Starvester je idle, strategy, automation i incremental igra u kojoj pokušavaš stvoriti svemirsku industriju i megastrukturu. Kao i svaka idle igra, krećeš polako, običnim klikanjem, dok se odjednom ne nađeš u situaciji u kojoj imaš svega napretek i ni sam ne znaš odakle krenuti, što prvo razviti, poboljšati ili kupiti. No, tu ti Starvester nimalo ne pomaže jer, što je više igraš, to imaš više opcija, a broj različitih resursa samo se povećava. U glavi ti neprestano zvone pitana kao što su: jesam li prvo trebao unaprijediti ovo ili ipak ne? Trebam li još pričekati za ovo ili uložiti negdje drugdje?
Kada kreneš u svoj prvi svijet, otvori ti se ogroman svemir koji me odmah podsjetio na Warframe svojom prezentacijom svemira, samo što ovdje, naravno, ima daleko manje detalja. Vjerujem da je ideja bila slična: otvara ti se praktički neograničen svemir i samo jedan planet na kojem počinješ rudariti svoj prvi resurs.
Na početku to radiš klikanjem, kao i u svakoj idle igri, no ubrzo postaju dostupni dronovi koje ćeš zapravo kupovati tijekom cijele igre jer će oni biti glavni rudari na svim planetima koje osvojiš ili otključaš. Dronovi su u ovoj igri definitivno najvažnija stvar. Kao što sam već rekao, oni obavljaju gotovo sav posao rudarenja. Na prvom ih planetu proizvodiš, ali za svaki sljedeći moraš ih prenamijeniti kako bi bili korisni.
Kao i u svakoj idle igri, svaka kupnja ili nadogradnja košta više od prethodne. Također, dođeš do točke kada napredak jednostavno uspori ili potpuno stane, pa dobiješ mogućnost ponovnog pokretanja uz određene trajne nadogradnje koje moraš zaslužiti. U ovom slučaju to su skill poeni kojima otključavaš nove nadogradnje, a među najboljima su definitivno one koje omogućuju bržu kupnju dronova i dodatno povećavaju njihovu učinkovitost.
Sama igra je jako zarazna i, iako se na prvu kao i svi idle naslovi čini banalna i dosadna, nakon nekoliko minuta klikanja već si navučen i želiš otključati sve samo da možeš reći: "aha, otključao sam sve".
Uz to, glazba nije uopće loša. Mogla je biti bolja, možda i jest, ali rekao bih da je sasvim okej za ovaj naslov.
Što se gameplaya tiče, nema se što posebno dodati jer se radi o idle strategy igri u kojoj klikaš, skupljaš resurse, nadograđuješ sve što želiš, otključavaš nove stvari i tako stalno u krug. Nema neke mehanike koju bi trebalo posebno istaknuti, ali upravo zbog te monotonije, i zbog samog osjećaja napretka, igra postaje zarazna.
Za ovakav naslov jedina mana, po meni, je možda trajanje same igre, iako mislim da se to lako može proširiti u budućim verzijama igre. Igru sam završio u nekih 5 sati igranja, što i nije tako puno za jedan ovakav naslov, ali kako se radi o igri u svemiru, a znamo da samo svemir i ljudska glupost nemaju kraja, vrlo lako bi ova igra mogla dobiti neki update koji bi je proširio za još 5 sati sadržaja.
Zaključno, još jedan idle strategy naslov koji je kao i svaki drugi, ali, kao i svi drugi, nema razloga zašto mu ne dati šansu jer je dobro napravio ono što se od ovakvih igara očekuje, a to su ovisnost o razvoju, automatizaciji i, na kraju krajeva, klikanju.
Primjerak igre za potrebe osvrta ustupili izdavač Future Friends Games i razvojni studio Syphono4
