Prosinac 2025. godine je. “Oscar” videoigara je u tijeku. Svi se proizvođači grčevito bore da baš njihova igra bude najgledanija i popraćena s najviše lajkova. Kraj je ceremonije, Geoff Keighley najavljuje da to nije sve i da ima još jednog asa u rukavu. Najavljen je Highguard, a publika se pogledava međusobno tražeći odgovor na pitanje: što smo upravo vidjeli? Internet gori od loših komentara i čuđenja.
Geoff nikada nije ni smio izvaditi tog asa iz rukava; zasigurno je masno plaćen za takvo predstavljanje. Highguard je lansiran 26. siječnja, a trajno ugašen 12. ožujka. Niti dva puna mjeseca nije izdržao as koji je trebao ostati u špilu. Igra je patila od teške krize identiteta: malo first-person shootera, malo osvajanja teritorija i, naravno, agresivne mikrotransakcije.
Godinama nam proizvođači nameću što da mislimo i kupujemo. Uspjeh jedne formule ne jamči da će ona upaliti i na sljedećem naslovu. Predatornom pristupu mora doći kraj. Highguard nije jedini; tu je i neslavni Concord u koji je Sony utukao milijune, samo da bi ga ugasio u rekordnom roku.
S druge strane medalje, proizvođači su prepoznali slabost publike. Nije bitno je li u igri mamin novčanik ili novac skupljen od marende – kostimi se kupuju, a “skinovi” blješte.
Srećom, svi smo prepoznali i uspjehe single-player igara. Herojski Dispatch je pokazao da je publika gladna – ma, umire od gladi – za dobrim i inspirirajućim pričama. Astro Bot nas je oduševio dok nam je s osmijehom pokazivao povijest PlayStationa.
Produkcije koštaju sve više, na nove naslove se čeka godinama. Naravno da ne može sve biti hit, ali ne mogu se ne zapitati: kada će izdavači napokon progledati? Kada će shvatiti da igrači prvenstveno žele zabavu? Možda i shvate, ali pitanje je hoće li tada biti kasno. Scena se mijenja brzinom svjetlosti, dioničari nestrpljivo traže svoj dio kolača, a mi? Mi samo želimo igru koja nas ne tretira kao hodajuće bankomate.
Izvor: POLYGON, FORBES
