Going Medieval – RimWorld u 3D-u, ali napokon dovoljno svoj
Za Going Medieval se od prvog dana lijepila ona najlakša moguća etiketa: “RimWorld u 3D-u”. I jasno je zašto. Imate grupu naseljenika, upravljate prioritetima poslova, balansirate hranu, obranu, raspoloženje, proizvodnju i tehnologiju, a između svega toga pokušavate spriječiti da vam se kolonija ne raspadne zbog gladi, zime, bolesti ili nečeg još glupljeg. Međutim, svesti Going Medieval samo na “RimWorld s krovovima” ipak je malo prelijeno, a i pomalo nepravedno. Nakon dugo godina u early accessu, 1.0 verzija je konačno vani.
Ono što ovu igru odvaja od većine colony simova nije samo srednjovjekovni štih, nego činjenica da je njezina treća dimenzija stvarna mehanika. U Going Medievalu ne gradite samo naselje. Gradite podrum koji stvarno hladi hranu, dvorac koji ima katove, bedeme koji daju taktičku prednost, i podzemne prostore koji mogu završiti kao poplavljena rupa ako ste se previše uzdali u zemlju i sreću. Igra vas stalno tjera da razmišljate vertikalno: gdje će ići skladište, što ide pod zemlju, odakle strijelci imaju najbolji kut, kako zatvoriti prilaz, a da ti ljudi ipak mogu normalno živjeti. To je razlika zbog koje Going Medieval ne djeluje kao običan reskin poznate formule, nego kao igra koja je uzela poznatu formulu i odlučila je doslovno dignuti kat više.
Možete kopati hladne podrume za hranu, dizati tornjeve, spajati sobe mostovima, slagati krovove, stepenice i obrambene točke koje imaju smisla i vizualno i mehanički. To je ona vrsta gradnje koja ne nagrađuje samo optimizaciju nego i maštu, pa se lako dogodi da sat vremena ne napredujete u klasičnom smislu, nego samo polirate siluetu svog malog naselja i pritom uživate kao dijete. Što je, realno, pola čari ovakvih igara.
Naravno, gradnja sama po sebi ne bi značila puno da ostatak simulacije ne drži vodu, a Going Medieval tu uglavnom stoji vrlo dobro. Svaki naseljenik ima svoje vještine, sklonosti i mane, a igra vam daje dovoljno kontrole da od njih napravite funkcionalnu zajednicu, ali ne toliko da sve postane sterilno i bez karaktera. Upravljanje poslovima, rasporedima i prioritetima podsjeća na najbolje iz žanra: kad jednom pohvatate ritam, krene ono fino interno zujanje sustava gdje jedan sije, drugi nosi, treći kuha, četvrti zida, a vi samo gledate kako se kaos pretvara u organizirani srednjovjekovni stroj. Verzija 1.0 dodatno je izbrusila uvod u igru kroz novi tutorial i redizajnirane početne scenarije, pa je danas znatno lakše ući u sustav nego prije, iako se svejedno ne radi o naslovu koji će totalnom početniku sve objasniti nježno i sa smiješkom. Ovo je i dalje colony sim. Naravno da će vas prvo baciti niz stepenice, ali osjećaj uspjeha koji dobijete nakon malo uloženog vremena i truda je odličan.
Jedan od detalja po kojem Going Medieval i dalje djeluje posebno je njegov sustav istraživanja. Ovdje research nije apstraktna traka koja se puni negdje u pozadini i otključava novi tech. Ovdje vaši naseljenici doslovno pišu knjige, a te knjige postaju resurs koji morate čuvati, skladištiti i braniti. Znanje je fizička stvar, ranjiva kao i sve drugo u vašoj koloniji. Ako vam izgori knjižnica ili izgubite dragocjene tekstove, ne gubite samo dekoraciju nego i dio napretka. To je sjajan dizajnerski potez jer istraživanje pretvara u nešto opipljivo, “srednjovjekovno” i logično unutar svijeta igre. U žanru koji često voli brojke radi brojki, Going Medieval uspijeva jednom suhom sustavu dati identitet.
1.0 nije samo formalni izlazak iz Early Accessa, nego i trenutak kad je igra napokon dobila nešto što joj je dugo trebalo: pravi osjećaj smjera. Najveća novost su Grand Objectives, završni ciljevi vezani uz globalne statistike poput vojne, trgovačke, intelektualne ili religijske reputacije. To znači da igra više nije samo beskrajan sandbox, nego ima i konkretnije scenarije: grad možete pretvoriti u hodočasničko središte, poganski sanktum ili sveučilište, ovisno o tome kako ste razvijali naselje. Uz to su stigle i nove uloge kao što su knjižničar, zapovjednik i broker, novi događaji, novi objekti, dodatne vrste soba, nova flora, više zabavnih građevina i čak 94 achievementa.
Atmosfera također zaslužuje pohvalu. Going Medieval bira čist, stiliziran 3D izgled koji je pregledan, a opet dovoljno šarmantan da naselje ne djeluje kao gomila kocaka. Kad padne snijeg, kad se zapale baklje, kad vidiš toranj koji si sam složio kako dominira krajolikom, igra zna izgledati stvarno odlično. Još važnije, ta estetika nije samo lijepa nego i korisna. Preglednost prostora, slojeva i obrambenih linija ovdje je ključna, a Going Medieval većinu vremena dobro balansira tu granicu lijepog i čitljivog.
Ipak, Going Medieval nije čudesno besprijekoran srednjovjekovni odgovor na sve naše colony-sim molitve. Njegov najveći problem i dalje je to što se u nekim trenucima previše osjeti da upravljate sustavom, a premalo ljudima. Korisničko sučelje zna biti gusto, slojevito i pomalo zagušeno, pogotovo dok još učite gdje je što. Sama borba zna biti nezgrapna, osobito kad se sve počne odvijati preko više katova, stepenica i uskih prilaza. Nije katastrofa, ali nije ni dio igre zbog kojeg ćeš joj tepati prije spavanja.
Drugi problem je što 1.0, usprkos cijelom paketu poboljšanja, još uvijek ne djeluje kao “završena točka” u onom potpuno glatkom smislu. Nakon izlaska Foxy Voxel je nastavio izbacivati patcheve praktički odmah, s popravcima za crashanje, optimizaciju memorije i CPU threada, dorade room planninga, balans ambusha, ispravke deconstruction bugova i više poznatih problema koje su sami javno naveli, poput ponašanja kućnih ljubimaca ili izbora najbližih produkcijskih zgrada. To nije smak svijeta, i zapravo je pohvalno što studio brzo reagira, ali jest znak da je Going Medieval u 1.0 ušao kao vrlo snažan proizvod koji se još uvijek aktivno pegla, a ne kao savršeno ispolirana završna verzija.
Bez obzira na sve, jezgra ove igre je strašno jaka. Going Medieval je jedan od rijetkih colony simova koji me stvarno tjera da razmišljam kao arhitekt, logističar i lokalni feudalni neurotik u isto vrijeme. Nije to samo preživljavanje. Nije samo ekonomija. Nije samo obrana. To je igra u kojoj se dizajn prostora, raspoloženje naseljenika, istraživanje, sezonalnost i obrana neprestano sudaraju i stvaraju male priče. Jedan podrum koji si iskopao da spasiš hranu može ti postati bolnica, zatvor, skladište i, vrlo lako, poplavljena sramota cijele kolonije. Ta sposobnost da iz čistih sustava generira male osobne katastrofe i trijumfe je razlog zašto vam ova igra ostaje u glavi i nakon što ju ugasite.
Going Medieval 1.0 je vrlo ozbiljan, sadržajan i pametan colony sim koji danas više nego ikad prije djeluje kao vlastita stvar. Uzeo je prepoznatljive temelje, dodao im stvarnu vertikalnost, jak identitet gradnje i dovoljno novih ciljeva da cijela avantura napokon ima jasniji oblik. Ako volite igre u kojima planirate zidine, police, rasporede rada, podrume, knjižnice i obranu s istom razinom opsesije kojom normalni ljudi biraju stolice za blagovaonicu, Going Medieval je lako vrijedan vremena i isplati se „poći srednjovjekovno!“.
Primjerak PC verzije igre za potrebe recenzije ustupili razvojni studio Foxy Voxel i izdavač Mythwright
