Nedavno smo imali priliku isprobati The RPG, igru koju je razvio Dionysus Acroreites, uglavnom jednočlani razvojni tim. The RPG zapravo nije RPG i ako još dva puta kažem RPG, i dalje neće biti RPG. (Znam, nisam smiješan…drugima!)
Iskreno, nemam pojma za koga je ova igra napravljena. Vidim je kao ambicioznu vježbu u razvoju igara,
ali nikako je ne mogu doživjeti kao ozbiljnu igru, a kamoli RPG. (Thats enough, i promise) Ukratko, uvod u svijet igre počinje parodijom sada već legendarne Skyrim intro scene, a tvoj zadatak je ubiti zmaja. Da, sva substanca humora i njegove inspiracije je poprilično očita i igra stalno referencira druge naslove, kao npr. ”bonfire lit” itd. I to je zapravo sve što igra nudi. Meta reference i “ja sam gamer” fore.
Gameplay ”loop” je grozan, a najviše me zbunjuje to što su čak hvalili “No loot” sustav kao nešto pozitivno. Jer loot je zapravo manje-više sve što pokupiš, a onda to moraš prodati da bi dobio zlato. Zlato koristiš na najdosadniji način moguć, kupiš jače oružje i jači komad oklopa. To je cijela igra, to je to. Nema glasovne glume, igra izgleda užasno, iako svejedno ima apsurdno visoke hardverske zahtjeve za nešto što izgleda kako izgleda. Nemaš nikakve dijaloške opcije, samo hodaš od mjesta do mjesta i udaraš neprijatelje istim oružjem, dok koristiš vrlo velikodušan parry sustav za obranu. Svaki neprijatelj naizgled ima randomized damage scaling i može te one-shotati bilo kad, neovisno o tvom levelu ili opremi.
Da skratim i izbjegnem spoilere:
Igra je zamorna i više izgleda kao projekt ljubavi tipa koji je jako zagrijan za Skyrim i Dark Souls. Ali eto, napravio je ono što većina nas ne može: izradio je igru i ljudi je igraju. Na tome mu iskrene čestitke i neka ova kritika do njega dođe u dobrom raspoloženju.
