Froggy Hates Snow

Trebalo mi je manje od sat vremena da emocionalno postanem vezan za malu žabu koja mrzi snijeg, a još manje da zbog “samo još jednog runa” potpuno izgubim pojam o vremenu.

Na papiru, ideja igre u kojoj žaba kopa tunele kroz snijeg dok pokušava preživjeti hladnoću zvuči kao nešto što biste pronašli na Steam stranici usred tri ujutro i pomislili: “Tko je ovo smislio?” No onda pokrenete Froggy Hates Snow i shvatite da iza tog simpatično blesavog naziva stoji jedna od onih indie igara koje vas polako uvuku u svoj gameplay loop, pa od “ajde samo jedna runda” završite dva sata kasnije s pogledom čovjeka koji je emocionalno investiran u digitalnu žabu sa šalom oko vrata.

Froggy Hates Snow je survival roguelike koji kombinira istraživanje, skupljanje resursa i borbu s elementima cozy atmosfere. I da, zvuči kao miks nekoliko potpuno nespojivih ideja, ali upravo u tome leži njegova najveća čar. Igra vas baca usred beskrajnog snježnog prostranstva gdje svaka ekspedicija počinje iz sigurnosti toplog doma, a završava ili slavodobitnim povratkom punim resursa ili smrznutom katastrofom negdje između ledenih tunela i čudovišta iz tame.

Najveća zvijezda cijelog iskustva zapravo je snijeg. Ozbiljno. Malo koja igra uspije od običnog okoliša napraviti ključni gameplay element kao što to radi Froggy Hates Snow. Kopanje tunela, otkrivanje skrivenih prolaza, probijanje kroz ledene prepreke i konstantno balansiranje između pohlepe i preživljavanja funkcioniraju nevjerojatno zarazno. Svaki izlazak iz baze djeluje kao mini avantura u kojoj nikad ne znate hoće li vas iza iduće hrpe snijega čekati blago, novi upgrade ili neka opsidijanska noćna mora koja izgleda kao da je pobjegla iz mračnije verzije Minecrafta.

Gameplay loop ovdje doslovno nosi cijelu igru. Krećete s osnovnim mogućnostima, kopate rukama kao očajna žaba u egzistencijalnoj krizi, a onda polako otključavate lopate, eksplozive, bacače plamena i razne upgradeove koji istraživanje čine bržim i kaotičnijim. Taj osjećaj progresije pogođen je gotovo savršeno. Svaka nova runda daje osjećaj da ste ipak nešto postigli, čak i kada poginete pet minuta nakon što ste se osjećali kao apsolutni kralj tundre.

Posebno je zabavno što igra dopušta različite stilove igranja. Možete igrati agresivnije, fokusirati se na borbu i riskirati sve za rijetke resurse, ili jednostavno lutati mapom poput turističke žabe na zimovanju. Postoji čak i Peaceful Mode za one koji žele opuštenije iskustvo bez konstantnog stresa i borbe, što je zapravo genijalan dodatak jer igra tada poprima gotovo meditativan vibe. Iskreno, postoji nešto čudno umirujuće u kopanju snijega uz atmosferičnu glazbu dok je vani, u stvarnom životu, polako krenulo kuhati s +25.

Vizualno, Froggy Hates Snow nije spektakl koji će rastopiti grafičke kartice, ali ima izrazito prepoznatljiv identitet. Kombinacija cozy estetike i mračnih fantasy elemenata funkcionira puno bolje nego što biste očekivali. Jedan trenutak gledate preslatku žabu u zimskom outfitu, a već drugi vas napada groteskno biće iz snježne magle. Taj kontrast daje igri osobnost i odvaja je od mora generičkih roguelike naslova koji danas izlaze gotovo svakodnevno.

Atmosfera također zaslužuje pohvalu. Hladnoća se ovdje stvarno osjeti. Povratak u bazu nakon dužeg istraživanja daje gotovo isti osjećaj kao ulazak u kuću nakon zimskog dana vani. Toplo, sigurno i uz kratko pitanje samome sebi zašto ste opet otišli predaleko samo zbog još jednog shiny predmeta.

Naravno, igra nije bez mana. Nakon nekoliko sati igranja određena repetitivnost ipak počne izlaziti na površinu. Iako proceduralno generiranje i upgradeovi pomažu održati svježinu, neki runovi znaju djelovati previše slično. Borba također nije uvijek jednako zanimljiva kao istraživanje i kopanje, a povremeno se osjeti da je gameplay balansiran više oko survival loopa nego samog combat dijela. Neki igrači bi mogli poželjeti i malo više raznolikosti među neprijateljima te sadržajem u kasnijim fazama igre.

No unatoč tome, Froggy Hates Snow uspijeva napraviti ono najvažnije, tjera vas da stalno želite još jednu rundu. To je ona vrsta indie igre koja možda nema najveći budžet ni najglasniji marketing, ali ima dušu. I ono još važnije, ima identitet. U vremenu kada roguelike žanr već pomalo puca po šavovima od količine novih naslova, Froggy Hates Snow uspijeva pronaći vlastiti prostor zahvaljujući kreativnoj ideji, odličnoj atmosferi i gameplayu koji je jednostavno teško prestati igrati.

Možda ova žaba stvarno mrzi snijeg, ali nakon nekoliko sati igranja postoji dobra šansa da ćete ga i vi početi obožavati.

Primjerak PC verzije za potrebe recenzije ustupio izdavač Digital Bandidos