Okej, da budem odmah iskren, uvijek sam preferirao Age of Sigmar Warhammer, ali to ne znači da ne volim 40k. Dapače, OBOŽAVAM 40k.
Tako da nije bilo čudo da sam jedva dočekao novi Space Marine 2, i iako nisam igrao jedinicu (ne brinite se, pogledao sam sve živo i proučio kompletan lore za taj period da budem spreman).
Iako nisam bio skroz pod hypeom jer sam više Dawn of War fan (čak mi je i ona katastrofa od trojke bila relativno fun), kupio sam Space Marine prvom prilikom, odnosno plaćom, kako bih mogao uživati u ovoj ediciji i mogu reći da je bilo epic… Prve dvije misije.
Blagi spoileri naprijed, you have been warned.
Uvod
Prva misija u Space Marine 2 odmah udara u srž onoga što ovaj naslov obećava: kaos, spektakl i brutalnu akciju.
Misija započinje dolaskom Deathwatch kill teama, kojeg predvodi Blackshield Nullus, u sustav Recidious. Cilj je istražiti poziv u pomoć od strane Adeptus Mechanicusa s džunglastog svijeta Kadaku. Ovaj planet je poznat kao nepristupačan i smrtonosan, s gustim vegetacijskim pokrivačem i ekstremnim vremenskim uvjetima. Međutim, pravi razlog poziva nije otkriven do dolaska tima – mjesto je dom tajnog mehanikuskog projekta “Aurora”, čije se prirode igrači tek počinju upoznavati.
Dok transportni brod Deathwatcha ulazi u atmosferu Kadakua, igra započinje s tenzijom: Tyranidski roj otkriva letjelicu.
E sad zamislite šok! Transportni brod biva srušen prije nego tim uspije izvršiti kontrolirano slijetanje.
Ovo sigurno niste očekivali!
Naravno, Nullus je isao van, odvojio se od tima, mora ih nać, sve se zakomolicira, naći neki projekt Aurora, bla bla.
Nebitno.
IGRA IZGLEDA BRUTALNO! Pod brutalno mislim fakat brutalno!
Planet izgleda nevjerojatno i kad vidite prvi Tyranid swarm bit ćete otprilike ovak:
Svjetlosni efekti na planeti su također impresivni. Sunčeve zrake probijaju se kroz krošnje džungle tako da na trenutke planeta izgleda kao da je živa, s korijenjem koje se pomiče na rubovima vašeg vidnog polja i čudnim zvukovima koji dopiru iz daljine.
Jedina šteta je što nakon nekog vremena vizualna čarolija pomalo blijedi. Planet ostaje impresivan, ali osjećaj čuđenja počinje opadati kako se ponavljaju iste vrste neprijatelja i okruženja.
Prva sekvenca misije uvodi igrača u borbeni sustav. Naoružan klasičnim Bolterom i Chainswordom, Nullus se suočava s hordama Tyranida – većinom Termagantima i Hormagauntima.
Borba je intenzivna i dizajnirana tako da igrač shvati koliko su Tyranidi neumoljiva prijetnja zbog njihovog broja. Prva velika bitka odvija se na čistini u džungli, gdje se Nullus mora obraniti od valova neprijatelja dok traži preživjele.
Nakon prvih sukoba, Nullus pronalazi ostatke Adeptus Mechanicus baze. Lokacija je devastirana, a swarm je uništio sve što je bilo unutra. U bazi pronalazi fragmente informacija o Projektu Aurora, tajanstvenom pokušaju iskorištavanja tiranidske biomase za stvaranje oružja ili obrambenog sustava.
Kraj misije doseže vrhunac kada Nullus dolazi do središta baze, gdje je ostalo samo nekoliko preživjelih servitora koji su napadnuti od strane Carnifexa – tiranidskog kolosa. Ova borba je prva prava “boss fight” sekvenca igre. Titus mora koristiti svaki dio svoje opreme i okoline kako bi porazio ovu masivnu prijetnju.
Nakon intenzivne borbe, Titus uspijeva uništiti Carnifexa, ali ne bez cijene. Njegovo oklopno tijelo biva probodeno, a on odbacuje kacigu i ispada da je to ustvari… TITUS IZ PRVOG NASTAVKA!
Da, svi smo to očekivali.
Dalje ne bum spoilal, vrijeme je da malo pričamo o ostatku igre.
Pozitivne stvari
Igra je u cjelini solidna i svakako vrijedna igranja, a njezina najveća snaga leži u fantastičnoj interpretaciji Warhammer 40K univerzuma, posebno prikaza Space Marineova. Ljubitelji su desetljećima čekali moderan akcijski naslov s tematikom Astartesa, i u tom aspektu, developeri su zaista pogodili bit. Međutim, ispod površine sjajne prezentacije leže problemi koji se ne mogu zanemariti.
Prije svega, Space Marine 2 je vizualna poslastica. Okruženja su detaljna i atmosferična, od ruševnih imperijalnih baza do organskih tiranidskih biomasa koje prekrivaju pejzaže. Svjetlosni efekti, poput zraka sunca koji probijaju kroz guste krošnje džungle Kadakua ili sjaja tiranidskih struktura, pridonose osjećaju veličine i prijetnje.
Kapetan Titus izgleda kul u armoru – vidi se oštećenje na na oklopu, svaka boja i tekstura izgledaju kao da pripadaju stvarnom ratniku iz budućnosti.
Male stvari, poput propovijedi kapelana ili razgovora među NPC-ovima, dodatno unose život u svijet. Ti detalji prikazuju vjernost loreu 40K univerzuma i čine igru nevjerojatno imerzivnom. S tehničke strane, grafika zaslužuje čistu ocjenu 9/10 – impresivna je i temeljno definira atmosferu igre.
Kampanja je solidna, s izuzetnim glasovnim izvedbama, pisanjem i atmosferom. Posebno su impresivne kasne sekvence u kojima sudjelujete u masovnim bitkama zajedno s drugim Astartesima. Međutim, linearna priroda kampanje ograničava mogućnosti ponovnog igranja, a neprijatelji brzo postaju repetitivni.
Mala napomena. Kampanja je dobra samo zbog Space Marine dijela, neprijatelji su katastrofa, al o tome kasnije.
Boss borbe, iako vizualno spektakularne, često se svode na jednostavne trikove – poput korištenja krak granata za brzo rješavanje Carnifexa, il trčanja u krug i stiskanja pravog gumba u quick time eventu.
Inovativno!
E da operacije su fora, bar ona prva, dalje su sve iste, isto kao i misije.
Negativne stvari
Unatoč impozantnoj prezentaciji, gameplay u Space Marine 2 ima ozbiljne nedostatke koji narušavaju cjelokupni doživljaj. Mehanike borbe, koje su ključne za igru ovakvog tipa, često su nefunkcionalne i neuvjerljive.
Imate tri mehanike: dodge, pariraj i lupaj mačem/nožem/čekičem/chainswordom. To je to. Bolter zaboravite, beskoristan je. Bilo koji, imate ih 10-15, svi su isti.
Glavni dio gameplaya fokusira se na melee borbu, no čak i ona djeluje ograničeno i neuvjerljivo. Imate opciju koristiti razna melee oružja poput mačeva, čekića ili kultnog Chainsworda, ali svi oni pate od istog problema – osjećaj udarca nije zadovoljavajuć. Animacije su prenaglašene, ali nema težine u napadima. Neprijatelji često ignoriraju stagger efekt ili prekidaju vaše napade kao da ste običan vojnik, a ne Space Marine. Umjesto da osjećate moć i dominaciju, melee borba često frustrira zbog lošeg odziva i animacija koje vas zaključavaju u mjesto dok neprijatelji bez milosti uzvraćaju.
Pucanje je još jedno razočaranje. Bolter, ikonično oružje Space Marineova, ovdje djeluje kao igračka pištolj. Bez obzira na to koristite li osnovni bolter ili neku od njegovih varijanti – a ima ih oko 10-15 – osjećaj korištenja je mlak. Zvuk pucanja nema snagu, neprijatelji ne reagiraju uvjerljivo na pogotke, a šteta je toliko mala da ste često prisiljeni ispucati cijeli spremnik da biste eliminirali jednog neprijatelja. Pucanje je jednostavno neefikasno, pa igrač instinktivno poseže za melee oružjem koje, unatoč svojim problemima, barem čini više štete.
Sustav pariranja i izbjegavanja ne radi dosljedno, što frustrira igrače, a melee borba, koja bi trebala biti srž doživljaja Space Marinea, djeluje slabo i nema težinu. Umjesto osjećaja moći dok se probijate kroz neprijateljske horde, borba često ostavlja dojam jeftine arkadne igre bez dubine.
Osjećaj snage Ultramarinaca dodatno slabi nedostatak težine u svakom aspektu – od koraka i udaraca do upotrebe oružja. Pucanje je monotono, bez zadovoljavajućeg feedbacka, a melee udarci su slabašni ko da ih radi Imperial Guard i to ne neki kul regiment nego recimo… Mordiansi.
Sustavi igre često rade protiv igrača: neprijatelji mogu ignorirati staggering efekte te uzvratiti udarcima dok ste još u animaciji vlastitog napada. Lame.
Dizajn misija je generičan i linearan, a neprijatelji su repetitivni i predvidivi. Valovi Trydanida, iako vizualno dojmljivi, brzo postaju dosadni zbog manjka raznolikosti.
Nedostatak zaklona u igri također je upitan, osobito s obzirom na kompleksnost borbi, što igrače često prisiljava na izbjegavanje borbe umjesto suočavanja. Onak, imali smo cover system u Dawn of War 1.
Konačno, multiplayer i kooperativni modovi ostavljaju mnogo prostora za poboljšanja. Nedovoljno sadržaja i slab balans oružja smanjuju privlačnost, dok nedostatak inovacija čini igru osjetno inferiornom u usporedbi s drugim modernim shooterima. Igra, unatoč impresivnim vizualima, ne uspijeva pružiti očekivanu dubinu i težinu borbenog iskustva.
Tyranidi, iako vizualno dojmljivi, brzo postaju dosadni. Kao glavni neprijatelji igre, njihova prisutnost ostavlja dojam neispunjenog potencijala
Valovi ovih aliena, koji na papiru zvuče zastrašujuće, svode se na generičke “grunts” koji ponavljaju iste predvidive obrasce ponašanja.
Chaos je još gore. Nakon tjedan dana igre, shvatio sam da se čak ni ne mogu sjetiti imena glavnog Chaos vođe, što je samo po sebi znak loše priče. Umjesto da budu prijetnja koja vas drži na rubu stolice, više su kao prašina u stanu koju trebate posisat, al vam se baš ne da.
Chaos trooperi, s druge strane, potpuno razočaravaju. Kao netko tko je bio nevjerojatno uzbuđen vidjeti kako će izgledati Chaos Ultramarinci, dočekala me generičnost. Umjesto da odišu korupcijom, snagom i haosom kako bi trebali, izgledaju kao jednostavni reskin neprijatelja iz bilo koje druge igre. Nedostatak raznolikosti u njihovom dizajnu i ponašanju dodatno pogoršava situaciju – susreti s njima ne izazivaju nikakvo uzbuđenje niti daju osjećaj epske borbe između lojalnih i izopačenih frakcija Space Marineova.
Uz sve to, igra ne ispunjava osnovna očekivanja koje bi čovjek imao od naslova po ovakvoj cijeni. Nedostaju mnoge stvari koje bi trebale biti standard za igru ovog kalibra i tematike.
Gdje su veće bitke, kompleksniji neprijatelji, raznolike misije koje istražuju dubine Warhammer univerzuma?
Da, imate velike bitke, ali samo vizualno. Većina neprijatelja su grafički dud koji vas uvjerava da je neprijatelj tu, ali ga realno nema nego su borite protiv 10-20 neprijatelja.
Za cijenu koju traže, igra djeluje nepotpuno, s minimalnim sadržajem i raznolikošću koja bi opravdala investiciju. Nakon završetka kampanje i par sati u multiplayeru, osjećao sam se kao da sam platio premium cijenu za poluproizvod.
Ako nemate prijatelje s kojima možete igrati, Space Marine 2 brzo se pretvara u frustrirajuće iskustvo zbog nevjerojatno glupog AI-a botova. Umjesto da budu korisna podrška, botovi se ponašaju kao beskorisni statični NPC-ovi, često zaboravljajući cilj misije ili ignorirajući neprijatelje koji vas preplavljuju. Njihov doprinos borbi je minimalan – jedva rade damage, a često ih morate spašavati umjesto da vam olakšaju igru. Umjesto osjećaja epske borbe rame uz rame s moćnim saveznicima, završite u kaosu koji djeluje više kao loša šala nego pravi izazov.
Težina igre time postaje umjetno pojačana. Igra nije “teška” jer zahtijeva vještinu ili strategiju – teška je jer vas ostavlja na milost i nemilost protivnicima, dok AI suigrači beskorisno lutaju bojištem. Situacija postaje još gora u intenzivnijim sekvencama gdje je koordinacija ključna, ali botovi jednostavno ne prate tempo igre.
Srećom, imao sam dva frenda s igrom koji su znali pogoditi metu, inače bih vrlo brzo odustao. Tek tada igra pokazuje naznake onoga što bi mogla biti – kaotična, ali zabavna borba protiv hordi tiranida. No, činjenica da vam trebaju stvarni ljudi kako bi igra bila igriva ukazuje na ozbiljan problem u dizajnu kampanje.
Konačni dojam
TL;DR: Iako je Space Marine 2 vizualno i tematski impresivan, igra pati od problema s balansom, repetitivnim sadržajem i ograničenom raznolikošću. Kampanja je kratka i linearna, dok PvE i PvP nude premalo sadržaja za dugotrajnu privlačnost. Igra ostavlja dojam beta verzije, s potencijalom za poboljšanja kroz buduće nadogradnje.
Long read: Space Marine 2 donosi impresivnu interpretaciju Warhammer 40K univerzuma, uz besprijekornu grafiku i atmosferu koja hvata srž onoga što Space Marineovi predstavljaju. Od monumentalnih građevina Imperija do dizajna tiranida, vizualni prikaz igre je spektakularan.
Detalji i posvećenost loreu su 10/10, fantastično iskustvo.
Međutim, ispod te sjajne površine kriju se problemi. Kampanja, iako intenzivna, je kratka i linearna, s repetitivnim neprijateljima i borbenim sustavom koji često melee umjesto boltera.
PvE i PvP sadržaji su oskudni i brzo postaju monotoni, uz ograničenja u sustavu klasa i nepraktična balansiranja. Igra ostavlja dojam nedovršenosti, s tehničkim problemima i manjkom raznolikosti koji ugrožavaju njezinu dugovječnost.
Unatoč tome, Space Marine 2 uspijeva pružiti vizualno i tematski moćno iskustvo. Igra je obećavajući nastavak serijala, ali zahtijeva značajna poboljšanja kako bi opravdala svoj puni potencijal. Za sada, ovo je igra za ljubitelje franšize, no ne i za širu publiku koja traži trajniju vrijednost.
Samo bum rekel da mi je žal kaj sam kupio Ultimate verziju jer ne vjerujem da ću ju ikada više upaliti.
