Artificial Extinction 2

Postoje igre koje vas odmah “kupe” i ne puštaju, i one koje vas stalno podsjećaju koliko su mogle biti bolje. Artificial Extinction 2 spada negdje između ta dva svijeta, s vrlo zanimljivom idejom i kombinacijom žanrova, ali i s dovoljno kompromisa da na kraju ostavi dojam solidnog, ali ne i potpuno ispoliranog iskustva. Iza igre stoji solo developer koji je na projektu radio oko pet godina, s ciljem da napravi nešto jedinstveno, izazovno i replayabilno, što se osjeti u svakom aspektu igre.

U svojoj srži, igra pokušava spojiti RTS, tower defense i FPS u jednu cjelinu, što na papiru zvuči kao recept za kaos, ali i potencijalno vrlo zaraznu gameplay petlju. I doista, u najboljim trenucima Artificial Extinction 2 uspijeva stvoriti osjećaj kontrole nad cijelim bojištem, dok u istom trenutku sami trčite po terenu i pucate po nadolazećim strojevima. Problem je što taj balans ne drži uvijek jednaku razinu uzbuđenja.

Radnja nas smješta u futuristički sukob čovječanstva i pobunjenih AI sila koje su preuzele kontrolu nad planetom. Vi ste u ulozi zapovjednika koji pokušava uspostaviti obranu, prikupljati resurse i održati liniju protiv sve agresivnijih valova neprijatelja. Priča postoji više kao okvir nego kao nešto što nosi igru, pa ne treba očekivati snažan narativni fokus ili memorabilne likove, već funkcionalnu pozadinu koja opravdava stalni rat protiv strojeva.

Najveća snaga igre je upravo u toj hibridnoj strukturi gameplaya. Iz ptičje perspektive gradite bazu, postavljate obranu i upravljate resursima, dok se u FPS modu spuštate na teren i osobno intervenirate tamo gdje obrana popusti. U teoriji, to zvuči kao savršen spoj strategije i akcije, ali u praksi prelazak između ta dva stila ponekad djeluje više kao nužnost nego prirodan tok igranja.

Kada sve “klikne”, igra zna biti vrlo zabavna. Osjećaj kada uspijete obraniti bazu u zadnji trenutak, dok istovremeno trčite između tornjeva i ručno rješavate prodore neprijatelja, daje onaj tip adrenalina zbog kojeg se vraćate još jednoj misiji. No, ti trenuci nisu uvijek konzistentni.

Sustav resursa i razvoja baze traži pažljivo planiranje, ali igra ne odrađuje uvijek najbolji posao u objašnjavanju svojih mehanika. Prvi sati znaju biti zbunjujući, a kriva odluka u ranoj fazi misije često vodi u situacije gdje se više “gasite požare” nego što stvarno uživate u strateškom planiranju. Upravo tu dolazi do izražaja problem balansa težine, koji povremeno djeluje nepravedno umjesto izazovno.

Neprijateljski dizajn i raznolikost jedinica su korektni, ali ne i posebno pamtljivi. Postoji dovoljno varijacija da vas natjera na prilagodbu obrane, no rijetko kada se pojavi onaj trenutak iznenađenja koji bi podigao napetost na višu razinu. Isto vrijedi i za napredovanje kroz tehnologije koje funkcioniraju, ali ne donose osjećaj velikog skoka u moći.

Vizualno, igra je sasvim pristojna za svoj indie okvir. Efekti eksplozija, laserske paljbe i masovne borbe daju dojam većeg spektakla nego što realno jest. Ipak, tehnička prezentacija povremeno pokazuje ograničenja, posebno u animacijama i sitnim vizualnim nedosljednostima koje podsjećaju da ovo nije AAA produkcija. Audio komponenta solidno odrađuje svoj posao. Zvukovi oružja i borbe pomažu u stvaranju napetosti, ali glazba i zvučna kulisa ne ostaju dugo u pamćenju. Sve funkcionira, ali rijetko kada ostavlja snažniji dojam na igrača.

Najveći problem Artificial Extinction 2 leži u tome što nikada u potpunosti ne uspijeva izbrusiti svoj identitet. Ideja hibridnog RTS/FPS iskustva je odlična, ali izvedba povremeno djeluje raspršeno, kao da igra želi raditi previše stvari odjednom, a nijednu ne dovodi do vrhunca. Ipak, unatoč tome, postoji dovoljno zabave da igra nikada ne postane dosadna, posebno za igrače koji vole eksperimentiranje sa žanrovima.Replay value postoji kroz različite misije i pristupe obrani, ali nije dovoljno snažan da bi vas zadržao na duže staze nakon završetka kampanje. Slično vrijedi i za vrijednost za novac, koja je korektna, ali ne izvanredna.

Na kraju, Artificial Extinction 2 je igra koja ima dobre temelje i zanimljiv koncept, ali ne uspijeva uvijek isporučiti konzistentno iskustvo koje bi od nje napravilo nešto više od “solidne preporuke”. To je naslov koji će se svidjeti ljubiteljima RTS i tower defense igara koji vole malo akcijskog kaosa usred strateškog planiranja, ali će jednako tako ostaviti dojam propuštene prilike za nešto puno veće.

Primjerak PC verzije igre za potrebe recenzije ustupio razvojni studio 100Hr Games Inc