Pokrenuvši igru, morao sam se zapitati: "Je'l mene netko zeza?"
Mislim, pa pogledajte samo naslovnu sliku kojom oni predstavljaju igru na eshopu. Ovo bi me u 2026. bilo sram besplatno dati nekome a kamoli da tražim da kupe igricu. Srećom, ja sam ju odigrao pa vi ne morate. Osim ako želite. Ali nemojte.
Vjerovali ili ne, vi ste učitelj u jednoj srednjoj školi te se morate baviti svakodnevnim aktivnostima koje to uključuju: ispitivanje učenika, redarstvo na hodniku (hall monitoring), ocjenjivanje natjecanja u pjevanju, vođenje tjelesnog odgoja, pa i odlazak sa učenicima na izlet.
Jedan od učenika se samozapalio.
Većina vaše interakcije će se voditi oko učenika - delikventa po imenu Jeremy Lanz. Pratit ćete njegove ocjene, uhvatiti ga kako puši na wc-u za vrijeme odmora, crta grafite po školi, spasiti ćete ga od medvjeda, a možda i odgovoriti od samoubilačkog skoka sa krova škole.
Jeremy-ju je zlo od vožnje, a meni od ove igre.
Sve to zvuči zanimljivo, ali izvedba je, blago rečeno, očajna. Šećete hodnicima i vodite besmislene razgovore sa učenicima i slušate njihove probleme, od mašine koja je progutala novčić a nije izbacila colu do svjedočenja bullying-u . Ponekad će vam se ponuditi više opcija za rješavanje problema, ali one iskreno ne rade neku razliku.
Svi skinovi učenika su evidentno ukradeni odnekud a teksture su grozne, pa ćete sresti Deadpoola, polugolu gotičarku i vješticu iz nekog RPG-a. I da je samo to, neki likovi se ponavljaju više puta, pa ćete tako vidjeti djevojku koja cijelo vrijeme trči školom (kaže, trčanje je njen život), a pogledate kroz prozor i vidite ju da istovremeno trči i vani po dvorištu. No-clipping je kod likova aktivan tako da prolazite kroz učenike kao duh, ali isto tako ne možete kroz stupove i zidove. Ajde, barem su negdje postavili granice.
Ako mislite da ste ove likove već negdje vidjeli - sigurno i jeste.
Kretanje je očajno, lijevim analogom "ciljate" i okrećete se, a desnim se krećete naprijed-nazad i bočno. Sensitivity se ne može smanjiti tako da ćete se svaki put kad taknete lijevi stick početi nekontrolirano okretati u svim smjerovima. Također, moguće je držati prema gore ili dolje i sasvim okrenuti kameru i igrati naopačke - zabavniji dio cjelokupnog iskustva.
Ovako je barem zahtjevnije igrati.
Jedan od zadataka je kada vaša nogometna ekipa učitelja igra protiv učenika. Lijepo vam piše sastrane da u trku naciljate loptu i udarite ju prema golu. Lakše reći nego učiniti - ja iskreno nisam uspio niti teren naciljati a kamoli loptu.
Ovo je ravnatelj - kaže kolega: "Izgleda ko Duke Nukem na cracku"
Voice acting je, kao i cijela igra, očajan. Glazbe nema (osim na pjevačkom natjecanju i plesu) a svi zvukovi su generički semplovi koji su naravno skinuti negdje online. Kretnje likova su neprirodne, kod plesa izgledaju kao da imaju epileptične napadaje.
Scene se prebacuju jedna u drugu bez ikakvog smisla, u jednom trenutku ćete se naći i u Zoni sumraka gdje ćete razgovarati sa predatorom i zombi policajcem. A to nema nikakvog utjecaja na igru. Sve je nabacano zbrda-zdola.
Welcome to the Twilight Zone.
Najdraži trenutak mi je bio kad se igra srušila.
Ovako lošu igru nisam još nikad igrao, a da citiram kolegu recenzenta: "Ovo smo dobili besplatno, ali svejedno se osjećamo prevareno."
Primjerak Nintendo Switch igre za potrebe osvrta ustupio je studio Eathrabaria.
