Copa City
✅ Prednosti
- Atmosfera i zarazna melodija
- Trud developera u komunikaciji s fanovima
❌ Nedostaci
- Dosadan gameplay loop
- Zbunjujuće sučelje i kontrole
- Nedostatak slobode u gradnji
Nogometnih igara imamo na pretek, isto kao i simulacija vođenja gradova. No, što se dogodi kada spojite ta dva žanra u jedan? Dobijete igru koja će možda svoj puni potencijal doživjeti za par mjeseci ili godinu dana. Copa City stigla je u vrijeme nogometnog ludila, ali za sada neće oduševiti svojim ulaskom s klupe.
Najavljena prije dvije godine, podigla je obrvu među fanovima jer je premisa itekako zanimljiva. Nakon što je vaša nogometna karijera neslavno završila, odlučite uložiti stečeno znanje na drugi način, iza kulisa nogometa. Vodite grad s nogometnim segmentima na svakom koraku. Infrastruktura, povezanost, sadržaj; sve je na vašem izboru, ali taj izbor ima svoju cijenu jer igra u tom procesu gubi kompas oko toga kamo vas zapravo želi voditi.
Svaka dobra simulacijska igra ili vas baci u vatru da se snađete u ludilu koje nudi, ili izgorite u pokušaju razumijevanja onoga što vam želi reći. Nažalost, Copa City spada u ovu drugu kategoriju. Tutoial koji bi vam trebao postepeno objasniti što trebate raditi ubije vas u pojam svojom dosadom i kontrolama. Pritom imajte na umu da sam igru testirao na PlayStationu 5, pa vjerujem da su kontrole na PC-u ipak puno bolje i prirodnije. Potrebno vam je oko 50-ak minuta samo da „savladate“ taj uvodni dio, a onda? Onda možete pokrenuti kampanju i proći svu tu muku ispočetka.
Igra je obećala vođenje navijača po gradu i gradnju infrastrukture kako bi se zabavili, ali u stvarnosti vam ne nudi slobodu, već vas guši u gomili mikro-odluka. Hoće li tribina biti za najvatrenije navijače ili obiteljski orijentirana? Gdje ćete točno rasporediti čistače? Kakav ulaz želite na stadionu? I slično. Najveći problem tog manjka slobode je što ne možete graditi vlastitu viziju. Osobno smatram da bi bilo izvrsno da stadion mogu napraviti od nule, ali ovdje imate izbor od samo tri unaprijed definirana stadiona koja trenutačno ne možete mijenjati nikako. Kretanje kroz sve to dodatno otežava glavni alat za snalaženjem, mape grada, koje su previše zbunjujuće i nepregledne.
Zapravo, glavni problem igre je sam gameplay loop koji je, ukratko rečeno, nevjerojatno dosadan. Sve što poželite postaviti na mapu pretvara se u bespotrebno kompliciranje. Primjerice, ako želite postaviti običan štand s hot dogom, uz njega morate ugurati i generator struje. No, taj generator opet ne smije biti preblizu štandu jer će se navijači u blizini žaliti na buku. Cijeli sustav je krcat nelogičnostima u jednom trenutku igra je od mene tražila da izgradim štand koji mi je u tom trenu bio potpuno zaključan.
Također, sučelje redovito testira vaše živce. Često bi se dogodilo da moram odraditi neki zadatak (poput odabira pozicije gdje će stajati redari), ali igra mi nakon toga nigdje ne bi ponudila opciju „klikni ovdje za nastavak“ niti bilo kakav jasan putokaz što dalje. Simboli i ikone skaču po ekranu bez ikakve legende ili objašnjenja što uopće znače, a ugrađenih hintova uopće nema. Za jednu menadžersku simulaciju, ti su elementi izvedeni katastrofalno loše.
Kada sve to zbrojim i oduzmem, Copa City vas više tjera da naporno žonglirate između frustrirajućih prohtjeva navijača i hirova vašeg šefa, nego što vam pruža stvarni osjećaj da vodite grad prepun nogometne euforije. Da stvar bude gora, interakcija NPC navijača s tom istom infrastrukturom je praktički nepostojeća. Nema nikakvih popratnih animacija; navijači samo beživotno i besciljno šetaju oko objekata koje ste mukotrpno gradili, što potpuno ruši imerziju.
U moru tih problema, tehnička izvedba same igre je barem solidna u smislu da nema rušenja i izbacivanja na početni zaslon konzole. Ipak, vrijeme učitavanja je predugo za ovakav naslov, što dodatno upućuje na lošu optimiziranost. S pozitivne strane, atmosfera me u nekoliko navrata uspjela osvojiti, ponajviše uz zaraznu melodiju koja vas stalno prati, a grafika je, iako bi mogla biti bolja, sasvim „dovoljna“ za naslov ovog tipa.
S druge strane, igra me u par segmenata podsjetila na jeftine naslove koje pronalazimo na Google Play Storeu i koji su krcati oglasima. Sučelje je zbunjujuće, a povremeno se dogodi i da likovi izgovaraju jedne riječi, dok tekst na ekranu prikazuje nešto sasvim drugo.
Copa City je službeno izašla iz Early Access faze, ali po mom mišljenju, trebala je u njoj ostati još neko vrijeme. Nije neigriva u doslovnom smislu riječi, ali vrijeme koje ćete potrošiti na nju vjerojatno će vam izazvati niz frustracija. Pohvalno je što su developeri uzeli kritiku k srcu, pa su kroz ažuriranja dodali opciju da uopće ne morate prolaziti onaj mukotrpan tutorial. Također, redovito komuniciraju s fanovima i ostavljaju odgovore na Steam recenzije, tvrdeći kako su svjesni da su pogriješili u nekim koracima te da će ih ispraviti.
Cijenim trud da se napravi nešto novo na današnjem jednoličnom tržištu i vjerujem da uz pokoji pošteni patch ova igra može izaći na zelenu granu. Ipak, u trenutačnom stanju vam ne mogu preporučiti ovaj naslov. Ako ste baš ogroman nogometni fan, a ujedno volite menadžerske simulacije, možda je vrijedna vaše pažnje, no imajte na umu da će vas prije razočarati nego oduševiti.
Primjerak PlayStation 5 verzije igre za potrebe recenzije ustupio izdavač Triple Espresso SA
