EverSiege: Untold Ages

EverSiege: Untold Ages na prvu djeluje kao da je netko na hrpu bacio MOBA-u, roguelite, tower defense, RTS i co-op pa što se zalijepi, zalijepi. Neobično, ali ovdje je to gotovo upalilo. U ulozi Scyrona, drevnog polubožanskog ratnika, branite Bastion, posljednje utočište čovječanstva, dok paralelno obnavljate njegove zidine, jačate vojsku i pokušavate cijelu opsadu okrenuti naglavačke. To je i osnovna ideja igre: ne samo preživjeti napad, nego iz branitelja prerasti u napadača.

Upravo je ta petlja najbolji adut igre. U proceduralno generiranom kraljevstvu svaki run izgleda malo drukčije, pa danju jurite po mapi, čistite kampove, skupljate resurse, prolazite dungeone i rješavate questove, a noću branite Bastion od sve jačih valova neprijatelja. Na papiru to zvuči sjajno, a u praksi zna biti stvarno zabavno, barem dok traje osjećaj da se build polako pretvara iz krpanja u totalnu demolaciju svega što vam stane na put.

Najzanimljiviji dio cijelog sustava je način na koji igra slaže vaš build. Wargear ovdje nije samo oružje nego i temelj stila igre, pa tako birate između luka, bodeža, sjekire, mača i štita, koplja ili čekića. Povrh toga dolaze Essence kombinacije koje definiraju čarolije, elementarne sinergije i statusne efekte, a zatim još i trupe koje vodi AI, a vi ih regrutirate i razvijate. U brojkama to izgleda odlično: 6 Wargeara, 6 Essenca, 20 vrsta jedinica, 72 čarolije, 148 itema i 70 nadogradnji sposobnosti. Drugim riječima, materijala za eksperimentiranje stvarno ima.

I tu EverSiege pokazuje zašto je uopće zanimljiv. Kada build sjedne kako treba, igra stvarno klikne. Kreneš skromno, balansiraš ekonomiju i obranu, pa onda malo po malo postaneš pokretna elementarna katastrofa. Taj osjećaj prijelaza iz preživljavanja u dominaciju lako je najbolji dio iskustva. Problem je što put do toga zna trajati predugo. Partije se razvlače, a igra nema onaj neprestani adrenalin kakav u sličnom, a često i kraćem vremenu znaju dati DotA ili LoL. Tamo te svaka minuta može dovesti do eksplozije, dok te ovdje češće čeka još jedan krug pripreme, još jedan kamp, još jedno dizanje ekonomije. Nekad je to taktička dubina, a nekad samo razvlačenje.

Slično je i s roguelite progresijom između runova. Echoes i ostale trajne nadogradnje trebale bi biti brze, ali grind je prisutan, pogotovo kad cijeli sustav krene tražiti više nego što runovi emocionalno vraćaju. Ne pomaže ni to što igra, barem zasad, još nema pravu opciju snimanja za aktivne runove, iako developeri otvoreno kažu da na tome rade. To je ona vrsta problema koja ne zvuči strašno dok ne shvatiš da si sat vremena duboko u partiji i da više nisi siguran igraš li iz gušta ili iz inata, a htio bi dovršiti da ne propadne trud.

Co-op do tri igrača trebao bi biti veliki plus. Sama ideja da s ekipom branite Bastion, slažete komplementarne buildove i raspoređujete tko ide po resurse, a tko ostaje na obrani, zvuči kao recept za male LAN partye. Nažalost, matchmaking ne postoji i neće ga biti, pa ste osuđeni na ručno zvanje prijatelja, lobby kodove ili traženje ljudi po Discordu. Dobra je vijest da su developeri vrlo brzo nakon izlaska popravili jedan od većih problema, pa sada svaki igrač u co-opu zadržava vlastite unlockove i napredak. Loša je vijest da su i sami priznali kako su latencija i opća multiplayer stabilnost još uvijek područja koja aktivno krpaju. Ukratko: co-op radi, ali još ne djeluje kao posve dovršen sustav.

Možda  je upravo tu skriven najveći problem igre. EverSiege ima mnogo elemenata koje povezujemo s MOBA nostalgijom, ali nema onu istu živost. Nema stvarnih protivnika, nema PvP-a, nema one vrste nepredvidive drame koja svaku partiju pretvori u mali psihološki eksperiment i verbalni rat. Ovo je po dizajnu čisti PvE naslov, i to se osjeti. Dobivaš pristojan, često zabavan i mehanički solidan ekvivalent, ali ne i isti žar. EverSiege je uredniji, pitomiji i kontroliraniji. Nekima će to biti plus. Meni je to upravo razlog zašto igra ostaje dobra, ali ne i posebna.

Vizualno, EverSiege ne izgleda loše. Dapače, dovoljno je čitljiv da u kaosu uvijek znaš što se događa, a to je u ovakvom žanrovskom mixu važnije od čistog spektakla. Problem je što roster Scyrona i općenito prezentacija ne prodaju dovoljno tu raznolikost buildova. Na papiru postoji hrpa kombinacija, ali vizualni identitet heroja i dobar dio prezentacije jednostavno nemaju dovoljno karaktera. Kod mene su se usput pojavljivali i frame dropovi u kaotičnijim fazama, do mjere da sam morao spustiti rezoluciju na 1440p, a ni developeri ne kriju da još rade na optimizaciji performansi.

EverSiege: Untold Ages je ambiciozan eksperiment koji ima dovoljno dobrih ideja da ga ne možeš tek tako otpisati, ali i dovoljno problema da ga ne mogu samo tako preporučiti. Kad klikne, stvarno pokaže zašto je ovaj miks MOBA-e, tower defensea i roguelite progresije bio vrijedan pokušaja, ali predugi runovi, sterilan osjećaj borbe, vizualno neupečatljiv roster i nepotrebno komplicirani co-op sustav stalno ga vuku korak ispod onoga što je mogao biti.

EverSiege: Untold Ages nije loša igra. Samo nije dovoljno dobra da bi ostavila jači trag. Ima ideju, ima jezgru i ima trenutke u kojima djeluje kao nešto što bi se uz još par pravih poteza moglo pretvoriti u malu opsesiju. Trenutno je, nažalost, više zanimljiv pokušaj nego potpuno uspješan pogodak.

Primjerak PC verzije igre za potrebe recenzije ustupio izdavač Dear Villagers