Moderni gaming se već neko vrijeme razvija – od klasičnih „pew pew“ pucačina i „veliko zlo se sprema, budi heroj“, do priča koje pogađaju dublje. U indie sferi sve češće susrećemo igre koje se bave psihologijom i mentalnim zdavljem, a među takvima je i Unwording. Iako minimalistička i kratka, ova puzzle point-and-click avantura uspijeva prenijeti atmosferu negativnog i depresivnog razmišljanja.
Igra započinje jednostavnim, ali vrlo izraženim stilom
Tom i njegovi unutarnji monolozi
Unwording nas uvodi u Tomov svijet – Tom je prosječna osoba koja živi u dvosobnom stanu i radi prosječan uredski posao u blizini. Iako mu je život na papiru normalan, Tom sebe i svijet vidi dosta negativno, i upravo oko toga se vrti cijela igra – način na koji ponekad pričamo sami sa sobom, i koliko nas te riječi oblikuju.
Riječi su ogledalo
Igra je podijeljena na tri dana, i prvi dan me ugodno iznenadio. Igriv je u jednostavnom 2D stilu – hodate kroz Tomovu svakodnevicu, a gameplay je temeljen na tome da, nailazeći na svakodnevne objekte i situacije, slažete alternativni, “unutarnji” tekst od zadanih slova inicijalne riječi ili rečenice koja se mogu premještati i vrtjeti kao kocke i tako dobiti nova značenja. Tako “Waking up” postaje “Give up”, a pogledom na mobitel “no messages” postaje “no one cares”. Pritiskom na X možete čuti što Tom stvarno misli.
Sve je jednostavno, ali efektivno. Osjeti se kako igra pokušava prenijeti osjećaj zamagljenog razuma, kad više ni pozitivno ne izgleda pozitivno, a nije teško dokučiti koju biste poruku trebali prenijeti i što nam igra želi reći.
Napredujući kroz igru, Tomov svijet se mijenja, a boje postaju toplije i različitije
Perspektiva i problem s kamerom
Nakon prvog dana, Tom se vraća kući i liježe u krevet – i dalje depresivan i nesretan. No drugi dan donosi promjenu. U njegov život (i stan) ulijeće ptica – simbolično i doslovno. Simbolizira promjenu, nadu, proboj. I ne samo da se Tomov pogled mijenja, nego se mijenja i vizualni stil: igra iz 2D prelazi u 3D stil.
I tu dolazimo do najhrabrijeg, ali i najproblematičnijeg dijela Unwordinga. Gameplay se mijenja – umjesto da slažemo riječi iz slova i slogova, sada vrtimo razbijene riječi u 3D prostoru, tražeći kut pod kojim će one ponovno dobiti smisao. Ideja mi se svidjela na papiru, ali u praksi me počela zamarati. Kontrole su spore, kamera kruta, a igra često neće prepoznati riječ osim ako 3D kompleks slova ne okrenete točno onako kako je to developer zamislio.
Tu dolazi do frustracije – što je pomalo ironično, jer igra pokušava govoriti o unutarnjoj transformaciji, a mene vanjski elementi počinju živcirati. Svejedno, lijepo je bilo vidjeti kako Tom počinje mijenjati perspektivu i počinje shvaćati da nije svijet uvijek problem, nego prozor kroz koji ga gleda.
Okretati ovu 3D masu poprilično je sporo i nepraktično
Use your words… na tipkovnici koja nestaje
Treći dan je najnapornije igrati, pogotovo na Switchu. Igra vas sada traži da upišete riječ koja najbolje odgovara situaciji. Prva dva dana su bila dobro objašnjena, dok treći samo kaže, use your words. Shvatio sam što igra traži, međutim, na Switchu nemate fizičku tipkovnicu, i igra vas automatski izbacuje u default Switch izbornik, što je poprilično lijen pristup, jer nije teško ubaciti virtualnu tipkovnicu u igru.
Prvu riječ sam tražio neko vrijeme, par puta mi se igra i zbugala, i više nisam mogao ni pristupiti tipkovnici. Osim toga, neka rješenja naprosto nemaju smisla. Primjerice, Tom ima biljku na stolu, interakcija je “plant”, a igra od vas traži da napišete “praise”. Tu sam otvorio walkthrough bez trunke krivnje. Frustracija je nadjačala znatiželju.
Poprilično razbijanje imerzije kada te igra izbaci u ovaj izbornik
Vizualna izvedba i glazba
Vizualno, osobno više preferiram prvi dan. 2D stil je jednostavan, ali topao. Prelazak u 3D možda je simbolički opravdan, ali u izvedbi djeluje sirovo, poligoni upadaju u oko, a šarm prvog dana nestaje.Mislim da bi bilo jače „obojati“ prvi dan i ostati u 2D svijetu.
S druge strane, soundtrack zaslužuje pohvalu – chill, nenametljiv ambijent koji ne upada u uho, ali vas fino vodi kroz igru. Ovo nije pustolovina,već introspektivno, tiho iskustvo, i to treba znati cijeniti.
Ideja veća od izvedbe
Unwording traje oko sat i pol – i ako vas treći dan ne isfrustrira, završit ćete je u jednom sjedenju. Volim kad igre pokušavaju nešto novo, kad se ne boje ispričati priču bez velikih neprijatelja i spektakla. Lijepo je vidjeti kako mentalno zdravlje ulazi u medij koji je često neshvaćen i trivijaliziran.
Isprva sam se ugodno iznenadio kada sam dobio review kod ovu igru i prva misao mi je bila: „Ovo će biti super“. No, koliko god volim ideju iza nje, izvedba ne ide u korak s ambicijom. Unwording je igra koja želi reći nešto važno, ali joj ponekad riječi ne sjednu kako treba.
Primjerak igre za potrebe osvrta ustupio razvojni studio Frostwood Interactive i izdavač Dino Digital
Igra, piše i pokušava ne komplicirati. Ne uspijeva uvijek.
