Drug Dealer Simulator 2

Drug Dealer Simulator 2 je jedna od onih igara koje već samim nazivom jasno daju do znanja kome se obraćaju, a koga će automatski odbiti. Ovo nije naslov koji pokušava biti suptilan, niti se skriva iza nekakve velike moralne poruke. Igra vas baca u prljavi kriminalni posao i kaže: snađi se. Na PS5 je stigla kao nastavak koji je očito veći, ambiciozniji i razrađeniji od prvog dijela, ali istovremeno i dalje nosi onaj grubi, nezgrapni šarm zbog kojeg cijeli serijal djeluje kao nešto što ne bi trebalo biti toliko zarazno, a ipak nekako jest.

Nakon nekoliko sati igranja i otključavanja većine sustava koje igra nudi, najlakše ju je opisati kao mješavinu kriminalnog simulatora, logističke igre i otvorenog svijeta u kojem je planiranje često važnije od samog trčanja po mapi. Na početku Drug Dealer Simulator 2 djeluje dosta jednostavno. Imate male narudžbe, ograničene resurse, skromno skrovište i osjećaj da ćete već nakon pola sata shvatiti sve što igra ima za ponuditi. Međutim, kako se širi teritorij, kako se otvaraju nova mjesta, novi kontakti, bolja oprema i veći poslovi, jasno je da igra zapravo najviše živi od svoje progresije.

Radnja je smještena na Isla Sombri, tropskom otoku koji na prvu izgleda kao mjesto za razglednicu, ali ispod površine ima puno više problema nego ljepote. Taj kontrast igri dobro stoji. Sunce, prašnjave ulice, skrovišta, bande, policija i sitni poslovi stvaraju atmosferu u kojoj se stalno osjećate kao netko tko pokušava izgraditi carstvo od nule, ali bez luksuza, sigurnosti i kontrole kakvu obično imaju kriminalni likovi u filmovima. Ovdje se ne osjećate kao veliki boss od prve minute. Više kao netko tko se mora pomučiti za svaki korak.

Najbolji dio igre je osjećaj širenja posla. Krenete s osnovnim nabavljanjem, pripremanjem i isporukom robe, ali s vremenom se sve pretvara u ozbiljniji sustav. Treba razmišljati o sastojcima, proizvodnji, kvaliteti, skladištenju, opremi, klijentima, radnicima i sigurnosti. Kada se otključaju laboratoriji i bolja oprema, igra dobiva puno zanimljiviji ritam. Više nije stvar samo u tome da odnesete paket na drugu stranu mape, nego da cijeli lanac funkcionira bez većeg zastoja. Ako loše rasporedite robu, ako nemate dovoljno zaliha ili ako krivo procijenite koliko možete odraditi prije nego što situacija postane opasna, igra vas brzo kazni.

Sviđa mi se što Drug Dealer Simulator 2 nije samo veći nastavak radi veličine. U odnosu na prvi dio, ovdje se puno više osjeti ambicija da se napravi pravi kriminalni ekosustav. Zaposlenici, hijerarhija, skrovišta, oprema i teritoriji daju osjećaj da gradite nešto što polako izmiče iz faze sitnog posla i prelazi u organizaciju. Naravno, ovo nije savršeno duboka menadžerska igra, ali dovoljno je slojevita da vas tjera da stalno nešto popravljate, nadograđujete i optimizirate.

Kontrole na PS5 uglavnom su prihvatljive, ali vidi se da igra korijene vuče s PC-a. Kretanje, interakcije i izbornici znaju biti malo nespretni, pogotovo kada se u kratkom vremenu mora obaviti više sitnih radnji. Nije neigrivo, daleko od toga, ali nije ni posebno elegantno. Povremeno imate osjećaj da se borite s menijima više nego s policijom ili konkurencijom. Ipak, nakon nekog vremena se naviknete na ritam i većinu stvari radite automatski, samo bi bilo lijepo da je konzolaška prilagodba malo glađa.

Vizualno, Drug Dealer Simulator 2 je funkcionalan, ali ne treba očekivati čuda. Isla Sombra ima svoje trenutke, posebno kada se uhvati dobra atmosfera između tropskog okruženja i prljavih kriminalnih kutaka, no tehnički ovo nije igra koja će pokazati snagu PS5 konzole. Teksture, animacije i modeli često izgledaju prosječno, a ponekad i dosta sirovo. S druge strane, takva grubost na čudan način odgovara tonu igre. Ovo nije glamurozan kriminalni svijet, nego kaotičan, nervozan i često ružan posao, pa vizualna neurednost ne smeta uvijek koliko bi smetala u nekoj drugoj igri.

Ono gdje igra zna najviše zapeti jest tempo. Kada sve sjedne na svoje mjesto, Drug Dealer Simulator 2 ima vrlo zaraznu petlju. Primite narudžbe, organizirate proizvodnju, obiđete lokacije, proširite posao, vratite se u bazu, provjerite što nedostaje i krenete ponovno. Problem je što između tih dobrih trenutaka ponekad ima previše praznog hoda. Hodanje, vožnja, traženje, čekanje i ponavljanje istih radnji mogu postati zamorni, posebno ako ne volite simulatore koji traže strpljenje. Ovo nije igra za nekoga tko želi konstantnu akciju. Ona bolje funkcionira kada ju prihvatite kao spori uspon, a ne kao kriminalni blockbuster.

Sustav opasnosti, policije i sukoba daje igri dodatnu napetost, iako ni taj dio nije uvijek potpuno uglađen. Bježanje, izbjegavanje problema i povremeni sukobi znaju biti zabavni, ali borba nije najjača strana igre. Najbolje radi onda kada je koristite kao zadnju opciju, a ne kao glavni način igranja. Drug Dealer Simulator 2 je puno zanimljiviji kada pametno planirate, podmićujete, izbjegavate i organizirate posao tako da do problema uopće ne dođe.

Co-op je dobra ideja i lako je vidjeti kako igra može biti zabavnija s ekipom. Podjela zadataka prirodno odgovara ovom tipu igre. Jedan igrač može skupljati i dostavljati, drugi se baviti proizvodnjom, treći širiti posao ili rješavati probleme na terenu. Solo iskustvo je sasvim igrivo, ali co-op ima potencijal pretvoriti kaos u puno smješniju i dinamičniju priču, pogotovo kada netko u ekipi napravi glupost i cijeli plan padne u vodu.

Drug Dealer Simulator 2 nije savršena igra. Tehnički je gruba, povremeno nespretna i zna biti repetitivna. Ali ima ono nešto. Ima taj osjećaj napretka koji vas tjera da odradite još jednu isporuku, otvorite još jednu lokaciju, kupite bolju opremu i sredite još jedan dio posla. Nije naslov za svakoga i definitivno ga ne treba igrati zbog akcije ili prezentacije, nego zbog simulacijske petlje i osjećaja da od sitnog kriminalca polako gradite organizirani posao.

Ako vam tema sama po sebi nije odbojna i ako volite igre u kojima je pola zabave u planiranju, optimiziranju i stalnom popravljanju vlastitih grešaka, Drug Dealer Simulator 2 na PlayStationu 5 ima što ponuditi. Nije najčišći proizvod, ali je dovoljno zanimljiv, dovoljno čudan i dovoljno zarazan da se u njemu lako izgubi nekoliko sati. Baš kao i prvi dio, ovo je igra s puno mana, ali i s jasnim identitetom. A danas, iskreno, to vrijedi više nego još jedan sterilno uglađen naslov bez karaktera.

Primjerak PlayStation 5 verzije igre za potrebe recenzije ustupio izdavač Movie Games S.A.