Call of Duty: Black Ops - PlayStation 5 port

Nostalgija je čudna stvar. Dovoljno je čuti nekoliko taktova kultne glazbe, vidjeti poznati Treyarchov logo ili ponovno čuti rečenicu "The numbers, Mason" i u sekundi se vratite šesnaest godina unatrag. Upravo na tome Activision gradi povratak Call of Duty: Black Opsa na PlayStation 5. Problem je što se, nakon početnog naleta emocija, vrlo brzo postavlja pitanje – je li ovo zaista vrijedno gotovo 40 eura?

Nažalost, odgovor nije onakav kakvom sam se nadao.

Neću okolišati. Ovo nije remaster. Nije remake. Nije čak ni ozbiljnije unaprijeđen port. Black Ops na PS5 praktički je ista igra koju smo igrali na PlayStationu 3 davne 2010. godine.

Naravno, to nije nužno loša vijest kada govorimo o samoj igri. Prvi Black Ops i danas ima jednu od najboljih kampanja u povijesti Call of Duty serijala. Hladni rat, CIA, teorije zavjere, ispiranje mozga, karizmatični likovi i nevjerojatan tempo čine priču jednako zanimljivom kao i prije šesnaest godina. Treyarch je tada dokazao da Call of Duty može ponuditi puno više od spektakularnih eksplozija. Kampanja je puna nezaboravnih trenutaka koji vas tjeraju da odigrate još jednu misiju, a završnica i danas ostavlja snažan dojam. Nije slučajno što se upravo Black Ops često spominje kada igrači raspravljaju o zlatnom dobu Call of Dutyja.

Multiplayer također budi posebne uspomene. Prije battle passova, sezona, dnevnih izazova i beskonačnih kozmetičkih dodataka, bilo je dovoljno uključiti Team Deathmatch, odigrati nekoliko partija i jednostavno se zabaviti. Upravo ta jednostavnost danas djeluje gotovo osvježavajuće. I Zombies način rada odlično je ostario. Dovoljno je bogat da pruži sate zabave, ali istovremeno nije zatrpan složenim mehanikama koje su kasnije postale zaštitni znak serijala. Ako ste ikada poželjeli iskusiti Zombies u njegovom najčišćem obliku, Black Ops je i dalje jedno od najboljih mjesta za početak.

Nažalost, sve pozitivno što igra nudi dolazi iz 2010. godine.

Kada govorimo o samom portu, teško je pronaći opravdanje za njegovu cijenu. Vizualna poboljšanja gotovo da ne postoje. Igra radi u 1080p rezoluciji i zadržava istih 60 sličica u sekundi kao prije više od desetljeća. Ruku na srce, izgleda dosta ljepše nego na PlayStationu 3. Ali to je to od poboljšanja. Nema podrške za 120 FPS, nema FOV slidera, nema iskorištavanja DualSense mogućnosti, nema novih sadržaja, pa čak ni osnovnih poboljšanja kvalitete života koja danas očekujemo od ovakvih reizdanja.

Još više frustrira činjenica da ni kompletan sadržaj nije uključen u osnovnu kupnju. Multiplayer i Zombies DLC mape prodaju se zasebno kroz Season Pass, što ukupnu cijenu podiže na razinu potpuno nove AAA igre. Također, izbačen je Wager mod, kao i mogućnost pregledavanja odigranih mečeva i sejvanja istih u Theater modu. To najviše boli, jer sam upravo kroz taj mod naučio "igrati" kako spada, gledajući odigrane mečeve kroz perspektivu protivnika koji bi obrisali pod s nama.

Iskreno, vrlo je teško opravdati cijenu koji Activision traži za ovaj port. Posebno kada pogledamo što su posljednjih godina radili studiji poput Nightdivea, Capcoma ili Microsofta sa svojim remasterima. Danas remaster više nije samo viša rezolucija. Očekujemo modernizirano korisničko sučelje, poboljšane teksture, dodatne opcije pristupačnosti, bolje performanse i sadržaj koji opravdava ponovno izdavanje. Black Ops na PS5 ne nudi gotovo ništa od toga.

I upravo zato ostaje gorak okus. Ne zato što je riječ o lošoj igri – daleko od toga. Dapače, riječ je o jednom od najboljih Call of Duty naslova ikada napravljenih. Problem je što Activision od igrača traži premium cijenu za proizvod u koji je uložen apsolutni minimum truda. Jedina svijetla strana oko cijene je 50% popusta za PlayStation Plus pretplatnike, kako za igru tako i za Seasson Pass. No opet, to je trebala biti bazna cijena, ali nostalgija je nešto što se danas vrlo lako monetizira.

Kao dugogodišnjem obožavatelju serijala, teško mi je ovo napisati. Black Ops zaslužuje da ga ponovno otkrije nova generacija igrača. Njegova kampanja, multiplayer i Zombies ostavili su neizbrisiv trag u povijesti videoigara. Ali isto tako zaslužuje i izdanje koje će tu ostavštinu dostojno predstaviti.

Ovo, nažalost, nije to izdanje.