Prije nego što sam pokrenuo Matreshku, znao sam da je riječ o horror igri, ali prvih nekoliko minuta me skoro uvjerilo da sam greškom pokrenuo neki opuštajući simulator Glovo dostavljača. Ugodne boje, smirena glazba i golubovi ispred zgrade stvaraju iznenađujuće opuštenu atmosferu i na trenutak sam stvarno pomislio: “Možda ovo i neće biti toliko traumatično.” Naravno, taj osjećaj traje točno dok ne uđeš u lift. Tada igra skine masku, atmosfera postaje teška i klaustrofobična, a cijelo iskustvo se polako pretvara u pravu noćnu moru.
Najbolji dio igre je definitivno atmosfera. Sovjetska horror estetika je stvarno dobro pogođena; pljesnivi zidovi, hrđa posvuda, depresivni hodnici i konstantan osjećaj da sve oko tebe trune i propada. Lift posebno djeluje realistično sa svim grafitima i crtežima penisa po zidovima. Stanovi izgledaju staro i jezivo, a glazba dobro doprinosi cijelom dojmu. Neki vizuali su mi ostali baš upečatljivi, pogotovo nakon “respawna” kada te igra teleportira na dno lifta gdje pušiš cigaretu okružen holografskim labudovima. Znam, zvuči čudno, no prvih nekoliko puta to izgleda predivno i kao predah od onog što te čeka na katovima iznad tebe, ali nakon nekog vremena postane jednako repetitivno kao i ostatak igre.
Problem je što gameplay vrlo brzo postane monoton. Većinu vremena samo prolaziš iste katove iznova i iznova dok se sve vrti u loopu. Dijelovi mape djeluju prazno, a automatizirani zvukovi koji se aktiviraju svaki put kada prođeš određenim dijelovima mape ostavljaju dojam nedovršenosti. Puno horror elemenata postane predvidljivo, a do kraja igre mi je priča djelovala kao da zapravo nema neko posebno značenje.
Igra također ima nekoliko iritantnih bugova. Na trećem katu postoji trenutak gdje doslovno možeš vidjeti kako te igra teleportira s jednog dijela hodnika na drugi, što potpuno ubije atmosferu. Na sedmom katu, ako odmah ne uđeš u lift, vrata se zatvore i više ih ne možeš otvoriti čak ni pritiskom na gumb, pa moraš resetirati igru. Također, igra nije baš dobro optimizirana s obzirom na grafiku koju nudi.
Unatoč tome, postoje detalji koje sam stvarno cijenio. Animacija paljenja šibice izgleda odlično, a neke scene stvarno stvaraju osjećaj nelagode. Volio bi da igra ima više raznolikosti i bolji “payoff” u priči te da se ne oslanja u potpunosti na “jumpscare” elemente. I da budem iskren, liftu očajnički fali “creepy elevator music”.
Sveukupno, Matreshka ima odličnu atmosferu i nekoliko upečatljivih vizuala, ali repetitivan gameplay, bugovi, predvidljivost i dojam nedovršenosti su dosta utjecali na moje mišljenje o igri. Završio sam Matreshku za otprilike 2 sata, iako se igra vjerojatno može prijeći i brže. Imam poštovanje prema developeru jer je igru napravila jedna osoba i stvarno se vidi trud u određenim detaljima. Nažalost, nisam veliki fan ukupnog iskustva i vjerojatno je ne bih ponovno igrao.
Primjerak PC verzije za potrebe osvrta ustupio razvojni studio Megame LLC
