Najbolji Call of Duty u posljednje tri godine, možda čak i bolji od Modern Warfarea 2019!.
Da, ekipa će me hejtat, ali oduvijek sam nepristran prema Black Ops nastavcima.
Okej, igra je kritički jako dobro primljena, ali ima krpu jedinica i sad je u ovom trenutku user score 2.3, ali ja ću samo reći jednu stvar:
Smatram da je ovaj nastavak remek djelo, dapače, ako ste voljeli Cold War, ovaj nastavak ćete obožavati. Znam da je izašao prije skoro 2 mjeseca, ali sam uložio 90 sati da vam pružim pošteni osvrt i pokrijem sva tri bitna aspecta: Kampanju, Multiplayer i Zombie mod.
Kampanja
Biti će ljudi koji će možda neće slagati samnom, biti će ljudi koji će me hejtati, ali ovo je najbolje odrađena COD kampanja.
Kampanja u Black Ops 6 postavlja nove standarde za serijal, a možda i za žanr FPS kampanja u cjelini. Svaka misija donosi nešto jedinstveno i drugačije, izlazeći iz okvira “čistog pucanja” koje često prevladava u ovom žanru. Iako to možda nije jasno u prvoj misiji, već druga prikazuje stvarnu kvalitetu ove priče.
Raznolikost misija je ono što kampanju čini zaista posebnom. Klasične linearne staze prepune akcije izmjenjuju se s misijama koje uvode elemente otvorenog svijeta, a sve je balansirano tako da nikada ne osjećate monotoniju.
Primjerice, jedna misija smještena u urbano okruženje vas tjera da se infiltrirate u tajni kompleks koristeći stealth i gadgete, ali misiju možete riješiti na 3 načina, a kasnije se totalno zaokrene nekoliko puta. Prvi dio mora biti full stealth, koristite maštu i podsjeća na misiju u središtu KGB-a u Cold Waru. Kasnije možete birati hoćete li ić guns blazing ili stealth.
Probao sam sve mogućnosti i top je!
Tu je i eksperimentiranje s vertikalnošću i okolinom. U jednoj misiji se penjete na visoke zgrade dok se borite protiv neprijatelja u helikopterima, dok u drugoj koristite podzemne tunele za izbjegavanje neprijateljskih patrola. Često mijenjate i likove i u jednom trenutku igrate u casinu, a nešto kasnije se prebacite na lika u kanalizaciji koji paralelno s vama obavlja misiju.
Najbolji primjer inovacije je misija otvorenog svijeta koja dolazi u sredini igre. Iako rizičan potez za serijal, savršeno funkcionira i stvarno je open world, a ne onaj bullshit koji nam je Modern Warfare 3 (u daljnjem tekstu MW3) probao prodati.
Možete istraživati područje, tražiti skrivene resurse i odlučiti kojim redoslijedom želite završiti ciljeve.
Uvođenje nove opreme značajno doprinosi svježini gameplaya. Posebno se ističe “homing knife”, nož koji automatski prati metu nakon bacanja. Jebeno je nerealan, ali je jeben. Obožavao sam ga.
Osim toga, mogućnost nadogradnje opreme i likova putem safehouse sustava dodaje sloj strategije i personalizacije tako da Case (glavni lik s kojim igrate) postane brutalni killing machine.
Pogotovo u onoj jednoj misiji na sredini igri koja je nešto najbolje ikad.
Jedan od najsvjetlijih aspekata kampanje su likovi. Black ops likovi su uvijek bili top notch, tako da možete očekivati povratak legendi poput Woodsa daje igri onaj filing da ste doma, ali nešto što će vas razočarat je povratak Adlera što potvrđuje kraj prošlog nastavka.
Počivao u miru Bell.
Novi likovi također su impresivno napisani. Svaki od njih – bilo da je to Sev, geeky pacifistični švabo Felix, impulzivni Marshall ili Harrow – donosi nešto drugačije u dinamiku tima.
Imamo dijaloge između misija, Woods je ekstra nadrkan jer je ovo kronološki poslije Black Ops 2 i dosta poslije Cold Wara pa nemojte očekivati Masona.
Woods ponovno dominira ekranom, a njegov lik konačno dobiva dubinu kakvu zaslužuje. Njegove borbe s traumom i fizičkim ograničenjima nakon Paname su emotivno snažne, posebno u scenama u safehouseu gdje pokušava nositi TV, odbija pomoć, a zatim otkriva svoje frustracije vezane za invaliditet.
Još jedan plus je spominjanje Davida Masona, što potvrđuje da je canon!
Adler je i dalje “cool CIA operativac” s dovoljno karizme i onih badass one linera. Nove likove neću spoilati, osim glavnog lika
Glavni problem kampanje je njezina nedosljednost. Primjer za to je Case, protagonist bez glasa, čija se pozadina nagovještava u onoj misiji na sredini igre, ali ništa od toga ne dobiva razrješenje.
Ne znam, na kraju priče sam se osjećao kao da ništa nije rečeno, iako je do tog trenutka priča bila genijalna.
Bar nisu roknuli Soapa u glavu i završili kampanju.
Slično tome, povratak Vorkute, legendarne lokacije iz Black Ops 1, djeluje kao propuštena prilika. Igra se oslanja na nostalgiju, ali ne donosi nove informacije niti gradi na priči povezanoj s eksperimentima Dragovicha i Steinera. Vorkuta je samo “kul lokacija”, bez dubljeg smisla. Mogli su je zamijeniti bilo kojim drugim ruskim objektom i ništa se ne bi promijenilo.
Za razliku od ranijih naslova, kampanja traje impresivnih 9 sati, što je čak 3 puta dulje od MW3!!!
Nadam se da sam dovoljno naglasio sarkazam. Ovo govorim pod uvjetom da istražite sve skrivene sadržaje, sudjelujete u dijalozima u safehous-u i rješavate zagonetke. U usporedbi sa katastrofama od MW3 i Vanguardom, ovo je kompleksna i nevjerojatno duga kampanja.
Multiplayer
E jebiga multiplayer je malo sranje, ali srećom samo malo! Ljudima smetaju mape, meni su neke fakat genijalne, a neke su makljaža u stilu Shipment.
Najveći problem leži u tome što mnogi aspekti igre djeluju kao da su napravljeni napola, bez dubljeg promišljanja o tome kako će se uklopiti u cjelokupno iskustvo.
Prvo, mape su mješavina briljantnog i apsolutno iritantnog dizajna. Imate nekoliko lokacija koje nude raznovrsne opcije za borbu, poput neke baze u snijegu koju sam zaboravio kak se zove, al je fora, gdje kombinacija uskih hodnika i otvorenih prostora donosi dinamične mečeve.
No, ostatak mapa, posebno one koje se oslanjaju na kaos u stilu Shipmenta, prečesto završava frustrirajuće. Borbe se svode na neprekidno umiranje i ponovno oživljavanje u istoj vatrenoj liniji, što može biti zabavno nekoliko rundi, ali dugoročno djeluje zamorno.
Pogotovo jer jako često umrete od nevidljivih metaka ili se spawnate mrtvi.
Nova mehanika kretanja, Omnimovement, trebala je unijeti svježinu u gameplay, ali zapravo ne mijenja previše.
Iako je mogućnost kretanja u svim smjerovima i zaranjanja zanimljiva kad ih čujete, u praksi često djeluje kao nepotreban dodatak jer koje živo biće se realno tako kreće. Većina igrača i dalje se drži klasičnog sprintanja i klizanja jer je učinkovitije, pogotovo jer sad možete otklizati sprint brže od Usaina Bolta.
Jedan od najvećih problema je registracija pogodaka, odnosno TTK.
Nekonzistentna registracija pogodaka može uništiti svaki meč – nema ništa frustrirajuće od situacije gdje ste sigurni da ste pogodili protivnika, ali igra jednostavno odluči drugačije. TTK je također zbunjujući; ponekad neprijatelja možete oboriti u djeliću sekunde, dok drugi put ispraznite cijeli spremnik i ništa se ne dogodi. Ovo ne samo da narušava balans igre, nego nije dovoljno samo git gud, nego i imat sreće.
Arsenal oružja je još jedna bolna točka. Iako su prilagodbe pojednostavljene u usporedbi s prethodnim nastavcima, sam izbor oružja djeluje nevjerojatno monoton. Nikad nisam bio manje oduševljen da imam VSS Val, koje mi je jedno od najdražih oružja ikad.
Većina pušaka djeluje gotovo identično, što uklanja motivaciju za eksperimentiranje i testiranje različitih stilova igre. A i dobar dio nema svoja prava imena pa je malo deprimirajuće.
Tu su i problemi s tehničkim izvedbama. Lag spikeovi i prekidi veze povremeno se javljaju, a serveri se čine nespremnima za opterećenje. Mislio sam da je problem s netom, ali druge igre su šljakale bez problema.
U modovima poput Extractiona, gdje intenzitet igre zahtijeva stabilnost, ovo postaje još iritantnije. Treyarchu ovo definitivno nije prvi Call of Duty, pa je teško razumjeti zašto se takvi osnovni problemi i dalje pojavljuju.
Multiplayer je najgori dio igre, al da budem iskren, brutalno se zabavljam, a moram pohvaliti da nikad nisam bolje igrao na joysticku nego ovdje, taj dio je nevjerojatno fluidan.
Zombiji
Top, top, top.
Drago mi je da ne moram srat po ovom dijelu igre.
Jeste se ikad zapitali zapitali kako smo došli do ovoga?
Ne u smislu “kako je nastao svemir”, već specifično “kako je jedan jednostavan co-op survival mod iz igre koja je prikazivala citate o užasima rata kad poginete postao ovo?”
Prije 16 godina, Nazi Zombies u World at War bili su mračan i jeziv eksperiment. Danas, zombiji u Black Ops 6 su više Dead Rising, ali s ozbiljno zabavnim mehanikama, odličnim mapama i urnebesnim oružjima.
Ne mislim ovo čak negativno, nego je naprosto genijalno!
Zombie mod čak donosi i iznenađenja! U Black Ops 6 donosi dvije potpuno nove mape: Terminus i Liberty Falls. Terminus je bivši zatvorski kompleks koji je pretvoren u bio-istraživačku stanicu. Ima klaustrofobičan dizajn koji vas tjera na konstantno kretanje kroz uske hodnike dok branite generatore i otvarate nove puteve.
S druge strane, Liberty Falls je mai američki gradić u Zapadnoj Virginiji, savršen za fanove otvorenijih mapa. Putovanje ziplineovima od krova do krova dok vas zombiji love je nešto što bih volio probat u stvarnom životu, ali budući da sam debel bih bio vjerojatno jedan spori zombi.
Obje mape imaju bogate priče koje se nadovezuju na Black Ops Cold War. Ako ste zaboravili što se dogodilo u posljednje četiri godine, ne brinite – igra očito nije namijenjena da vas ulovi na detalje. Ja si uvijek pogledam na Youtubeu jer iskreno odavno sam se izgubio.
Najveća promjena u Black Ops 6 zombijima je uvođenje Omnimovementa.
Yep, dobili smo i zombiemovement.
Sada možete sprintati, kliziti i zaranjati u svim smjerovima, pa čak i raditi poteze poput sprintanja unazad dok kosite horde zombija. Jedino nema prevelike koristi od toga u kasnijim rundama.
Apsurdna oružja su vrhunac zabave. Wonder Weapons koje doslovno stvaraju crvotočine koje usisavaju zombije, i klasični Pack-a-Punch koji svakom oružju daje potpuno novu dimenziju.
Čak su i zagonetke koje rješavate za ta oružja nevjerojatno zabavne, ali fakat ne želim spoilat.
Zombie mod ponovno donosi round-based gameplay.
Svaka mapa ima svoj glavni zadatak – tzv. Main Quest – i pregršt manjih Easter Eggova.
Možete riješiti zagonetke poput pronalaženja kugli za kuglanje u Liberty Fallsu i organizirati zombie kuglanje, ili pucati na skriveni predmet na vrhu crkve kako biste izazvali kišu resursa uz pjesmu It’s Raining Men. Ove sitnice su genijalne, smiješne i daju igri beskrajnu zabavu.
Međutim, glavni zadaci su dugotrajni. Završetak jedne mape može potrajati i do tri sata, što znači da trebate uigranu ekipu, nekoliko slobodnih sati i puno strpljenja. Smrt pred kraj može biti brutalno demoralizirajuća – ne zato što ste izgubili, nego zato što znate koliko će vremena trebati da sve ponovno prođete.
Ja igram s random ekipom i žalim svaki dan, ali je fun!
Naravno, ne može sve biti savršeno. Postoji nekoliko iritantnih bugova, poput nemogućnosti interakcije s ključnim objektima, ili problema s oružjima koja ne rade kako bi trebala.
Što se tiče dijaloga tijekom borbi, likovi često govore previše, a humor je nerijetko promašen. Slušati kako netko “kuha od bijesa” je cringe, ali daju se srećom isključiti.
Konačan dojam
Black Ops 6 možda nije savršena igra – multiplayer ima svoje probleme, a kampanja ponekad ostavlja dojam nedovršenosti – ali to ne umanjuje činjenicu da je ovo jedan od najboljih Call of Duty naslova u posljednjih nekoliko godina.Zombie mod briljira, kampanja postavlja nove standarde, a multiplayer, iako iritantan, i dalje nudi sate zabave. Ako volite Black Ops serijal, ovo je igra za vas. Ako volite Call of Duty, vrijeme je da ponovno odigrate jedan dobri.
