DRAGON QUEST VII Reimagined

Za one koji nisu igrali original, Dragon Quest VII prati mladog junaka i njegove prijatelje s otoka Estard, naizgled jedinog kopna na svijetu. Nakon otkrića drevnih ruševina, družina počinje putovati u prošlost različitih otoka, rješavati njihove nevolje i tako postupno vraćati izgubljene dijelove svijeta u sadašnjost. Ta struktura daje igri oblik velike pustolovine sastavljene od manjih priča, što je i dalje jedan od najprepoznatljivijih elemenata sedmog nastavka.

Ovo je treća velika verzija Dragon Questa VII, nakon originala za prvi PlayStation iz 2000. godine i Nintendo 3DS remakea koji je u Japanu izašao 2013., a na Zapadu 2016. godine, Reimagined donosi još jednu interpretaciju iste pustolovine za modernu publiku.

Dragon Quest VII Reimagined primjer je prerade koja ne nastoji samo vizualno osvježiti izvornik, nego ga i jasno prilagoditi današnjoj publici. Original sam igrao još na prvom PlayStationu, u njega uložio 100 sati i bio vrlo blizu kraja, ali ga tada nikada nisam završio. Zato mi je ova nova verzija dobro došla kao prilika da napokon zaključim jedno davno započeto JRPG putovanje. Zanimljivo je i koliko se, unatoč protoku otprilike 25 godina, tijekom igranja vraćaju sjećanja na PlayStation verziju: od pojedinih lokacija i melodija do ritma avanture koji je tada znao biti spor, zahtjevan i pomalo zastario, ali je imao vlastitu čar. Najbolji primjer tog sporog početka je činjenica da je u originalu do prve prave borbe, odnosno prvog susreta s čudovištima poput Slimea, prosječnom igraču trebalo oko dva sata, a nekima i bliže dva i pol do tri sata, ovisno o istraživanju i snalaženju u početnim zagonetkama. Nedostaje mi i njegova SNES-olika grafika, odnosno spoj jednostavnih 3D okruženja i dvodimenzionalnih likova koji je možda već tada izgledao staromodno, ali je igri davao prepoznatljiv retro identitet. Upravo zato nova verzija ostavlja pomiješan dojam: donosi brži ritam, moderniju prezentaciju i manje zastarjelih prepreka, ali i niz rezova koji će se najviše osjetiti kod igrača dobro upoznatih s originalom.

Najveće rasprave među dugogodišnjim fanovima izazvat će upravo ono što je uklonjeno ili pojednostavljeno. Square Enix je očito želio protočnije iskustvo, pa su pojedine epizode koje su ranije širile osjećaj velikog, sporog putovanja sada izbačene iz obaveznog toka ili pretvorene u dodatni sadržaj. Među njima se najviše ističu scenariji El Ciclo, Gröndal i Providence, dok su sustavi poput The Haven / Immigrant Towna, Monster Meadows / Monster Parka, Excellence Grading Organisationa i klasičnog kasina nestali iz igre. Olakšane su i brojne zagonetke, a neke su u potpunosti uklonjene u odnosu na original, što dodatno smanjuje osjećaj lutanja i istraživanja koji je obilježavao izvornu verziju. Nema ni banke, čime se gubi dio starog osjećaja upravljanja novcem i rizikom, a izostavljen je i jedan od prepoznatljivih, pomalo morbidnih detalja serijala: pali članovi družine više ne prate igrača u mrtvačkom sanduku, nego se nakon okršaja vraćaju u život s malo energije. Uklonjena je i vještina Puff-Puff, jedan od prepoznatljivih razigranih Dragon Quest motiva, a zajedno s izbacivanjem klasičnog kasina i sličnih elemenata nova verzija djeluje osjetno mekše i urednije od originala. Uklonjena je i promjena izgleda likova pri promjeni zanimanja, što je za nostalgične igrače sitan, ali vidljiv gubitak osobnosti. Nedostaju i određene eksplicitnije scene iz originala, odnosno trenuci koji su nekoć snažnije naglašavali mračniju stranu pojedinih priča i davali im oštriji ton. Nedostaje mi i ona stara, gotovo komično nespretna mogućnost lupanja glavom u zid kada se Zoom koristio u zatvorenim prostorima. Nije to bio važan sustav, ali je bio jedan od onih sitnih, šašavih detalja zbog kojih je Dragon Quest VII imao osobnost i šarm starog japanskog RPG-a. U tom smislu, nova verzija djeluje pristupačnije, ali mjestimice manje dojmljivo. S jedne strane, takav pristup uklanja dio razvlačenja i čini avanturu primjerenijom modernim navikama igranja. S druge, dio posebnosti Dragon Questa VII ležao je upravo u toj tvrdoglavoj, gotovo pretjeranoj količini sporednog sadržaja i neobičnih sitnica koje su mu davale karakter.

Zauzvrat, ova verzija donosi jasniju prezentaciju, suvremenije sustave i niz praktičnih poboljšanja. Dragon Quest VII Reimagined dobio je novi vizualni stil nalik ručno izrađenim dioramama, dorađenu glazbu i zvučne efekte, glasovnu glumu na engleskom i japanskom jeziku, dinamičnije borbe, preglednije izbornike, mogućnost podešavanja težine, prikaz slabosti protivnika, automatsko spremanje pozicije te mapu na kojoj su vidljive važne stvari koje treba pokupiti. Sve to staru strukturu čini znatno ugodnijom za igranje. Ipak, jedan simpatičan komadić starog komfora nije preživio modernizaciju: originalna PlayStation verzija mogla se dobrim dijelom igrati jednom rukom zahvaljujući rasporedu naredbi na lijevim tipkama kontrolera, dok je u novoj konzolaškoj verziji takav način igranja manje praktičan. Za većinu igrača to neće biti veliki problem, ali kod serijala koji je oduvijek bio pogodan za opušteno, sporo i dugotrajno igranje, takav detalj ipak se primijeti.

Najvažnija nadogradnja odnosi se na sustav zanimanja, jer likovi sada mogu imati dvije vokacije odjednom, što otvara više prostora za kombiniranje vještina i taktika. Ipak, izazov je uglavnom blag za veterane žanra, osobito za one koji dobro poznaju klasične JRPG mehanike i očekuju ozbiljniji taktički otpor. Dodani su i Arena, novi Monster Master pristup sa zazivanjem čudovišta te povratak odraslog Kiefera, pa remake ipak ima dovoljno novog materijala da ne djeluje tek kao skraćena inačica originala.

Zaključno, Dragon Quest VII Reimagined najviše je namijenjen igračima koji žele veliko, šarmantno i pristupačno JRPG putovanje bez previše zastarjelih prepreka. Novoj publici ovo je vjerojatno najugodniji način za upoznavanje s jednom od najdužih i najambicioznijih epizoda serijala, dok će povratnici dobiti poznatu avanturu u ljepšem, bržem i modernijem obliku. Oni koji očekuju potpunu vjernost izvorniku mogli bi žaliti za izbačenim sadržajem, blažim tonom, pojednostavljenim zagonetkama i manjkom izazova, ali ljubitelji klasičnih pustolovina, simpatičnih likova, sustava zanimanja i opuštenog istraživanja ovdje će pronaći solidnu preradu koja dobiva na tempu, ali ponešto gubi na širini i atmosferi.

Nakon originala, 3DS remakea i sada Reimagined izdanja, ostaje i pomalo duhovito pitanje što je sljedeće za Dragon Quest VII. Možda demake u HD-2D stilu? S obzirom na to koliko se ova igra kroz godine već mijenjala, takva ideja više ne zvuči potpuno nemoguće.

Nintendo Switch verzija igre kupljena za potrebe recenzije