Bubsy 4D recenzija: 30 godina kasnije, mačak konačno zna voziti

Postoje franšize koje su definirale generacije gaminga. Mario, Sonic, Crash Bandicoot. A onda postoje franšize koje su definirale kategoriju „kako se to ne radi“, i u toj nišnoj ligi Bubsy stoji na piedestalu poput natkonobara. Bubsy 3D iz 1996. godine i danas slovi za jedan od najgorih 3D platformera ikad napravljenih, i to s razlogom. Trideset godina kasnije, indie studio Fabraz (autori odlične Demon Tides) i izdavač Atari odlučili su pokušati nemoguće: napraviti Bubsy igru koja ne smrdi. Bubsy 4D izlazi 22. svibnja 2026. na praktički sve platforme (Switch, Switch 2, PS4, PS5, Xbox One, Xbox Series X/S, PC) po budget cijeni od $19.99, i protiv svih očekivanja, riđi mačak je konačno naučio voziti.

Najveće iznenađenje godine: mehanika koja se ne raspada

Najveće priznanje Bubsy 4D zaslužuje točno tamo gdje je svaki prethodnik padao na koljena, a to je kretanje. Fabraz već godinama gradi reputaciju na „feel-good“ platformerima, i ovdje su isporučili set poteza koji se međusobno fenomenalno povezuju. Imate klasični double jump, povratak Bubsyjevog kultnog gliea (i dalje izgleda kao da risić koristi jaknu za jedrenje), te novi pounce napad koji funkcionira slično homing attacku iz Sonica.

Zvijezda repertoara je Hairball Mode, transformacija u golemu narančastu kuglu i tako Bubsy uleti u cijev, prokotrlja se kroz half-pipe na alien planeti i izleti iz topa preko ambisa, podsjeti vas zašto su nam u devedesetima toliko nedostajali platformeri ovakvog tempa. Mehanika ima dubinu koju nećete očekivati: kombiniranje poteza za prolazak razine u jednom dahu, bez dodirivanja tla, daje onaj rijetki „ulovio sam ritam“ osjećaj kakav je donedavno bio rezerviran za sasvim drugu ligu naslova.

Sadržaj: tri svijeta, petnaest razina, jedan vikend

Tu počinje objektivniji dio. Bubsy 4D ima tri svijeta s po pet razina, što daje petnaestak stageova ukupno. Glavna kampanja traje između tri i pet sati, ovisno o tome koliko se zezate s collectibleima. Cilj svake razine je doći do Golden Fleecea (zlatnog runa) za koji Bubsy sam u igri primjećuje da je „sumnjivo sličan zlatnoj zvijezdi“ iz nekog drugog poznatog vodoinstalatera. U svakoj razini možete skupiti 150 klupčića vune i sakrivene blueprint svitke za otključavanje novih sposobnosti i kostima.

Replay value je tu isto hit or miss. Razine su dizajnirane s idejom na speedrunove: postoje višestruke staze, prečice, time trial leaderboardovi i ghost data drugih igrača s kojima se možete utrkivati online. Ako spadate u soj koji voli rezati sekundu po sekundu, ovdje vas čeka dobra količina zabave. Ako niste -niš od toga.

Vizualni dojam: ružno, ali (uglavnom) namjerno

Ovdje situacija postaje zabavna. Bubsy 4D je objektivno ružan. Teksture su mutne, ambijenti ponekad prazni, a osvjetljenje izgleda kao da je vrijeme stalo negdje 1998. godine. No to je namjerno. Fabraz je svjesno emulirao estetiku originalnog Bubsy 3D, što je zapravo prilično duhovit umjetnički potez kada igru čitate kao metatekstualnu pošalicu. Likovi (posebno robotske ovce zvane BaaBoti, glavni neprijatelji) izgledaju kao da su izašli iz epizode Ren & Stimpyja na lošem TV signalu, što je manje „trash“ a više „charm“ ako ste raspoloženi za tu vrstu šale.

Što sigurno nije namjerno: kamera. Kamera povremeno zna divlje skrenuti baš onda kad vam je najpotrebnija da bude prokleto mirna, a u tijesnijim platformerskim sekcijama postoji realna šansa da padnete u ponor zato što vam je sustav odjednom odlučio pokazati prekrasan pogled na Bubsyev rep umjesto na sljedeću platformu. Nije game-breaking, ali živcira. No ovaj put se na to ne može namignuti i reći „pa to je dio retro šarma“. Oke, možda malo može.

Soundtrack potpisuje Fat Bard i ide u smjeru jazz i big band aranžmana, što zvuči potpuno bizarno na papiru i potpuno funkcionira u praksi. Voice acting i pisanje su, s druge strane, najsporniji dio igre. Bubsy konstantno baca one-liner šale, nekad bude naporno. Nekad bude fora. Sve ovisi koliko puta veli "I'm a bobcat".

Boss borbe i čudna logika

Svaki od tri svijeta završava boss stageom protiv jednog BaaBot zapovjednika. Bossevi su zanimljiviji od priče (priča postoji više iz pristojnosti nego dramaturške nužde, što je u redu jer ovo nije The Last of Us). Mehanički, traže od vas da iskoristite cijeli arsenal naučenih poteza, što daje lijep „wrap up“ osjećaj na kraju svakog svijeta.

Kome je Bubsy 4D zapravo namijenjen?

Bubsy 4D je čudan slučaj. Ako ste hardcore fan 3D platformera koji godinama čekaju nešto što nije Mario ili Crash, tu ima dovoljno dobre mehanike da vam vrijedi vremena i dvadeset dolara. Ako tražite revoluciju žanra, e, niš od toga. Astro Bot je prošle godine pokazao gdje su nove granice 3D platforminga, Donkey Kong pomaknuo letvicu još više. Bubsy se ni ne pokušava mjeriti s tom ekipom. Bubsy igra svoju ligu, ligu „iznenađujuće solidnih indie igara s reputacijskim teretom od tri desetljeća i nemreš vjerovat da radi“.

I tu Fabraz zaslužuje skidanje kape. Uzeti brand koji je trideset godina sinonim za „loše“ i napraviti od njega solidan, ponekad i odličan platformer, postignuće je samo po sebi. Nije savršeno, kratko je, kamera radi kao da je odbila uzeti tablete taj dan (ponekad), ne sviđa se svima taj retro-namjerno-ružan dizajn, a humor je hit or miss. Ali prvi put u tri desetljeća, Bubsy je u dobroj formi. To je vijest samo po sebi.

Zaključak

Bubsy 4D je redemption story koji nitko nije tražio, a koji je iznenađujuće lijepo ispao. Mehanika je čvrsta, Hairball Mode je čisto veselje, soundtrack se pamti, a budget cijena od $19.99 čini i kratko trajanje puno lakšim za progutati. Kamera i dalje povremeno odluta kao da ima svoju glavu, vizualni dojam je namjerno arhaičan (vaš mileage may vary), a humor je takav kakav je. Ipak, ako ste fan 3D platformera, speedrunova ili samo želite vidjeti kulturološki fenomen u djelu, mačak vrijedi povremenog pogleda. Bubsy je trideset godina čekao da ga netko ozbiljno shvati, i Fabraz se konačno javio na poziv.