Goblin Nest (PC)

Postoje igre koje te iznenade dubinom, postoje igre koje te iznenade glupostima… a onda postoji Goblin Nest, koji te iznenadi time koliko daleko može otići jedna ideja koja je očito nastala negdje između “ajmo napravit strategiju” i “ajmo bit malo vragolasti”. Na papiru, stvar je jednostavna. Vodiš koloniju goblina, gradiš svoj mali zeleni imperij i pokušavaš ga proširiti. U praksi… pa, recimo samo da metoda širenja nije baš ona koju bi pokazivao baki za nedjeljnim ručkom.

Igra te odmah baca u ulogu glavnog goblina menadžera. Tvoj zadatak je skupljati resurse, širiti gnijezdo i, ajmo to diplomatski reći, osigurati opstanak vrste. To uključuje hvatanje žena iz drugih sela, što je mehanika koja je više “uh, dobro onda…” nego “wow, kako inovativno”. Sve to je zapakirano u stil koji pokušava biti humorističan, ali često završi u onoj zoni gdje se nasmiješ više iz nevjerice nego iz stvarne zabave.

Gameplay ima nekih zanimljivih elemenata. Postoji taj loop gdje gradiš, širiš i napadaš druga sela. Ima tu i pokušaja taktike, upravljanja resursima i razvoja baze. Problem je što se sve to brzo počne vrtjeti u krug. Nakon par sati imaš osjećaj da si već vidio sve, samo sada to radiš s malo većim brojem goblina i malo većim kaosom.

Vizualno, igra ide na kartu jednostavnog, pomalo karikiranog stila. Nije ružna, ali nije ni nešto što ćeš pamtiti. Animacije znaju biti… recimo “posebne”, pogotovo kad igra pokuša biti duhovita na svoj specifičan način. Tu negdje dolazimo do glavnog problema - humor. Goblin Nest očito želi biti bezobrazan i smiješan, ali često djeluje kao da se previše trudi. Kao frend koji stalno baca iste fore, pa ti bude smiješno prvih par puta, a kasnije samo klimaš glavom.

Ono što igru drži iznad potpunog kaosa je činjenica da zapravo ima neku strukturu. Nije samo šok radi šoka. Postoji gameplay petlja koja funkcionira, makar bila plitka. Možeš se uhvatiti u onom “ajde još jedan raid” momentu, ali to više dolazi iz navike nego iz stvarnog uzbuđenja. Najveći izazov za Goblin Nest nije to što je “vragolast”, nego što ne ide dovoljno daleko u kvaliteti da opravda tu svoju tematiku. Da je gameplay dublji, balans bolji i progresija zanimljivija, možda bi sve to skupa djelovalo kao neka čudna, ali zabavna cjelina. Ovako ostaje osjećaj da igra više šokira nego što zabavlja.

Na kraju dana, Goblin Nest je kao onaj film koji gledaš iz znatiželje jer si čuo da je “malo lud”. Pogledaš ga, nasmiješ se par puta, ali ga baš i ne preporučuješ svima. Osim možda onim prijateljima za koje znaš da vole kad igre odu malo… van kontrole.

Primjerak igre za potrebe osvrta ustupio izdavač Shady Corner Games