Prije 10 godina krajem travnja objavio sam intervju kojeg sam odradio. Nova igra koja je dolazila iz Paradox radionice, svemirski grand strategy s 4x elementima. Znalo se jako malo o igri pa je intervju imao solidnu količinu nagađanja. Nekoliko dana kasnije igra je izašla, a danas slavi svojih 10 godina, još uvijek u razvoju. Naravno, ta igra je Stellaris.
Per aspera ad astra
Prvi puta kada sam je pokrenuo ostao sam oduševljen. Nije bila savršena igra, imala je mnoge svoje mane i probleme, ali je bila igra koja je probudila ideju istraživanja svemira koja je meni kao SF fanu oduvijek bila privlačna. Nije bila ni igra koja je imala fiksnu priču, iako je u sebi imala dovoljno priča. No priče s kojima sam izašao nakon igranja su se dobrano urezale u moždane stanice.
Stellaris se nastavio razvijati, bilo je zanimljivo vidjeti na koje je načine tim dodavao poznate SF ideje u igru. Želite megastrukture ili oružja masovnog uništenja? Dodali su ih. Nove rase, nove politike ili nove krize koje će pogoditi galaksiju tijekom vašeg igranja? Ima i to. Igra se redovito mijenjala, nekada na bolje, nekada na lošije. Razvojni tim kao da je sam bio u nepoznatoj galaksiji gdje je tražio kako napraviti najbolje što može od hita kojeg su stvorili.
Kako je ovo Paradox igra sve ovo je došlo kroz DLCove, što je super za ljude koji su svako malo htjeli nešto novo u svom igranju. Ali isto je problem ako se želite naknadno uključiti – nije baš lijepo vidjeti kako Stellaris ima preko 200 eura vrijednosti dostupnih DLCova. Shvatili su kako to odbija igrače pa je Paradox polako krenuo dodavati opciju pretplate u svoje igre. Želite probati sve? Evo, za nisku cifru možete to napraviti u idućih mjesec (ili dulje, ako tako odlučite) dana. Ideja koju ću i ja probati u nadolazećim danima.
Sve ovo je neki povijesni pogled na to što je Stellaris napravio. Uključujući dolazak na konzole i preko 3 milijuna prodanih primjeraka, s time da je to već nekoliko godina stara brojka. Nadam se kako će kazati novu povodom deset godina igre. Ipak, želio sam dodati i neko svoje osobno iskustvo koje sam imao. Jedna od zanimljivih stvari je to da zapravo nikada nisam igrao sa ničim drugim osim ljudskom rasom. Probao sam kratko, ali ovo mi je bilo najdraže. To je nešto što u budućnosti moram ispraviti.
Nekoliko situacija mi je ostalo u glavi. Taman sam završio rat s prvim susjedom, i onda se u njegovom području pojavio Khan event. Njega je totalno uništio, a ja sam postavio sjajnu obranu u graničnom sistemu pa se nije mogao proširiti u moje carstvo. U jednom drugom sejvu je moja ljudska rasa počela dobivati psihičke sposobnosti. I baš kada se dogodio veliki evolucijski napredak došlo je do ustanka umjetne inteligencije. Uzeli su mi trećinu carstva, borba je trajala nekih pedesetak godina no u konačnici sam sve vratio pod svoju kontrolu. Um iznad snage mašine.
Kako će povijest gledati na Stellaris? Jedna vrlo dobra i uspješna igra, ali jedna koja vjerojatno neće biti tako bajno upamćena, djelom i zbog toga što ima priličnu specifičnu publiku. Nije igra za široke mase, ali je sigurno jedna koju ja volim i nemam problema proslaviti njenih 10 godina na tržištu.
Napomena: Članak je izvorno objavljen na 227gaming.com, a na našem portalu ga prenosimo u cijelosti uz odobrenje autora.
