Neke igre žele biti ozbiljne, emocionalne i kinematografske. Dead as Disco nema vremena za to. Ova igra vas odmah baca u neon kaos, pojačava glazbu do maksimuma i tjera da razbijate protivnike u ritmu kao da ste upali u disco verziju John Wick filma. I iskreno, teško joj je ne prepustiti se.
Na prvu djeluje kao još jedan indie eksperiment koji će živjeti od “vibea” i šarenih efekata, ali nakon nekoliko minuta postane jasno da Dead as Disco ima identitet. Combat je brz, agresivan i baziran na ritmu pa svaki udarac najbolje funkcionira kada uhvatite beat. U početku sve djeluje pomalo kaotično jer ekran konstantno blješti od neona, efekata i protivnika koji dolaze sa svih strana, ali kad jednom uđete u flow, igra postaje ozbiljno zabavna.
Najbolji osjećaj dolazi kada uspijete povezati comboe dok soundtrack raste u pozadini i cijela scena izgleda kao glazbeni spot koji je netko odlučio pretvoriti u beat ‘em up. Dead as Disco tada prestaje biti samo igra i pretvara se u čisti adrenalinski trip.
A onda dolazimo do možda i najbolje stvari u cijelom paketu – mogućnosti dodavanja vlastite glazbe. I tu igra odlazi na potpuno novu razinu ludila. Jedno je razbijati protivnike uz synthwave soundtrack developera, ali sasvim drugo kada vas pogodi refren Siniše Vuce dok bacate neprijatelje preko dance floora kao zaštitar kojem je dosta svega nakon tri ujutro. Još je luđe kada pet minuta kasnije krene Michael Jackson pa odjednom comboe slažete kao da ste na izgubljenoj probi za Billie Jean turneju.
I ono najvažnije, ne djeluje forsirano ni kao gimmick. Upravo suprotno. Dead as Disco tada dobiva taj osobni kaos koji svaku borbu čini drukčijom i puno zabavnijom. Malo je igara koje vas mogu natjerati da ozbiljno fokusirano slažete comboe dok u pozadini ide kombinacija balkanskih hitova i svjetskih klasika
Naravno, igra nije bez mana. Kamera ponekad zna poludjeti u manjim prostorima, borba zna postati nepregledna, a nakon nekoliko sati počne se osjećati repetitivnost. Tu su i sitni tehnički problemi koji podsjećaju da je ipak riječ o indie projektu, ali srećom ništa nije toliko ozbiljno da uništi zabavu.
Vizualno igra izgleda odlično ako volite neon estetiku i synthwave atmosferu. Sve pršti bojama, animacije su fluidne, a cijela prezentacija djeluje kao da su developeri rekli “što ako disco klub postane videoigra?”. Priča postoji više kao izgovor za akciju nego nešto što ćete posebno pamtiti, ali iskreno, ovdje ste zbog gameplaya i energije, ne zbog filozofskih monologa.
Dead as Disco možda neće postati novi indie klasik o kojem će se pričati godinama, ali ima dovoljno stila, karaktera i čistog gamerskog gušta da vas zadrži puno duže nego što biste očekivali. A kada krenete mlatiti neprijatelje uz Vucu pa odmah nakon toga dođe prijelaz na hitove Michael Jacksona, teško je ne nasmijati se i pomisliti kako gaming ponekad stvarno zna biti prekrasno blesav.
Primjerak PC verzije za potrebe osvrta ustupio razvojni studio Brain Jar Games,
