza horizonta čeka nešto novo i divlje. Realno, svi volimo igrati kao gusari, a Black Flag je tu fantaziju pogodio gotovo savršeno.

Zato Resynced ima prilično nezahvalan zadatak; ne treba samo izgledati ljepše, već mora vratiti taj specifičan osjećaj originala, ali ga istovremeno približiti i publici koja je u međuvremenu igrala modernije nastavke i navikla se na drugačije mehanike i prezentaciju. Ako promijeni premalo, dobili smo samo ljepšu staru igru, ako promijeni previše, gubi se ono zbog čega je Black Flag uopće bio voljen.

Srećom, Resynced je remake koji razumije zašto je original bio poseban. Nije samo kozmetički povratak na Karibe, nego vjerojatno najbolji način za igrati Black Flag danas. Stara magija je tu, ali je prezentacija modernija, kretanje fluidnije, borba revidirana, stealth prirodniji, a more izgleda toliko dobro da je ponekad dovoljno samo dignuti jedra i pustiti brigu na veselje.

Tu su i konkretnije promjene u sadržaju. Moderno doba, odnosno Abstergo dijelovi više nisu prisutni u istom obliku. Umjesto izbacivanja igrača iz Edwardove priče u uredsku šetnju kroz suvremeni svijet, Resynced fokus prebacuje natrag na Karibe i Edwardovu avanturu. Taj dio mi je osobno dobra odluka, jer originalni moderni segmenti danas djeluju kao ostatak jedne šire Assassin’s Creed priče koja se s godinama prilično razvodnila.

Remake donosi i dodatni sadržaj u samoj gusarskoj eri. Proširene su priče nekih poznatih likova poput Blackbearda i Stedea Bonneta, pojavljuju se novi časnici na Jackdawu, dodani su novi dijalozi i cutscene, shantyji i aktivnosti, cijelo novo završno poglavlje, a istraživanje podmorja je prošireno kroz slobodnije ronjenje i nove lokacije.

Karibi u najboljem izdanju

Vizualno, Resynced je najlakše opisati jednom rečenicom: ovo su Karibi u njihovom najboljem izdanju. More je apsolutna zvijezda. Pjena, refleksije, valovi, vatra na površini vode, brodovi koji režu ocean i svjetlost koja se mijenja dok plovite odaju dojam da je ogroman trud uložen baš u ono što Black Flag najviše treba prodati: osjećaj plovidbe.

Ubisoft je Black Flag ponovno izgradio na novijoj verziji Anvil enginea, uz potpuno prerađenu vizualnu prezentaciju, ray tracing, bolju rasvjetu, gušću vegetaciju, modernije animacije, dotjerane borbene sustave, fluidniji parkour i stealth koji konačno uključuje čučanje.

Iznenađen sam koliko se stabilno igra vrti na PC-u, uz 4K, DLSS Quality, ray tracing i maxane postavke. Framerate je stabilan, bez primjetnih padova, a tehnički dojam je ostao vrlo dobar. Posebno se ističu refleksije na moru,detaljne teksture, gustoća vegetacije na otocima i arhitektura gradova poput Havane i Tortuge, a nebo nikad nije izgledalo tako realistično u AC igrama. U high sails modu, kada brod punom brzinom reže more, igra zna izgledati gotovo kao dokumentarac, samo s više topova.

Karibi nisu samo lijepa pozadina, nego prostor koji stalno zove na lutanje i istraživanje. Pusti otoci skrivaju škrinje, tajne i životinje za lov. Tu su pomorske popijevke vaše posade, tzv. shantyji koje ganjate po krovovima i granama kao da vam život ovisi, brodske olupine koje istražujete uz pomoć podvodnog zvona, Mayanske stele, karte koje vode do skrivenog blaga, te utvrde i brodovi koji samo čekaju da ih netko opljačka. Karta ima puno sadržaja, ali ne djeluje kao da je netko samo prosuo upitnike po mapi. Aktivnosti su jasnije, kompaktnije i znače više nego u napuhanijim RPG nastavcima.

To je jedan od najvećih plusova Resynceda. Ubisoft je iz modernih Assassin’s Creed igara uzeo korisne stvari, ali nije povukao njihovu napuhanost. Nema osjećaja da vas igra stalno zatrpava beskonačnim questovima i brojkama reda radi. Možete samo ploviti, skrenuti prema nečemu zanimljivom, napasti brod, očistiti otok, uloviti shanty ili krenuti prema glavnoj misiji.

Pravi remake, a ne samo remaster

Vizualna nadogradnja je očita, ali najveća razlika je u tome kako se igra. Kretanje je glađe, parkour je fluidniji, stealth je moderniziran, a borba je dobila potpuno drugačiji ritam. Ovo je i dalje Black Flag, ali ne djeluje kao igra iz 2013. koju su samo provukli kroz filter visoke rezolucije.

Parkour funkcionira vrlo dobro. Edward se brzo penje, skače i kreće kroz okoliš, a otoci, gradovi i ruševine ponovno imaju taj klasični Assassin’s Creed osjećaj vertikalnosti. Povremeno se dogodi zapinjanje pri penjanju ili hvatanju krive površine, ali generalno, kretanje je ugodno.

Stealth je također dobio važnu promjenu: Edward sada može čučati. Zvuči banalno, ali kretanje kroz vegetaciju, zaklon i neprijateljske prostore odmah djeluje prirodnije. Resynced i dalje zadržava poznati stealth DNA serijala, s grmljem, pozicioniranjem, skrivenim ubojstvima, double assassinationima i korištenjem okoliša, ali dodavanje čučanja čini cijeli sustav manje krutim u odnosu na original.

Ipak, stealth nije savršen. Ovo je i dalje onaj dobri stari Assassin’s Creed stealth u kojem možete protrčati neprijatelju gotovo ispred očiju, nestati u grmlju, pričekati da dođe provjeriti što se događa i zatim ga smaknuti. Onda dođu još dvojica vidjeti gdje je nestao prvi, pa i oni završe na isti način. Zabavno je, brzo, i ima taj stari šarm, ali nije posebno realistično niti taktički duboko. NPC pathing mogao je biti malo uvjerljiviji, jer dio neprijatelja često samo stoji i čeka da ga se ukloni, a kad sve zakaže – tu je svemoćni zvižduk koji će ih uvijek natjerati u grmlje, a potom u smrt.

Misije imaju bolji ritam nego moderniji naslovi

Jedna stvar koja mi je posebno draga jest struktura misija. U novijim RPG nastavcima sve zna djelovati razvučeno i dizajnirano kao dio ogromnog sadržajnog stroja. Black Flag Resynced ima uži, konkretniji ritam. Mnoge misije djeluju kao mali set piece-ovi, pažljivije režirane i jasnije koncipirane.

Ubojstva su dobar primjer. U starijim Assassin’s Creed igrama često su imala osjećaj malog događaja, trenutka kojem se dolazi kroz misiju, lokaciju i postavljanje. Nešto što ste pomno planirali. U novijim nastavcima takvi trenuci znaju biti utopljeni u širi open-world tok. Resynced vraća dio tog osjećaja. Nije svako ubojstvo samo još jedan marker, nego često dio jasnije postavljene scene.

Važna modernizacija je i pristup dijelovima kada morate pratiti i prisluškivati NPC-jeve. Takvi segmenti i dalje postoje, ali više nisu ona stara instant-desync kazna ako nešto pođe po zlu. Ako vas otkriju ili zeznute praćenje, igra često ponudi alternativno rješenje, primjerice borbu, ili NPC počne bježati od vas i morate ga ponovno naći. To čuva ideju originala, ali uklanja dio frustracije. Iskreno hvala na tome, Ubisoft; “ponovi pet minuta hodanja jer si krivo skrenuo” nikada nije bio vrhunac game designa.

Edward se tuče prljavo, i to mu pristaje

Revidirani sustav borbe podsjeća na novije nastavke po tome što važnu ulogu imaju parry, dodge, reakcije na napade i defense bar protivnika, ali tempo je brži i manje opterećen RPG brojkama. Neprijatelji imaju health barove, ali nisu spužve. Padaju brzo, borba je fluidna, a Edward djeluje kao netko tko se ne tuče časno, nego učinkovito.

To mu savršeno pristaje. Edward može pomesti neprijatelja nogom, oboriti ga na pod i zatim ga dokrajčiti. Može ga nabiti u zid i napraviti takedown. Može koristiti pištolje,različite vrste mačeva i uže kojim povlači protivnike prema sebi ili ih staggera. Uže dobivate znatno ranije nego prije, što odmah otvara više opcija u borbi i kretanju. Hidden blade nije vise  standardno oružje u otvorenoj borbi, nego dio assassinationa i takedowna, ali to mi nije osobito smetalo.

Ipak, imam nekoliko opaski. Kamera povremeno zna uhvatiti čudan kut, posebno kod takedowna, gdje se zna okrenuti oko Edwarda za 180 stupnjeva iz ne znam kojeg razloga. Neki promptovi također nisu uvijek savršeno jasni. Edward može koristiti protivnika kao štit, što ovisi o situaciji, uglavnom kada neprijatelj puca na vas, ali ne djeluje potpuno konzistentno. Također, ponekad sam imao dojam da sam parry ili dodge pritisnuo na vrijeme, a svejedno bih spušio udarac. Možda je dio toga stvar tajminga, možda skill issue, ali osjećaj nije uvijek savršeno precizan. Svejedno, borba je generalno zabavna. Kad sjedne, brza je, brutalna i dobro odgovara Edwardovom karakteru.

Resynced pritom pametno izbjegava pretvaranje Black Flaga u punokrvni RPG. Edward može kupovati i mijenjati mačeve, pištolje i odjeću, a oprema ima svoje statistike, ali igra vas ne zatrpava novim lootom svakih pet minuta. Nema skill treeja ni beskonačnog uspoređivanja brojki, dok su outfiti uglavnom estetski. Crafting postoji kroz nadogradnje Edwardova healtha, municije i osnovnih kapaciteta, a tu su i sitnice poput trinketa koje nose određene statove, ali sve to ostaje dovoljno jednostavno da ne uguši ritam igre.

More i Jackdaw ostaju srce igre

Koliko god sve ostalo bilo važno, Black Flag živi ili umire na moru.

Dignuti jedra, slušati posadu kako pjeva shantyje i krenuti prema nekom brodu, otoku ili utvrdi jednostavno ima posebnu privlačnost. Pomorske bitke su odlične i nakon više sati ostaju jedan od najjačih dijelova igre. Postoji stvaran osjećaj nadmoći kada dobro nadogradite Jackdaw, napadnete više brodova odjednom, zapalite more, pogodite metu mortarom iz daljine ili se zabijete u neprijateljski brod i dovršite posao izbliza.

Nadogradnje Jackdawa su osjetne i važne. Ako ih ignorirate, ozbiljniji protivnici poput fregata i većih brodova brzo će vas pomesti. Redovito ulaganje u brod nije samo kozmetika, nego direktno mijenja koliko se sigurno osjećate na moru i kakve sukobe možete preživjeti.

Utvrde su odličan test svega što Black Flag radi dobro. Prvo rušite obranu brodom, izbjegavate topovsku vatru, tražite pravi kut napada i koristite sve što Jackdaw ima. Nakon toga slijedi ulazak unutra i borba pješice. Taj prijelaz iz pomorskog kaosa u kopneni obračun dobro spaja dva lica igre.

Ukrcavanje na brod nešto je slabiji dio igre. I dalje je efektivan, ali struktura se ponavlja. Prikačite se na neprijateljski brod, ubijete dovoljno neprijatelja i pokupite plijen. Kada se ufurate u borbu, to je i dalje zabavno, ali nije posebno različito iz napada u napad. Ponekad sam jednostavno potopio brod i pokupio material. To je definitivno jedan od dijelova gdje se repetitivnost najviše osjeti.

Likovi nose više od jedne priče

Edward Kenway je jedan od najkarizmatičnijih protagonista serijala, ali ne nosi cijelu priču sam na ramenima. Razlog zašto ga volimo je što nije tipični heroj. Nije lik koji odmah govori o principima, moralu i velikim idealima. On je ciničan, samouvjeren, sebičan i prije svega gleda sebe. Želi novac, status, slavu i dokaz da vrijedi više nego što mu je svijet dodijelio.

Baš zato njegova priča funkcionira, jer ima prostora za rast. Edward nije zanimljiv zato što je od početka ispravan, nego zato što ga ljudi oko njega, događaji i posljedice njegovih odluka polako mijenjaju. Njegov odnos s Kiddom važan je dio toga. Kidd nije samo sporedni NPC koji gura priču, nego netko tko oblikuje Edwardov put prema assassinima i stalno ga suočava s idejama koje on na početku uglavnom odbacuje ili ismijava. Njihov odnos jedan je od ljepših dijelova priče.

Adewale je također odličan primjer lika koji djeluje prirodno u svijetu igre. Crni rob u svijetu bijelaca koji pomogne Edwardu ukrasti brod i postaje njegov prvi časnik. Njegova pozicija, dijalog i prisutnost na brodu ne djeluju forsirano, nego kao organski dio povijesnog i gusarskog konteksta. Igra ga ne koristi kao ukras ili poruku, nego kao osobu koja pripada tom svijetu i čija prisutnost ima težinu.

Postava sporednih likova općenito je jaka i daje svijetu širinu i karakter. Kapetan Blackbeard se ovdje posebno ističe. Njegovi monolozi imaju težinu, prijetnju i teatralnost, ali nikad ne djeluju kao karikatura. On je definitivno jedan od bolje napisanih likova u serijalu i svaka njegova scena nosi posebnu energiju.

Priča je zato puno jača nego što bi netko možda očekivao od “one gusarske Assassin’s Creed igre”. Da, atmosfera i gameplay su veliki dio privlačnosti, ali priča vas stalno vuče naprijed. Želite vidjeti kamo Edward ide, kako će se njegov odnos s assassinima razvijati i što će se dogoditi s ekipom oko njega.

Tehničko stanje i sitni problemi

Tehnički, Resynced je u vrlo dobrom stanju. Performanse su stabilne, igra izgleda izvrsno i nisam imao crashanja. Bilo je nekoliko manjih bugova: clipping u dijalozima, jedan čudan texture bug na moru, situacija gdje sam skočio u more i završio plivajući unutar kostura broda bez jasnog izlaza, te povremeno čudno ponašanje kamere i promptova. Ništa od toga nije ozbiljno pokvarilo iskustvo, ali vrijedi spomenuti.

Facijalne animacije su ugodno iznenađenje. Glavni likovi gestikuliraju prirodnije, imaju više karaktera, a voice acting je odličan. Nakon nekih novijih Ubisoftovih igara gdje su lica znala djelovati drveno, ovdje glavna postava funkcionira znatno bolje. Sporedni, nebitni NPC-evi što prolaze gradom malo su manje detaljni. Ako ih gledate izbliza, djeluju ukočenije, animacije su jednostavnije i svijet ponekad malo izgubi iluziju života. Ali tijekom normalnog igranja to nije veliki problem.

Najbolji Assassin’s Creed za stare i nove fanove?

Ono što Resynced čini posebno uspješnim jest način na koji spaja dva razdoblja serijala. Starim fanovima vraća klasični Assassin’s Creed osjećaj, s konkretnijim misijama, parkourom, stealthom, i jasnijom strukturom. Novijim fanovima daje moderniju prezentaciju, fluidniju borbu, bolje kretanje, ljepši svijet i pristupačniji ritam.

Zato je ovo je naslov koji bi se mogao svidjeti gotovo svima: starim fanovima originala, novijim fanovima RPG ere i ljudima koji možda samo žele odličnu gusarsku avanturu. Ako volite Assassin’s Creed igre, teško je zamisliti da vam se ovaj povratak neće svidjeti.

Moderno je hejtati Ubisoft, ali nije Ubisoft jedini koji voli ponavljati provjerenu formulu. Razlika je u tome što Black Flag Resynced pokazuje kako ta formula može ponovno šljakati kada se izvadi pravi naslov iz trezora i obradi s dovoljno pažnje. Ovo je bio pametan potez u pravom trenutku.

Ako je ovo smjer u kojem Ubisoft želi ići s remakeovima, mislim da se sasvim opravdano možemo nadati Eziovoj trilogiji, Altairu ili nekom drugom nastavku u novom ruhu, a nakon ovoga sam čak i oprezno optimističan oko Hexea.

Zaključak

Ovo je definitivni Black Flag. Igra ne briše identitet originala, nego ga modernizira dovoljno da danas djeluje svježe. Izgleda prekrasno, igra se ugodno, priča i likovi i dalje nose težinu, a gusarska atmosfera ponovno udara punom snagom.

Za stare fanove ovo je povratak na Karibe kakav su vjerojatno priželjkivali. Za nove igrače, možda i najbolji ulaz u ono što je Assassin’s Creed nekad znao biti. A za Ubisoft, ovo je podsjetnik da se ponekad ne mora izmisliti topla voda, odnosno novi ocean. Dovoljno je ponovno zaploviti onim koji je već jednom bio odličan.

Primjerak PC verzije igre za potrebe recenzije ustupio izdavač Ubisoft