The Sinking City 2 jedna je od onih igara kod kojih odmah znaš otprilike u kojem bazenu pliva. Lovecraft, 1920-e, poplavljeni grad, čudne spodobe, ljudi koji vjerojatno nisu dobro i atmosfera u kojoj se čini da bi i najobičniji hodnik mogao završiti s nečim što ti diše za vratom. Sve ono što zvuči kao normalan utorak u survival horroru.
Frogwares je s prvim Sinking Cityjem išao više u smjeru otvorenog detektivskog iskustva, dok nastavak jasno mijenja kurs. The Sinking City 2 sada je više klasični survival horror iz trećeg lica, s većim naglaskom na atmosferu, resurse, borbu, istraživanje i preživljavanje. Original nisam igrao da bih mogao mudrovati o svakoj razlici, ali promjena smjera je očita. Ovo više ne želi biti samo detektivska avantura s horor elementima, nego Resident Evil. I nakon sat vremena demoa mogu reći: ima potencijala.
Radnja nas vodi u Arkham dvadesetih godina prošlog stoljeća, grad koji se polako evakuira jer ga nešto nadnaravno i nezdravo guta iznutra i izvana. Sve je poplavljeno, hladno i misteriozno. Posebno mi se svidjelo koliko prostora već u demou djeluje ručno građeno, s puno pažnje prema detaljima. Ima tu starih interijera, drvenih površina, tame, vlage, tragova života koji se raspada pred očima. Baš se osjeti taj period, taj neki šmek 20tih godina prošlog stoljeća, iako glavni lik povremeno djeluje kao discount Indiana Jones koji je greškom upao u mokri Resident Evil. Kad smo već kod Resident Evila, usporedba se nameće sama. Vrlo brzo se otkriva da nekakvi crvoliki paraziti napadaju ljude i pretvaraju ih u zombificirane nakaze. To nije najoriginalnija stvar na svijetu, jasno, ali ne mora ni biti. Horor žanr ionako već desetljećima reciklira mrtvace, infekcije, kultove i čudne podrumе. Bitno je da funkcionira, a ovdje zasad funkcionira dosta dobro.
Neprijatelji koje sam susreo u demou bili su dosta osnovni. Uglavnom zombiji s vidljivom slabom točkom, odnosno izraslinom koju treba pogoditi da bi ih se efikasno riješilo. Nema tu zasad nekog velikog bestijarija, boss borbi ili spektakularnih groteski koje će vam ukrasti san, ali ono što je bilo prisutno odradilo je posao. Par neprijatelja izletjelo mi je iz kuteva kamere kad ih nisam očekivao, a kako sam igrao u dva ujutro, priznajem da me igra uspjela trznuti. Da, znam, jako hrabro od mene.
Borba me ugodno iznenadila. Pucanje ima težinu, neprijatelji dobro reagiraju na pogotke, a osjećaj kontakta je bolji nego što sam očekivao. Nije to još razina na kojoj bih rekao da je borba sama po sebi razlog za igranje, ali nije ni ukočena katastrofa kakve se čovjek zna bojati kod ovakvih AA horora. Igra odmah pokazuje da resurse ne treba trošiti kao da igraš akcijsku pucačinu. Municije nema beskonačno, medicina također nije nešto što samo pada s neba, i dvaput sam ostao bez metaka pa sam bio prisiljen prijeći na vrlo sofisticiranu taktiku: šakama po zombijima. To je zapravo dobar znak. Survival horror mora imati taj osjećaj nelagode kad brojiš metke i razmišljaš vrijedi li uopće pucati ili samo protrčati pored. The Sinking City 2 u demou zasad dobro hvata tu ravnotežu. Nisam se osjećao bespomoćno, ali nisam bio ni siguran.
Istraživanje i detektivski dio su malo kompliciranija priča. Dodatni sadržaj i tragovi djeluju smisleno; kada pronađeš dodatne detalje, imaš osjećaj da bolje razumiješ svijet, grad i ono što se dogodilo. To je plus. Problem je što mi je izbornik za istrage i puzzle u ovom demou djelovao pomalo zbunjujuće. Nije neupotrebljiv, ali nije ni intuitivan koliko bi mogao biti. Postoji osjećaj da igra želi zadržati taj detektivski DNA, ali ga istovremeno mora uklopiti u survival horror strukturu. Taj spoj bi mogao biti jako dobar ako ga finalna verzija ispolira, ali zasad mi je to dio koji najviše traži navikavanje.
Tehnički, demo je radio sasvim pristojno. Igrao sam u 4K uz DLSS i imao stabilnih 60 FPS-a, što je uvijek lijepo vidjeti,. Imao sam manje probleme s pucketanjem zvuka, ništa dramatično, ali dovoljno da se primijeti. Ono što mi je više zapelo za oko su animacije. Hodanje, penjanje kroz prozore, ulazak u vozilo ili brod, sve to djeluje malo kruto. S druge strane, animacije neprijatelja pri pucanju i reakcije na pogotke su dosta bolje, pa borba vizualno ostavlja solidan dojam.
Priča me, iskreno, uspjela odmah zakačiti. Glavni lik Calvin Rafferty pokušava spasiti svoju djevojku nakon rituala koji je, šokantno, pošao po zlu. Ona je zarobljena u nekom snolikom, nadnaravnom stanju, a mi pokušavamo shvatiti što se dogodilo, zašto se dogodilo i koliko će još groznih stvari izaći iz vode prije nego dobijemo odgovore. Sam početak doduše ima nekoliko malo čudnih interaktivnih trenutaka, poput toga da pritiskom tipke pokrećete kratke animacije držanja za ruku ili brisanja čela dok Calvin sjedi uz svoju uspavanu partnericu. Shvaćam što su htjeli postići, ali meni je to više djelovalo kao padding nego kao nešto što nužno pojačava emociju. To je mogla biti cutscena i nitko se ne bi bunio, dapače.
Nakon sat vremena, The Sinking City 2 ostavio mi je dojam igre koja još mora dokazati nekoliko stvari, ali ima dobru osnovu. Atmosfera je tu. Survival horror elementi funkcioniraju. Borba je solidna. Priča obećava. S druge strane, glavni lik mi zasad nije posebno sjeo, animacije znaju biti krute, a istraživački meni treba biti jasniji i elegantniji ako želi da detektivski dio bude više od zanimljivog dodatka.
Zato bih zasad rekao: optimističan sam, ali rezerviran. The Sinking City 2 neće nužno izmišljati toplu vodu, iako je, ironično, pola igre u vodi, ali ako Frogwares uspije dodatno ispolirati kretanje, bolje razraditi neprijatelje, zadržati ovu atmosferu i pametno spojiti istragu sa survival horrorom, mogli bismo dobiti jako zanimljiv Lovecraftian horor za kasno ljeto.
Vrijedi naglasiti i kontekst u kojem The Sinking City 2 nastaje. Frogwares je ukrajinski studio, a razvoj igre odvija se usred rata, što samo po sebi zaslužuje poštovanje. Ne u smislu da se igra zbog toga ne smije kritizirati, ali činjenica da ekipa u takvim uvjetima uspijeva gurati ovako ambiciozan projekt, mijenjati smjer serijala i još pritom isporučiti demo koji već sada ima atmosferu, vizualni identitet i jasnu autorsku namjeru, stvarno nije mala stvar. Zaista, svaka čast.
Demo ustupio izdavač Frogwares
