Bilo mi je prilično nestvarno vidjeti podatak kako je Heroes of Might & Magic V izašao na današnji dan prije 20 godina. Još nekako mi je u glavi period kada je igra izašla i kada je postala mi jedan od dražih nastavaka. Kalendar ne laže, zbilja je prošlo 20 godina.
Koliko se sjećam tog perioda kada je igra izašla? Pošto je to bilo prije nego što sam pokrenuo stranicu, ne baš. No ima jedna velika stvar koja je ostala u glavi – to je bila prva igra koja je izašla unutar serijala od kada ga je Ubisoft napravio. Ne trebam pričati hvalospjeve o dvojci i trojci, mislim da ne treba ni govoriti koliko je četvorka bila zbrzana i kako je 3DO. Serijal se našao u problemima, Ubisoft kao novi dom se činio kao prilično solidan izbor.
Tako se činilo nakon izlaska igre. Petica je napravila neke velike promijene. Otišla je u 3D smjeru i hex borbu je zamijenila kvadratima. Bilo je tu još promjena, recimo setting, ali u mnogočemu je to ostala ona ista igra. Uhvatila je magiju serijala, pogotovo uživanje je bila kampanja. Nije bila ništa spektakularna pričom, ali je gameplayem bila zabavna. Ali bilo je i stvari koje su spriječile igru dosegnuti one najviše granice.
Soundtrack je bio jako dobar
Jedan od najvećih problema je bila slaba optimizacija s kojom je trajanje krugova bilo prilično frustrirajuće iskustvo. Nisu uspjeli pogoditi još jedan krug na način na koji su trebali. Sjećam se da sam u jednom poglavlje kampanje imao situaciju gdje je procesuiranje trajalo preko deset minuta od kada bih stisnuo kraj kruga pa do početka idućeg. Još jedna od stvari s kojom nisu potpuno pogodili su i mape. Nisu bile loše, ali jednostavno su imali jaki dojam kako nije to to.
Kroz dvije ekspanzije bilo je i super stvari, recimo to što je svaka jedinica imala dvije nadogradnje od kojih možete koristiti jednu je bila prava mala taktička bravura koja mi se neizmjerno svidjela. A tu je bio i skill wheel koji je bio jedno novo, ali veoma zabavno iskustvo, iako mislim da nikada nisam uspio doći do završne sposobnosti. Mala zamjerka mi je bila u završnim jedinicama, previše zmajeva, kao da je malo falilo inspiracije.
Petica mi je ostala u srcu, ali iduća dva nastavka nisu napravila takvu pompu. Nisu ni to bili loši nastavci, ali nije to bilo to. Nekako je sve to gurnulo Heroes of Might & Magic u drugi plan, bilo je jasno kako nije postao fantastično uspješan za Ubisoft. I sve do nedavno je bilo tako, dok Olden Era nije izašla krajem prošlog mjeseca. Petica spada na jedno zanimljivo mjesto, igra u serijalu jako volim, ali je zapravo nikada nisam igrao kao dvojku i trojku. Pogodila je osjećaj, ali nije pogodila magiju do kraj. Morat ću ispraviti nepravdu pošto je zbilja dugo nisam igrao. I mislim kako će biti isto – bit će mi zabavno, takva mi je ostala u sjećanju.
