Još jedan Nintendo Direct je iza nas. Ovaj Direct nije bio savršen, ali donio je nekoliko konkretnih i dobrodošlih novosti. Dobili smo dobar presjek onoga što nas čeka na Switchu 2, nekoliko zanimljivih third-party portova, malo JRPG ludila, nešto FromSoftware magle, malo Splatoon boje, malo Star Fox nostalgije i jednu najavu koja je, barem meni, potpuno ukrala prezentaciju. U nastavku su igre koje su nam se najviše svidjele!
Orbitals izgleda kao ugodno iznenađenje
Orbitals mi je odmah zapeo za oko. Radi se o intergalaktičkoj co-op avanturi za dva igrača, s retro anime estetikom i naglaskom na suradnju. Zvuči kao jedna od onih igara koje mogu biti ili divna mala stvar ili kaotičan test prijateljstva nakon kojeg više nikad ne pričate s osobom s kojom ste igrali. Prezentacijski, izgleda jako šarmantno. Ima taj neki vibe jutarnjeg crtića, nostalgije i dobrog provoda, a meni je to dovoljno da stavim na wishlistu.
Fire Emblem: Fortune’s Weave konačno ima jasniji oblik
Dobili smo i novi pogled na Fire Emblem: Fortune’s Weave. Koliko znamo, ovo je novi ulaz u serijal, nova priča i novi kontekst, ali osjećaj modernog Fire Emblema je tu: velika drama, likovi koji izgledaju kao da nose previše osobne tragedije, taktičke borbe i naravno, neizbježna mogućnost da se previše emocionalno vežemo za nekoga tko može umrijeti jer smo napravili jedan glupi potez.
Volim kad Fire Emblem uhvati dobar balans između strategije i sapunice. Three Houses je tu bio posebno jak jer si stvarno imao osjećaj da živiš s tim likovima, upoznaješ ih, a onda ih život, rat i scenaristi sumnjivih moralnih namjera bace u blender. Fortune’s Weave zasad djeluje kao da cilja upravo na tu publiku, samo s malo više produkcijske raskoši na Switchu 2.
Ako borbe budu dovoljno mesnate, a likovi dovoljno dobri da me natjeraju da opet provedem 12 minuta razmišljajući hoću li nekoga pomaknuti za jedno polje lijevo ili desno, imamo potencijalno jak naslov.
Lies of P Complete Edition – Pinokio koji sije kaos
Lies of P na Switchu 2? Da, molim. Meni je ovo osobno jedan od najdražih soulslikeova. Ima odličan stil i atmosferu, te borbu koja zna biti brutalna bez da se stalno mrziš, a i dalje je to igra u kojoj Pinokio hoda kroz gotički kaos i komada sve pred sobom, što je rečenica koju civilizacija vjerojatno nije trebala proizvesti, ali tu smo gdje jesmo.
Complete Edition uključuje osnovnu igru i Overture DLC, što je super vijest. Jedino ostaje pitanje cijene. Nadam se da neće lupiti punu cijenu kao da je igra upravo izašla na zlatnoj lutkarskoj niti. Iako, nerado priznajem, vjerojatno bih je opet platio. Moja financijska odgovornost je pokojna, opet.
Xenoblade Genesis – anime JRPG za izgubiti sate, tjedne, mjesece
Xenoblade Genesis je također prikazan i, iskreno, tu nema potrebe previše filozofirati: veliki svjetovi, predramatični likovi, ogromne rečenice o sudbini, životu, bogovima, mačevima, sjećanjima i još tri koncepta koja vjerojatno neću razumjeti dok ne prođe 40 sati gameplaya. Dakle, Xenoblade.
Uz to, zanimljivo je da cijela Xenoblade Chronicles trilogija dolazi u Switch 2 izdanjima, što je dobra stvar za ljude koji su propustili serijal. Te igre zaslužuju bolju tehničku izvedbu, stabilniji framerate, bolju rezoluciju i manje osjećaja da konzola u pozadini moli za milost, što je već solidan dobitak.
Genesis stiže tek 2027., ali teaser je napravio ono što treba: podsjetio je fanove da će opet nestati u JRPG rupi iz koje se izlazi samo uz godišnji odmor i razumijevanje ukućana.
Star Fox – povratak kultnog klasika
Star Fox 64 je kultni klasik. To je igra koja ima svoje mjesto u Nintendo povijesti i sasvim je jasno zašto je remake izazvao reakciju. Ono što su pokazali djeluje kao vjeran remake, s moderniziranom grafikom, ali bez pokušaja da se original pretvori u nešto što nikad nije bio. I to poštujem.
Nintendo ponekad zna previše čuvati svoje stare IP-jeve pod staklenim zvonom. Zato je lijepo vidjeti Star Fox natrag. Ne znam hoće li ovo biti moj naslov, ali drago mi je zbog fanova, a i Fox zaslužuje malo više od toga da ga se ljudi sjete samo kad netko vikne “do a barrel roll”.
Final Fantasy Resonance – konačno nešto novo i divlje
Final Fantasy Resonance izgleda zanimljivo. I to kažem kao netko tko je slab na HD-2D estetiku. Ono što me veseli kod Resonancea je osjećaj da bi ovo moglo biti nešto novo iz Final Fantasy svijeta. Nakon godina u kojima se čini da Square Enix svako malo pogleda Final Fantasy VII i kaže “možemo li iz ovoga iscijediti još barem jedan projekt?”, lijepo je vidjeti nešto što ne izgleda kao još jedan pokušaj da Cloud ponovno digne kreditnu karticu.
Ako Resonance stvarno spoji stariji JRPG duh s modernom prezentacijom i malo hrabrijim idejama, mogao bi biti jedan od zanimljivijih naslova Directa. Ne nužno najveći, ali definitivno jedan od onih koje ću pratiti.
Final Fantasy XIV na Switchu 2? Hrabro, ali zanimljivo
Final Fantasy XIV na Switchu 2 zvuči jako dobro, ali i otvara jedno veliko pitanje: kako će se to vrtjeti? FFXIV je jedan od boljih MMO-ova današnjice. Ogroman je, sadržajan, ima hrpu ekspanzija, zajednicu koja izgleda kao da istovremeno spašava svijet i skuplja odjeću za modnu pistu, i dovoljno sadržaja da vam pojede život ako niste oprezni. A niste. Nitko nije.
Dolazak na Switch 2 je velika stvar jer dodatno širi publiku i daje konzoli jedan ozbiljan MMO naslov. Samo se nadam da izvedba neće biti kompromisna do razine gdje tehnički radi ali u praksi je meh. Switch 2 je očito sposobniji hardver, ali FFXIV nije baš mala indie igra koja stane u ladicu. Ako port bude stabilan, ovo bi mogao biti ogroman plus za konzolu.
The Duskbloods – FromSoftware i dalje voli mrak
The Duskbloods je dobio novi prikaz, ali FromSoftware nas i dalje drži u kompletnom mraku. Pokazali su dovoljno da znamo da igra postoji, da ima atmosferu, krv i stil, ali premalo da bih rekao da stvarno znam što gledam.
Nisam fan takvih revealova. Ne volim kad trailer djeluje kao mood board koji je netko pustio javnosti. Znam da FromSoftware ima status božanstva u gaming svijetu i da bi mogli objaviti sliku mokrog zida pa bi netko napisao analizu od 40 minuta, ali ipak bih volio malo više konkretnosti.
S druge strane, imamo datum network testa, što znači da ćemo uskoro vidjeti kako igra zapravo diše. I to je najvažnije, jer kod FromSoftwarea je ipak gameplay ono gdje se sve lomi.
Splatoon Raiders – identitet na mjestu
Splatoon Raiders izgleda fora. Ima energiju, stil, boje, muziku i taj Nintendo osjećaj da je netko u sobi rekao “što ako napravimo shooter, ali s lignjama i tintom!?”.
Raiders djeluje kao dobra stvar za fanove, pogotovo jer izgleda kao nova avantura s konkretnim single-player fokusom. Splatoon je uvijek imao jak identitet, ali osobno me više zanimaju ovakvi pokušaji da se taj svijet malo proširi izvan standardnog multiplayer ludila. Ako dobijemo zanimljivije lokacije, bolju strukturu i dovoljno šašave neprijatelje, ovo bi moglo biti vrlo simpatično.
Metaphor: ReFantazio – odličan JRPG, ako Atlus ne bude lijen
Metaphor: ReFantazio na Switchu 2 je odlična vijest. Radi se o jednom od boljih modernih JRPG-ova, s fantastičnim stilom, snažnim identitetom i onim Atlus potpisom u kojem i UI dizajn izgleda brutalno
Ali, ovo je Atlus, a Atlus i portovi na Nintendo hardveru znaju biti… pa, recimo, kreativno opušteni. Nadam se da Switch 2 verzija neće zakazati. Metaphor zaslužuje dobar port, stabilnu izvedbu i pristojnu tehničku prezentaciju. Ako to dobijemo, ovo je ogroman naslov za sve koji ga nisu odigrali.
Kingdom Hearts IV – fanovi na aparatima
Kingdom Hearts IV je najavljen za Switch 2, a dolaze i kolekcije ranijih igara. Drugim riječima: fanovi su eksplodirali, timeline je opet postao nečitljiv, a negdje u daljini Nomura vjerojatno dizajnira još jedan patentni zatvarač.
Kingdom Hearts je serijal koji ili voliš ili ga gledaš izvana kao kompliciranu obiteljsku svađu između Disneya i Final Fantasyja. ali ne može se poreći da ima ogromnu publiku i da je dolazak četvorke na Switch 2 velika stvar.
Za Nintendo konzolu, ovo je još jedan dokaz da third-party podrška ozbiljno jača. Switch 2 očito više nije samo “dobit ćete port kad uspijemo žrtvovati dovoljno tekstura”, nego platforma koju veliki izdavači žele ozbiljno hraniti.
Zelda: Ocarina of Time remake – glasine su bile istinite
I onda, Zelda.
Glasine su bile istinite. The Legend of Zelda: Ocarina of Time dobiva remake za Switch 2. I da, gledao sam trailer praktički bez treptanja, kao dijete kojem su upravo pokazali da bajke ipak postoje, samo koštaju 70 eura.
Uvod je napravljen divno. Tapiserija, bajkoviti ton, taj osjećaj legende koja se ponovno priča. A onda Link, noćna mora, realističnija grafika i onaj trenutak kad shvatiš da Nintendo očito ide u drukčijem smjeru od cell-shaded stila koji je dugo obilježavao modernu Zeldu.
Mislim da je to pravi potez. Breath of the Wild i Tears of the Kingdom imaju svoj identitet i svoj vizualni jezik. Wind Waker ima svoj. Ali Ocarina of Time je drugačija zvijer. To je igra koja je za mnoge bila prvi pravi osjećaj velike 3D avanture. Šuma, Hyrule Field, hramovi, Ganondorf, vrijeme, djetinjstvo, odrastanje, gubitak. Sve ono zbog čega se ljudi i dalje ponašaju kao da im je netko dirao obiteljski album kad spomeneš remake.
Zato je opasno dirati Ocarinu. Ovo nije samo još jedna igra. Ovo je sveta krava, samo s okarinom i traumama, ali trailer mi je dao nadu. Ne zato što je pokazao puno, jer realno nije. Pokazao je dovoljno da nam digne puls, a onda pobjegao kad treba dati konkretne informacije, ali ton je pogođen. Ako cijela igra uspije zadržati taj osjećaj bajke, misterija i blage nelagode, mogli bismo dobiti nešto posebno.
Ako su glasine o izlasku oko Božića točne, Nintendo bi mogao imati savršen holiday naslov. I da, znam, emocionalno sam već kupljen. Tu nema pomoći. Neki ljudi imaju poroke, ja imam remake Ocarine of Time.
A gdje je Mario?
I sad dolazimo do pitanja koje visi nad cijelim Directom: gdje je Mario? Znam, imali smo Donkey Kong Bananzu. Kirby je također dobio svoj trenutak. Nintendo nije baš sjedio prekriženih ruku i gledao u zid. Ali novi mainline 3D Mario je ono što čekamo. To je ona velika stvar koja bi Switch 2 mogla dodatno definirati.
Mario Kart World je bio dobar launch naslov, Bananza je pokazala da Nintendo i dalje zna napraviti čistu zabavu, ali pravi novi 3D Mario? To je druga liga. To je igra koju se ne najavljuje usput. To je igra koja mora doći kad Nintendo odluči ponovno pritisnuti veliki crveni gumb na kojem piše “prodaj još konzola”.
Možda ga čuvaju za 2027. Možda su jednostavno odlučili da ćemo ove godine imati Zeldu, Star Fox, Fire Emblem, Splatoon, Xenoblade i hrpu third-party naslova pa da prestanemo biti nezahvalni. Teško, ali moguće.
Zaključak
Sve u svemu, Third-party podrška izgleda puno zdravije nego na prijašnjim Nintendo generacijama. Lies of P, Metaphor, Final Fantasy XIV, Kingdom Hearts IV, Stellar Blade, Devil May Cry 5, Dragon’s Dogma 2 i ostatak ekipe jasno pokazuju da se izdavači više ne odnose prema Nintendo konzoli kao prema slatkom malom uređaju za indije i ekskluzive, nego kao prema stvarnoj platformi na kojoj vrijedi biti prisutan.
S Nintendo strane, Star Fox i Fire Emblem pune 2026., Splatoon Raiders djeluje kao siguran pogodak za fanove, Xenoblade Genesis već mami JRPG publiku za 2027., a Ocarina of Time remake je, realno, bio trenutak večeri.
Mario je izostao, i to se osjeti. Ali ako je Nintendo odlučio godinu graditi oko povratka jedne od najvažnijih igara svih vremena, onda ih barem mogu razumjeti. Sad samo ostaje čekati. I nadati se da Ocarina remake neće biti samo lijepa nostalgija, nego stvarno dobra moderna interpretacija klasika. Jer ako Nintendo to pogodi, Hyrule će opet pojesti internet.
