MotoGP 26

Talijanski razvojni studio Milestone posjeduje licencu i radi MotoGP igre već više od desetljeća. Tako je bilo i ove godine. Da bi bilo zanimljivije, kao i kod sličnih sportskih naslova, bilo je riječi o raznim poboljšanjima i naprecima u svim poljima. Igra je prije nekoliko dana izašla, a mogli bismo jednu narodnu dobaciti, „baš ko i FIFA”.

GDJE SU TO ZAKAZALI?

 Pa, moglo bi se reći, u dosta područja. Nakon što su recenzentima poslali PDF priručnik koji je ep i nije ga se stiglo, imalo prilike ni volje cijelog pročitati, počeli smo igrati i pisati.

Tako na samom početku igre odlučujete hoćete li biti Pro ili pak Arcade vozač. Odmah slijedi i Tutorial, nakon kojeg je sve u igri otvoreno. Ja, kao stari racing vuk odmah sam otišao u Time Trial mod i Mugello stazu provjeriti kakvo je stanje sa mojim Pro vještinama. Odmah upozoravam sve koji zbilja nisu prekaljeni vozači Moto utrka, koje su, da odmah pojasnimo, sasvim drugačiji svijet od automobilizma, da prebace na Arcade, inače će vrlo vjerojatno imati frustrirajuće iskustvo vožnje. Dakle, ukoliko ne dolazite iz RIDE i/ili Isle of Man TT franšiza, bježite od Pro postavke.

 Kao i svih prošlih godina, karijera je srž offline dijela igre. Ali ta ista karijera – opet je ista! Kao i prošle, ili one od prije pet godina. Nije podbacila kao mod, nego je jednostavno kopija onih od prije.

Nakon prezahtjevnog Pro moda i iskopirane karijere, previše dobre ocjene ne mogu pokupiti ni grafika, a nešto posebno nije ni zvuk – ovisno kako ga namjestite, kao i većinu ostalog. Photomode je prisutan, ali nije baš da ćemo sa njime raditi remek djela, kao u nekim drugim igrama. Meni osobno prošlogodišnji naslov ima bolju grafiku.

 Započeo sam (vrlo) negativno, jer je igra u tim poljima to i zaslužila, no svakako se ne radi o lošem naslovu – MotoGP 26 je zapravo DOBRA i zabavna simulacija motociklizma. Rekli bi opet narodno, samo je treba malo poštelati.

 „CALL THE GUY”

 Da se odmah nadovežem na kraj prošlog odlomka, igra je dobra, ali to ne može biti bez malo „naštelavanja”. Prvo i osnovno – Arcade mode približiti Pro modu koliko god se osjećate sigurno, tj. ne padate i niste gospodar motocikla svog. To zahtijeva sljedeće radnje; Adaptive Difficulty Off, AI Difficulty 65 (stvar osobnog izbora, ja ću svoj podići na 70), Neutral Steering – Moderate, Neutral Brakes – Moderate, Neutral Throttle – Moderate te još Transmission – Manual, no to možete ostaviti na defaultu, koji ga stavlja na on. Gameplay smo riješili, ostaje audio. Output Device stavite na ono najbolje na što spajate konzolu/PC i sada vrlo važno, Dynamic Range – Extended i Audio Experience – Realism.

Sada ćete motor imati djelomično pod svojom kontrolom, a djelomično će vam još asistirati AI. Ukoliko ne kočite prekasno i ukoso, neće biti padova, ranije ćete moći dodati gas, a sve to uz puno bolji zvuk motora, onog vašeg, kao i od drugih vozača. S vremenom možete jednu po jednu isključiti još neku pomoćnu stavku i biti brži, pod cijenu lakšeg padanja i puno preciznijeg osjećaja za „otvaranje” gasa.

NAČINI IGRE

Izbornik igre sastoji se od nekoliko odjeljaka za modove dostupne u igri. Najvažniji je sam u kategoriji, a radi se naravno o Career modu. Isti se svodi na početak u najslabijoj, Moto3 kategoriji. Kao i uvijek, imate nekog posebnog rivala, gdje je tada pred vas stavljen uvjet da kroz nekoliko utrka budete bolji od njega. Ukoliko to uspijete, ubrzo vam dolazi agent s ugovorima, bilo za neku bolju momčad u trenutnoj klasi, ili nešto slabiju ali u Moto2 klasi ako se držimo igranja otpočetka. Osobno sam odbio sve i ostao u svojoj momčadi, budući da mi je cilj osvojiti prvenstvo u sve tri klase. Također, svakih nekoliko utrka je konferencija za novinare. Tu su uvijek tri pitanja, dva se odnose na vaš vozački ego, a jedno na sljedećeg rivala. Za kraj, s vremena na vrijeme imate sastanak sa svojim mehaničarima, koji vam postavljaju pitanja o specifikacijama motora, što po vama treba unaprijediti.

 Jedna kategorija sastoji se od tri vrlo učestala moda, baš kao što je to i karijera. Radi se o Grand Prixu, koji se sam prevađa, a radi se o vožnji jednog specifičnog GP-a. Drugi je Championship, mod dužine cijele sezone, samo bez svega dodatnog navedenog u karijeri. Treći je meni osobno najomiljenijeg u racing igrama, Time Trialu. Tu je bilo s ghostom najboljeg kruga, bilo bez njega, moguće izgubiti sate loveći novo najbolje vrijeme...

Svako malo između utrka vozite i jedan od sljedećih modova: Flat Track – kroseri na zemlji, Motard – kroseri na asfaltu, Minibike – mali motori na asfaltu i Production Bikes – neki od najsnažnijih cestovnih motocikala na stazama.

Online je trenutno poprilično pust, iako kod kreiranja lobbya ima dovoljno opcija za svačiji ukus. Zasada sam uspio odvoziti samo dvije online utrke i bilo je dosta zabavno, u jednoj collision on, u drugoj off – to je kao borba s ghost-ovima, motori doslovno prolaze jedni kroz druge. Ne znam što je pošlo po krivom i zašto su serveri pusti. Je li se igra tako slabo prodala... Uglavnom, online se može ozbiljno natjecati, a za kraj, tu je i kultni Split Screen mod.

Još ću dodati album sa sličicama – kako napredujete u igri, tako dobivate paketiće u kojima su slike igrača i staza, a istima popunjavate album. Za koju publiku je ovo, tko bi to znao...

GAMEPLAY I TEHNIČKA STRANA

 Na kraju, kratki osvrt na mehanike igre. Kao što smo ustanovili još na početku recenzije, Pro možda je najbolji doživljaj, ali je pretežak za najmanje 90%+ igrača. Zato je tu Arcade s preinakama prema Pro, što daje vrlo dobar doživljaj vožnje, no virtualni asistent za kočenje, nagib i kontrolu gasa još je primjetan. No s druge strane, sada već osjećate da pod sobom imate zvjerku koja bi grizla asfalt. Skoro pa sami dodajete gas kada to želite, kočite puno kasnije nego sa Neutral Brakes – On, a pomoći za naginjanje najbolje je ostaviti kako je. Ono što nisam spomenuo, a vrlo je važno za sve koji ne poznaju sve staze – budimo realni, ovo nije F1 pa da ih znamo, a i tamo je sve više novih, je Driving Line, tj. linija koja vas vodi stazom i pokazuje zone kočenja. Uvijek sam tvrdio da je Time Trial pravo mjesto za naučiti stazu, no što sam stariji, to više podržavam tu liniju.

Tehničku stranu započet ćemo s grafikom, štoviše, onom sa PS5 Pro, budući da igra nosi Pro Enhanced oznaku, a recenziramo na plejki. Navodno je na Pro konzoli nativna 4K rezolucija uz stabilnih 60fps-a, PSSR (ne piše 2) i kvalitetnije teksture motocikala i staza. Sve je to lijepo, ali problem je u tome što to i ne izgleda toliko bajno, dok sam za 60fps poprilično siguran. Kiša također nije savršeno odrađena, ili bar ne kao što to gledamo u nekim drugim racing igrama. MotoGP motori izgledaju najbolje, jer je očito njima bila posvećena najveća pažnja – logično, kad se tako zove i sama igra. Unreal engine svakako nije najbolji odabir za ovu igru i bilo bi dobro da Talijani to shvate.

FINALNA RIJEČ

MotoGP 26 svakako će naći svoju publiku. Neće to biti igra koja će se prodavati u milijunima, no svima koji oduče kupiti je, donijet će dovoljno zabave ako slijede upute, ili još bolje, ako su dovoljno dobri za Pro. Mene je igra zasad držala za sebe, a budući da sam još na Moto3 klasi, trebat će još vremena da ostvarim sve ciljeve.

Primjerak PlayStation 5 verzije za potrebe recenzije ustupio distributer CD MEDIA