NAPOMENA: Nijedna kokoš nije ozlijeđena u snimanju ove videogre
Postoje mnogi ambiciozni naslovi u žanru psihološkog i survival horora, no definitivno ne postoji nijedan kao 'Saborus'. Ono po čemu je ova indie igra posebna je jedinstvena perspektiva – nismo u ulozi čovjeka, vojnika ili ubojice, već smo u ulozi Gisele – kokoši koja pokušava pobjeći iz industrijske klaonice tvrtke 'Saborus'. Odigrali smo PlayStation 5 verziju, čija je cijena na PS Storeu trenutačno 11.99 eura.
Koncept videoigre je jednostavan, ali zabavan, s dosad neviđenim preokretom – u ulozi smo kokoši koja u bijegu iz klaonice rješava zagonetke i pokušava spasiti svoj život. Ono što nekome možda zvuči kao šala, zapravo je zanimljiva videoigra iz jedne druge, dosad neviđene perspektive. 'Saborus' je videoigra koju je zapravo izmislio Jean Lima, developer iz Brazila, nakon što mu je umrla kokoš koju je imao za kućnog ljubimca. Ono što je započelo kao projekt iz strasti, zapelo je za oko izdavačima QUByte Interactive, koji su možda i najveći izdavači indie videoigara u Brazilu. Videoigra je zapažena i na OTK Games Expo, gdje je predstavljena kao „Chicken Run meets Resident Evil”. Igra je sastavljena od 15 poglavlja. Uvijek smo u bijegu pred radnicima klaonice. Borba ne dolazi u obzir, pa nam je opcija samo bježanje pred njima i izbjegavanje prepreka. Krećemo se kroz ventilaciju, zaobilazimo strojeve, skačemo po stropovima.. Interakcija je limitirana samo na ono što kokoši i zapravo mogu – kratko poletjeti, brzo trčati, kljucati kljunom. Zbog toga su kontrole jednostavne, te ne postoji neki tutorial koji bi morao objasniti gameplay. Smrt je u ovoj videoigri jako brza, i desiti će vam se mnogo puta – npr. pad s nekih ne pretjerano velikih visina rezultira smrću ili gotovo stopostotnom ozljedom.
Najbolja stvar u ovoj igri je atmosfera. Osvjetljenje i zvuk su vrhunski. Mračni hodnici i ventilacija totalni su kontrast osvijetljenim strojevima. Grafika je solidna za jednu indie igru. Za prolazak igre potrebno je 3-4 sata, što će nekima vjerojatno biti prekratko. Ostalima, kojima se iga ne dopadne, bit će i predugo. Oni kojima se igra ne dopadne vjerojatno su oni koji će cijeli koncept smatrati smiješnim. Nama jest koncept igre smiješan, no to ne znači da igra nije zanimljiva.
Glavni nedostatak ove igre je definitivno mehanika. Kretanje i skokovi dosta su nezgrapni, te se kontrole cijelo vrijeme čine 'klizavima'. Platformerski dio igre, skakanje s kutije na kutiju, možda je i najgori dio igre, pa svaka visina u 'Saborusu' predstavlja lutriju. A kad umreš, igra te vraća na posljednji checkpoint, koji ponekad zna biti i daleko unazad. Kao i u sličnim indie videoigrama, ne postoji neko navođenje. Princip je – 'snađi se druže'. Zadaci i zagonetke koji su na početku zanimljivi, ubrzo postanu dosadni. Sve se svodi na uzmi stvar kod točke A i odnesi je do točke B. U kasnijim poglavljima koja su gotovo kao labirinti, to postaje čak i naporno.
No, unatoč tome, 'Saborus' je videoigra koja me fascinirala. Volim indie eksperimentalne igre koje se trude biti drugačije od ostalih – a ova je definitivno drugačija. Ne postoji nijedan horor (videoigra ali i općenito horor, bio to film ili roman) kao 'Saborus'. Zagonetke se ponavljaju i kontrole su nestabilne, no atmosfera, grafika i glazba to nadoknađuju. Ovo je solidan, ambiciozni uradak za sve ljubitelje videoigara koje se razlikuju od nekog standarda.
Primjerak PlayStation 5 verzije za potrebe osvrta ustupio izdavač QUByte Interactive
