Gle. Priznal budem. Igral sam svaki COD osim onih futurističkih i Vanguarda. Doslovno imam svaki. Kupujem ih često odmah po izlasku. Već mi Xbox spreman za Black Ops 7 jer je kampanja od Black Ops 6 legendarna.
Ali Battlefield je bolji. There. I said it.
S ekipom iz vojske i faksa sam rokao Battlefield 3 na najjače, dvojku i 1942 sam igrao na LAN partyima (dapače dvojku sam imao čak i za PS2!), jedinica mi živi u duši, peticu nisam taknul, četvorku nikad nisam doživio previše jer mi trojka imala sve kaj trebam, ali dame i gospodo, šestica… Šestica je ono što smo čekali.
FYI ovo je review samo za multiplayer, singleplayer će doći kroz koji dan!
Dejstvovanje po neprijateljskoj živoj sili nikada nije bilo zabavnije
I? Kaj je novo?
Pa za početak, imamo par novih maps, par novih modova i par novih vozila. E i da grafika je bolja.
To je to?
Naravno da nije.
Battlefield 6 nije samo nova iteracija s par kozmetičkih promjena već povratak staroj školi u sasvim novom ruhu. Vratili smo se onoj filozofiji zbog koje su ljudi 2005. godine na LAN partyima gubili vikende i živce.
Ono što čini igru toliko zabavnom nije broj mapa ni lista oružja (kojeg ovaj puta ima iznenađujuće malo), nego način na koji sve to zajedno funkcionira, taj nepredvidljivi, kaotični, ali istovremeno kontrolirani nered koji samo Battlefield zna isporučiti.
Cijelo vrijeme imaš osjećaj da si u nekom akcijskom filmu, a koliko te zaskoče sa svih strana ponekad misliš da je švedski akcijski.
Helikopter ti preleti iznad glave, tenk raznese pola zida ispred tebe, a ti s ekipom sprintaš kroz dim i eksplozije pokušavajući zauzeti point jer vam fali par bodova do pobjede. U jednom trenutku ste pod vatrom, a već u sljedećem skačete s padobrana na vrh zgrade i čistite je od neprijatelja.
Imaš prilike uništiti neprijatelje na predivne načine, političke polukorektne ili polupolitički korektne s obzirom da su ovdje čak zastupljene sve rase, spolovi, nacije pa tako i Hrvati!
Da, dame i gospodo, naša hrvatska junakinja je defaultni assault character za Pax Armadu, savez europskih zemalja koje su odlučile napakostiti dobroj i miloj Americi! Gr!
Pomalo sam razmišljao kako je glup scenarij da se 12 EU zemalja odluči isključiti iz NATO saveza i random napasti Amere, čak i prilično uspješno s obzirom da je jedan od najjačih likova lik koji je prošao sve mogućne vojne situacije služeći 12 godina u… SLOVENSKOJ MORNARICI.
No, onda sam shvatio pravu istinu: Battlefield zapravo nije igra o radikalnoj američkoj propagandi i ratnim zločinima, već o prijateljima koje napravimo usput.
Battlefield se radi o onim filmovskim sekvencama koje se dogode spontano, kad netko žrtvuje tenk da razvali most i zaustavi neprijateljski konvoj, ili kad ti squad, nakon dvadeset minuta krvavog natezanja, osvoji točku s posljednjim metkom i promijeni ishod cijele partije.
Battlefield 6 uspijeva spojiti to ludilo s novim tehničkim standardima. Oružja imaju težinu, pucanje je intuitivno, ali zahtijeva kontrolu.
Ovdje eksplozije nisu svjetlosni efekti, nego događaji koji mijenjaju teren. Zid koji danas koristiš za zaklon sutra može nestati, a granata koja padne metar dalje otvori novu rutu. Igra te ne vodi za ruku, nego te tjera da razmišljaš, improviziraš i surađuješ. Kad umreš, znaš zašto si umro, i znaš što sljedeći put možeš napraviti bolje.
Najveći plus je što nema glupih skinova i da te neće ubiti Nicki Minaj ili Beavis i Butthead.
Može te jedino ubiti Danica kninska kraljica. Vrh i dalje.
Hvala kaj niste napravili sranje koje je COD napravio s tim skinovima.
Zato je Battlefield 6 toliko zabavan, jer nije instant gratification kakav nudi većina pucačina. Ovdje nemaš osjećaj da si main character već dio tima.
Ovo je ogroman teren gdje svaki tvoj izbor može stvoriti kaos ili spasiti cijeli tim. Kad pješaštvo, oklop i zrakoplovstvo rade zajedno, sve se pretvara u orkestar rata.
Zvukovi eksplozija, vika vojnika, škripa metala i prigušeni tonovi granata stvore onaj poznati Battlefield trenutak, onaj di hrabro upitaš suprugu jel smiješ još jednu rundu prije spavanja!
Battlefield ne pokušava biti CoD. On ne ide na brži, veći, jači. On ide na pametniji, širi, slobodniji.
Dok CoD često daje osjećaj kao da igraš na pozornici, Battlefield daje dojam da si u stvarnom sukobu jer svaka tvoja odluka, svaka greška, svaka eksplozija je organska i neponovljiva.
To je taj adrenalin koji te tjera da se vraćaš. Taj osjećaj da, iako si samo mali kotačić u mašineriji, tvoj potez može promijeniti ishod. Kad sve klikne, tvoj squad komunicira, tenk preživljava taman dovoljno da probije obranu, pilot ti očisti nebo, a ti uzmeš točku u zadnjim sekundama, imaš osjećaj kao da si upravo režirao ratni film.
Zato je Battlefield 6 toliko zabavan. Jer nije samo dejstvovanje po neprijateljskoj živoj sili. On je drugarsko dejstvojvanje po neprijateljskoj živoj sili.
Mape i mehanike
Ako si pratio betu, jasno ti je zašto su tadašnje mape djelovale tijesno i skučenije nego što očekuješ od Battlefieldea.
Namjerno su bile manje da se istestiraju sustavi, od spawna i mrežnog koda do balansa oružja i gadgeta.
U takvim uvjetima brže vidiš što puca po šavovima: gdje tenkovi prebrzo tope pješaštvo, gdje vozila dominiraju bez engineera u timu, gdje se support i recon osjećaju suvišno.
Kako sada igra puno veći broj igrača, tako dolaze veći tereni, više prostora između ključnih točaka, više prilika za bočne manevre i stvarni sandbox trenutak u kojem pješaštvo, tenkovi, transporteri i helikopteri konačno dišu u istom ritmu. To je onaj osjećaj kad gurneš frontu desetke metara samo zato što je ekipa u vozilima pametno presekla supply liniju, a ti si s malim odredom već zauzeo krov na sljedećem objektivu.
Mirak Valley je dobar primjer te filozofije. To nije samo velika mapa radi velikog broja; to je teren koji te prisiljava na čitanje prostora. Na jednoj strani imaš otvorene doline koje mame oklop i transport, na drugoj naboran reljef pun udolina i lomljenih grebena gdje pješaštvo može držati liniju i bez tenka iza leđa.
Vjetrovi se mijenjaju kad se borba preseli u tijesne tjesnace i sela usječena u padine; tu bljesne inženjerija, miniranje i kontrola prolaza. Nema univerzalne klase koja briljira svugdje, ako ti se squad ne prilagodi zoni, bit ćeš statist, ne akter.
Povratak Operation Firestorma je pametan potez iz dva razloga. Prvi je jer je meni to jebena mapa pa sam sretan i napisati ću lijep review.
Drugi je gameplay dinamika: široke industrijske plohe, ceste koje režu mapu i čvorišta oko rafinerijskih tornjeva daju ti jasne makro odluke. Kreneš li čistiti perimetar i rezati rotacije ili forsiraš jezgru i riskiraš da te pregaze s boka? Redizajn zadržava kostur, ali uvodi nove mikro rute, dodatne katove i bolje čvorišne točke za eskalaciju borbe.
Temelj na kojem sve stoji nije izmišljen iznova. Ovo je onaj prepoznatljivi Battlefield sandbox gdje se najveće ludosti događaju jer se sustavi sudaraju na pravom mjestu u pravo vrijeme.
Pješački push pod dimom, oklop koji uleti na timing, helikopter koji raščisti krovove pa recon postavi beacon, to su trenuci di ja mogu ubaciti užasno loš pun unutra.ružja imaju težinu, recoil se kao i ustvarnom životu osjeti, a povratne informacije su dovoljno bogate da i bez previše HUD-a znaš što se u tvom oružju događa. Na konzolama je odluka između performansi i kvalitete isto napokon smislen izbor: u performance modu dobivaš glatkoću koja se osjeti u peeking-u i praćenju meta, u quality modu kadrovi imaju filmsku gustoću, korisno kad igraš sporije i više se oslanjaš na čitanje silueta i svjetla.
Naravno, nije sve šećer. Jasna primjedba zajednice je raznolikost na lansiranju. Previše urbanih scenarija u kratkom rasponu ostavlja dojam déjà vua, a stare battlefieldovske radosti poput izraženih riječnih prijelaza, močvarnih džepova ili većih obalnih sekcija zasada samo čekamo.
Kad se zaredaju tri meča zbijene borbe oko stakla, betona i parkirališta, poželiš teren koji ti razbije ritam. Nakon par sati samo imaš i to.
Na tehničkoj strani, verzija za PS5 ostavlja vrh dojam. Kontrole koriste prednosti DualSensea taman toliko da dobiješ teksturu bez umjetnog napora, a grafika ne zaostaje za PC master raceom.
Adaptive triggeri daju ti finu granicu između half-press i full-press osjećaja kod rafalne i jednometne paljbe, a haptika se ne pretvara u neprestano brujanje; udari eksplozija imaju kratak, zbijen impuls, dok ti koraci i tranzicije preko raznih površina govore što je pod nogama.
Učitavanja su kraća, a u matchu si za sekundu.
Grafika i gaming modovi
Battlefield 6 je i vizualno čudo. Kad ga pokreneš na modernom hardveru, odmah ti je jasno da DICE zna kako izgleda ratni spektakl.
Osvjetljenje je brutalno realno, sunce se lomi na metalnim površinama, dim i prašina ispunjavaju nebo, a voda konačno izgleda kao nešto u što bi stvarno skočio. Eksplozije sada rade udar tlaka koji raznosi papire, prašinu i krhotine, a vatra se širi po zemlji dok tenk juri kroz nju. Cijela slika pulsira životom i kaosom, i ne postoji trenutak kad igra izgleda statično.
Ono što me najviše iznenadilo je koliko sve to radi glatko. Igra ne pokušava biti filmska na uštrb igrivosti jer sve teče, nema prevelikih padova ni u najgorim bitkama.
Kad se desetine vojnika, helikoptera i tenkova susretnu na istom kvadratu mape, očekuješ slideshow, ali ne, engine drži korak. Battlefield 6 je dokaz da Frostbite engine, unatoč godinama, još uvijek ima benzina u rezervoaru.
Što se tiče modova, DICE je pogodio ravnotežu između klasičnog i svježeg. Standardni Conquest je i dalje srce igre, ogroman, nepredvidljiv i uvijek kaotičan taman koliko treba.
Rush se vratio u formi, brz i intenzivan, dok novi modovi eksperimentiraju s manjim timovima i fokusiranim ciljevima, što donosi novi ritam mečevima.
Postoji i nekoliko specijaliziranih eventa koji se rotiraju – kombinacije vozila i pješaštva, noćne bitke, pa čak i dinamični scenariji gdje se teren mijenja kako borba odmiče.
Grafički spektakl, gameplay koji balansira realizam i zabavu, mape koje dišu i sustav koji te tjera da misliš i surađuješ, to je ono što čini ovu igru posebnijom od ičega što je izašlo zadnjih godina.
Kad sve proradi, kad si usred bitke i vidiš kako svijet eksplodira oko tebe, osjetiš da je DICE vratio onaj duh zbog kojeg smo se svi zaljubili u Battlefield. I to bez cyborg nano WW2 teta iz prošlog nastavka!
Nema smisla filozofirati dalje, ovo je Battlefield koji smo čekali. Onaj pravi, žestok, dinamičan i pun onih trenutaka koji ti zalede krv, a sekundu kasnije natjeraju da se nasmiješ. Sve što je činilo serijal posebnim je tu, samo brže, veće i ljepše.
