Kad sam ušao u Reanimal, dobio sam instant osjećaj da ovo neće biti samo još jedna horor avantura, nego jedna od onih igara koje te drže napetim, čije će te tajne vući dalje, i gdje svaki šum, svako sjenilo, svaki pokret prati tvoj puls.
Prvi koraci u mračnom svijetu
Igra počinje vrlo suptilno. Brat i sestra (igrivi lik i onaj koji ga prati) kreću u potjeru za prijateljima koji su nestali, a sve se odvija na otoku koji je nekada bio dom, ali je sada prepun korupcije, grotesknih stvorenja i spomenaka nečeg užasnog što se dogodilo. Atmosfera je misteriozna: magla, izobličeni pejzaži, ambijent koji ne daje da se opustiš ni sekunde, stalna napetost.
U prvih pola sata uspio sam se kretati kroz demo-lokacije (poput napuštene tvornice ili The Mill, kako se zove demo epizoda), upoznati osnove kontrole i interakcije likova s okolinom. I to je ono što me najviše impresioniralo: fizika likova, kako njihov pokret izgleda “prirodno”, kako se njihovo međusobno “držanje” i reakcije pri interakciji s okolišem osjećaju stvarno, kada brat povuče sestru kroz prostor, kada zajednički guraju, kad surađuju da pređu prepreku, to nije samo estetska ilustracija — igra to radi sa smislom.
Zagonetke, interakcija i suradnja
Već u demo dijelu jasno se vidi da Reanimal želi da igrač razmišlja, istražuje, eksperimentira. Zagonetke su pažljivo ubacivane, nisu samo “pronađi ključ”, nego su dizajnirane da iskoriste sposobnosti oba lika i interakciju s okolišem: pomicanje objekata, otvaranje puteva, izbjegavanje neprijatelja, korištenje partnera kao “ključnog dijela rješenja”. U solo modu, pratilac lik (sestra ili brat, ovisno) reagira inteligentno, to je važno, jer igrač ne mora nužno računati da će drugi lik biti statičan ili da će se ponašati kao “klon bez mozga”.
Demo također pokazuje kako igra balansira između trenutaka napetosti (gdje ne znaš što čeka iza ugla) i tihih trenutaka zagonetki i istraživanja, što služi da se atmosfera izgradi, i drži, bez da konstantno zatrpava igrača nervozom. Taj kontrast radi dobar posao u održavanju fokusa na prolasku razine.
Tehnički i emotivni momenti
U onom što sam igrao, ništa nije djelovalo slabo pripremljeno, kontrole su bile udobne, reakcije likova precizne, nigdje nisam naišao na bugove ili nehotice “izlazak iz sadržaja” u demo verziji. Osjećaj je bio ispoliran. Naravno, demo je ograničen, nisam vidio cijeli otok, nisam testirao open world potencijal, nisam naišao na dugotrajno istraživanje ili teže tehničke izazove, no ono što je bilo spremno djelovalo je vrlo obećavajuće.
Emocionalni dio price, brat i sestra, misterija koja ih prati, prijatelji koji su nestali, i vidljiva trauma koju stvorenja i krajolik odražavaju, sve to doprinosi da igra ne bude samo “strašna avantura”, nego da ima težinu i dubinu.
Ono što bih htio vidjeti
S obzirom da sam bio limitiran demo-sekcijom, imam par pitanja / želja za punu verziju:
- Koliko će raznovrsnosti lokacije ponuditi — hoće li okoliši varirati dovoljno, ne samo vizualno nego i u načinu igre (novi tipovi zagonetki, različiti neprijatelji i prijetnje)?
- Kako će raditi performanse kad se igra proširi — s više efekata, varenja stvorenja, možda više neprijatelja, složenim svjetlom i sjenama?
- Kako će se osjećati kooperacija online — hoće li AI pratilac biti dovoljno dobar kad igraš solo, hoće li biti podrške za obje opcije bez kompromisa atmosfere?
- Koliko će moći utjecati igra na raspričavanje priče kroz okoliš — kakve tajne skrivenih fragmenata, “environmental storytelling” – to su aspekti koji često čine razliku između dobrog i sjajnog horora.
Zaključak
Na temelju ~30 minuta provedenih u Reanimal, mogu reći da je ovo igra koja ima potencijal da bude jedna od onih koje ćeš pamtiti, ne zato što je brutalna u šoku, nego zato što te uvuče u svoj svijet, natjera te da osjećaš, da razmišljaš, da se bojiš na pravi način.
Ako sve ono što su pokazali u demo verziji bude podržano u punoj igri, raznolikost, stabilnost, dubina priče i likova, Reanimal bi lako mogao biti naslov koji će zadovoljiti sve ljubitelje mračnih, emocionalnih i misterioznih avantura. Jedva čekam da vidim ostatak.
