Gothic Remake

Prije nego što sam odlučio igrati Gothic 1 Remake, čitajući nešto recenzija i utisaka po netu primjetio sam da dosta ljudi povlači paralele izmedju remakea i originala. Kao neko ko nije uopšte igrao original niti je onomad imao jak komp da ga pokrene, to me stavlja u malo nezavidnu poziciju. Nemam ništa nostalgije za izvući iz rukava, ne postoje flashbackovi na koje se mogu kačiti. Tko mi je kriv što sam tad po dvadeseti put prelazio Parasite Eve II dok je ostatak svijeta uživao u šarmantnom eurojanku Gothica. Ali tu smo gdje jesmo, pa da vidimo šta ovaj remake nudi.

Gdje ste bili kad sam bio niko?

Nakon prvih par sati igranja Gotic 1 Remakea, mogu zamisliti zašto je i original imao taj specifičan allure. Ima nešto zanimljivo u tome što za promjenu niste izabrani, prosvjetitelj, spasitelj, slayer, vladar, tvorac i šta sve ne. Tek ste jedan obični i jadni anonimus kog svi gledaju ispod oka i prvih par sati se borite za život dok golim rukama udarate kojekakve krtice i sitne glodare. Nikome ne možete vjerovati, svako vas želi preveslati i igra vas baš ne vuče za ruku od questa do questa. Obrati pažnju na tekst, čitaj, slušaj šta ti se kaže, istražuj i možda uz malo sreće, zalutaš tamo gdje baš treba. Nakon što sam ubio par glodara na putu do prvog kampa, tu srećem nekog čuvara koji me na ne baš suptilan način pokušava izlevatiti da mu dam protection money. Moralna vertikala kakav i jesam, odbijem to ne samo zbog principa nego što i nisam imao ništa u džepu i nastavim dalje. Nakon par krugova istraživanja oko kampa, prilazi mi nekakav jadnik i kaže da je našao vrijedni amulet van kampa i ako mu pomognem oko tog, podijelit ćemo plijen i lakše ću uci u uži krug kampa. Lijep i glup kakav i jesam, povjerujem mu i tu me van kampa pretuku on i dvojica njegovih prijatelja jer onom čuvaru na ulazu nisam želio dati protection money. I tad sam shvatio da obožavam ovu igru.

Igrati i ostati živ

Što se tiče gameplaya, Gothic 1 Remake ima još uvijek taj karakteristični eurojank. Pola igre ćete provesti čačkajući po inventaru (nekad i u sred borbe) i svadjajuci se sa framerateom. Framerate dropovi nisu česti ali su skroz random a i iskusio sam povremeni texture popup ili da se neprijatelji nekad zamrznu u mjestu pa ih mogu mlatiti koliko želim. Igra jeste nekad bugovita ali s obzirom da pola bugova nekad idu i u korist igrača, ne mogu se previše žaliti. Doduse, jedna stvar vam mora biti jasna - igra je ne-mi-lo-srd-na. Heroj ste samo u imenu (zaista, vas lik se bukvalno zove Hero iako ga niko ne tretira kao takvog) i zaletanje na neprijatelje i slijepi exploring nisu baš najpametnije opcije. Skoro svaka borba u igri je veliki rizik (bar u prva 2-3 chaptera) i nema te fore da možete malo otici van kampa, grindati xp pa se vratiti triput jači za main quest. Grindate tek kad vam igra dozvoli i uvijek gledajte da započnete borbu blizu kampova, tako da se možete taktički sakriti iza bolje opremljenih NPCova dok oni ubijaju za vas. Vara igra, varam i ja. Jedina zamjerka ovde je da igra, kad se malo oslobodite, postaje primjetno linearna. Prvo vas posalju u stari kamp, pa u novi, pa onda u neki treći i dok se snađete i napravite neku mrcinu od sebe, vrlo brzo skužite da vas igra vuče za nos po linearnosti.

Primjerak PC verzije igre za potrebe recenzije ustupili distributer Colby i izdavač THQ Nordic