Kad netko kaže strategy RPG, prvo mi na pamet padnu Fire Emblem, Tactics Ogre i Final Fantasy Tactics. Lost Eilodons: Veil of the Witch na prvu djeluje kao next-best-thing: taktički RPG koji jasno vuče inspiraciju iz Nintendovih klasika, ali pokušava dodati vlastiti štih sa roguelite elementima. Igra je dio Lost Eidolons serijala s kojim se prvi puta susrećem. Vrijedi li ga igrati? Saznajmo!
Brodolom i stereotipna RPG amnezija
Priča počinje brodolomom na otoku Anaeiros. Naš junak ili junakinja, s praktičnim RPG stereotipom amnezije, ne sjeća se ničega osim misterioznog pisma voljene osobe koja spominje ime „Silvio“. On je ključ svega. Iako ne zna tko je, naš heroj se vrlo dobro sjeća kako sječi neprijatelje svojim mačem, pa ubrzo kreće rezati sve pred sobom, kako bi došao do odgovora.
Ne postoji neka veća personalizacija lika osim biranja spola, a kako god da se nazovete, iako vas u tekstu oslovljavaju vašim imenom, glasovno ste i dalje, univerzalno, Ashe. Odmah vam se pridružuje nekoliko preživjelih: Inkvizitorica Evie, koja je došla istražiti tragove drevne magije na otoku, te mornar Marco, samozatajan tip zamišljenog pogleda. Ubrzo ćete imate opciju regrutirati i nove likove, a u bitku ih šaljete ukupno 5.
Tijekom učitavanja na lijevoj strani mogu vidjeti svoje protekle bitke i odabire
Taktičke bitke koje traže mozak
Borba je najbolji dio igre. Nije plitka i ne dopušta gluposti: teren i elementi imaju ulogu. Vatra se širi po travi, mokro tlo provodi struju, a toksične bare eksplodiraju kad ih zapalite. Likovi koristi primarno i sekundarno oružje, što otvara puno mogućnosti. Ovisno o vrsti oklopa, različita je efektivnost oružja. XP sustav uvelike podsjeća na Fire Emblem: Svaki napad donosi XP, a borbe rame uz rame jačaju povezanost likova i njihove kombo-akcije. Nakon levelanja birate jedan od ponuđenih perkova.
Pakleni psić nam je izašao u susret i pobio pola neprijateljske vojske
Već na standardnoj težini nema mjesta za gaženje protivnika. Bit ćete brojčano nadjačani, a svako pogrešno pozicioniranje može završiti gubitkom vojnika. Nerijetko sam izgubio Evoe jer sam ju postavio neprijateljima nadohvat ruke. AI stavlja naglasak da vam pobije krhke castere i healere, i stvarno treba paziti. Srećom, likovi se ne brišu trajno kao u Fire Emblemu, pa živci ostaju donekle čitavi. Animacije se mogu preskočiti, a potezi ubrzati – sitnica, ali spašave sate života.
Između bitaka: kamp, oprema i odluke
Van bojnog polja stvari usporavaju. Ne krećete se slobodno, nego pritiskom gumba birate opcije po menijima i scenama: razgovori s članovima družine, kamp-aktivnosti, trgovina ili planiranje sljedeće misije. Nakon svake bitke stižete do malog raskrižja u roguelite stilu, koje nudi više ruta s potencijalnim bitkama. Jedna može nuditi zlato, druga rezonantne kamene – valutu za otključavanje pasivnih perkova i novih vještina, a treća možda samo vodi u logor gdje možete poboljšati odnose ili opremu i malo odmoriti.
Avatari likova ostaju bezizražajni tijekom razgovora
Sustav klasa je fleksibilan, sve ovisi o perkovima koje birate pri levelanju, a kombinacije različitih likova nudi razne pristupe bitkama. Igra lagano flertuje s roguelite progresijom jer vas potiče na eksperimentiranje i kombiniranje, iako u praksi to zna biti previše menija, brojeva, pop-upova i klikanja. UI nije loš, ali je slabije čitljiv na manjem ekranu.
Priča velikih ideja
Lost Eidolons pokušava ispričati epsku sagu o propalom carstvu, korumpiranom kraljevstvu i pobuni koja bi mogla promijeniti svijet. Na papiru: super, ali u izvedbi tek prosječno. Sustav regrutiranja i odnosa među likovima te opcije romanse donose određenu slojevitost, ali dijalozi znaju razočarati, posebice glavnog lika. Na trenutke se osjećam kao da igram s Avengersima sa svojim one-linerima „lako ćemo mi to, idemo ih pobiti“ ili „bitno da se ja sjećam kako mahati mačem!“ koji razbijaju ton igre i djeluju kao da ih je pisao AI s viškom samopouzdanja. Likovi u cutscenama su ukočeni avatari, statični i bez izraza, pa čak ni solidan voice-acting ne može izvući emocije. Nisam ušao preduboko u priču, možda me kasnije više uhvati.
Nakon level-upa biramo novi mastery
Performanse na Switchu
Igra se na Switchu vrti stabilno, s minimalnim učitavanjima u oba moda. Međutim, teksture su vidljivo slabije kad ih usporedim sa screenshotima na Steamu, modeli likova su zrnati, a svjetlosni efekti prigušeni. Nije ružno, ali vidi se da je port rađen s originalnim Switchem na umu. Zvuk? Standardni fantasy loop s povremenim „heroic rock“ motivima tijekom bitke, dovoljno da ispuni tišinu, ali daleko od nezaboravnog.
Raskrižje nam nudi različite opcije
Vrijedi probati!
Lost Eidolons nije novi Fire Emblem, ali je pošten pokušaj. Ispod generičnih dijaloga krije se dobar taktički sustav, fleksibilan razvoj likova i niz izazovnih bitaka koje vas tjeraju razmišljati. Ako vam nije problem nešto slabija prezentacija i povremeno nespretan UI, dobit ćete solidan sRPG za dvadesetak sati mozganja. Za 30 eura, poštena cijena. Mislim da je za igru ponajviše nezgodno što je Final Fantasy Tactics, nedavno izašao, pa će fanovi strategije možda prednost ipak dati starom majstoru žanra.
Primjerak igre za potrebe osvrta ustupili razvojni studio Ocean Drive Studio i izdavač Kakao Games
Igra, piše i pokušava ne komplicirati. Ne uspijeva uvijek.