Zamisli igru koja je kao ona mobilna, ali ju ne moraš plaćati tijekom igre nego jednokratno. E One Military Camp je točno to, vojna parodija prepuna “sarkazma”, organizacijskog kaosa i toliko šarma da bi se i najstroži narednik nasmijao.
Misija: Iz ničega stvori vojni stroj
Priča kreće jednostavno: zli manijak je pokorio sve teritorije osim jednog, i tvoja je zadaća preuzeti zapušteni kamp i pretvoriti ga u vojnu silu koja će vratiti red i mir.
Sam koncept zvuči kao nešto što bi Michael Bay režirao za djecu, ali upravo u tome leži čar jer se negativac zove Dragan.
Yep.
Dragan. Kapetan Dragan u mom headcannonu.
Podsjetio me na prvi Splinter Cell gdje se negativac zvao Kombayn.
igra se ne shvaća preozbiljno, a ja sam skužio da ju ne bih trebao shvatiti preozbilno.
Sve je prožeto prilično lošim humorom za klince, karikaturalnim likovima i dijalozima koji ponekad zvuče kao da ih je napisao stand-up komičar na dan lošeg raspoloženja.
No ispod te komične površine krije se vrlo ozbiljna igra menadžmenta. Moraš planirati raspored zgrada, nadgledati resurse, održavati moral, paziti na opskrbu i trenirati vojnike dok ti u isto vrijeme špijuni, dronovi i saboteri pokušavaju uništiti sve što si izgradio.
I to na razini koja baš nije jednostavna za klince.
Upravljanje vojskom koja nikad ne spava
Zamisli da vodiš vojnu verziju studentskog doma. Svaki tvoj vojnik ima svoje potrebe, san (okej odmah sam si pokvario podnaslov), hranu, zabavu i trening.
Ako ne paziš, umorit će se, izgubiti volju ili jednostavno otići. U prvim satima igre sve djeluje simpatično i opušteno: gradiš kantinu, postavljaš staze, dižeš poligon za obuku i gledaš kako regruti marširaju. No ubrzo se javljaju slojevi mikroupravljanja, vojnici zahtijevaju pažnju, zgrade treba održavati, a resursi se troše brže nego što ih možeš nadopuniti.
Na sreću, kasnije otključavaš automatizacije i istraživanja koja olakšavaju život. Kad jednom digneš logistiku na noge, kamp počinje disati, sve funkcionira kao veliki satni mehanizam, a ti samo povremeno interveniraš kad neki lik odluči spavati pokraj generatora. Upravo taj balans između kaosa i kontrole daje igri nevjerojatan ritam.
Humor, detalji i likovi koji izgledaju kao da su ispali iz crtića
One Military Camp ne pokušava biti realističan. Grafika je šarena, isometrična i podsjeća na Two Point Campus ili Theme Hospital. Likovi su preuveličani, animacije urnebesne, a sve odiše laganim crtićkim šarmom. Umjesto sivih kasarni i blata, ovdje imaš vojni Disneyland, sve pršti od boja i veselih vojnika.
Zvukovno, igra pogađa pravi ton: lagani marševi i vojni bubnjevi prate te u pozadini, a dijalozi i glasovne poruke nadređenih donose comic relief. Recimo.
Nakon par sati igranja, možda će ti neki voice line postati repetitivan, ali teško da će ti smetati dok gledaš kako tvoj kamp postaje grad od šatora, tornjeva i antena.
Sustav napretka i specijalizacija
Jedan od najzabavnijih dijelova igre je razvoj vojnika. Počinju kao obični regruti, ali s vremenom ih možeš pretvoriti u pilote, snajperiste, inženjere ili špijune. Svaka specijalizacija otvara nova istraživanja i mogućnosti, pa čak i unikatne zgrade i treninge.
Misije su zamišljene kao vrhunac svakog ciklusa treninga. Kad izgradiš savršenu ekipu, šalješ ih na zadatke kako bi oslobađali teritorije, vraćali resurse i napredovali kroz kampanju. Taj dio igre možda nije najdublji, ne sudjeluješ izravno u borbi, osim u nekim odlukama koje ak imaš dobru ekipu nisu ni bitne, ali služi kao nagrada za sav trud i planiranje koje si uložio.
Kampanja i sandbox mod
Kampanja se odigrava kroz seriju mapa i bioma, snijeg, pustinja, šuma, svaka sa svojim izazovima i resursima. Humor i apsurdni dijalozi razbijaju monotoniju, dok te povremeni heroji koje spašavaš nadograđuju posebnim sposobnostima ili bonusima za kamp.
Za one koji vole slobodu, tu je Sandbox mod. Možeš odabrati teren, težinu, količinu resursa i tempo igre. Nema stresa, nema rokova, samo ti, tvoja baza i beskrajne mogućnosti. U tom modu dolazi do izražaja koliko je sustav gradnje intuitivan i koliko prostora imaš za kreativnost.
Mane i sitne frustracije
Nije sve savršeno. Igra zna upasti u rutinu nakon 10-15 sati — kad jednom sve automatiziraš, izazov se gubi, a repetitivne radnje (poput opskrbe resursa) postaju zamorne. Interfejs zna biti prenatrpan, a sustav istraživanja ponekad frustrira jer sporije napreduješ nego što bi htio.
Humor ponekad pogodi, ponekad ne, narednik koji koji viče “YOU!” svakih deset sekundi možda je nekome smiješan, ali nekome će biti noćna mora.
E da to sam zaboravio reć, nemaju voice actore za sve nego za par zvukova i riječi.
Ipak, tehnički igra radi glatko, nema rušenja ni ozbiljnih bugova, a performanse su stabilne čak i kad kamp postane ogroman. Sve to daje osjećaj da je studio Abylight Barcelona uložio puno pažnje u poliranje, čak i ako neki aspekti nisu savršeni.
Zaključak
One Military Camp je zarazna kombinacija gradnje, menadžmenta i humora. To je igra koja ne pokušava biti simulacija rata, nego parodija birokracije u uniformi, i u tome briljira. Slojevi planiranja, šašavi likovi, šarena prezentacija i opušten tempo čine je savršenim naslovom za večeri kad ti se ne da razbijati glavu taktikama, ali želiš nešto što će te nasmijati i zadržati za ekranom satima.
Da, ponekad zna biti repetitivna, ali jednako kao što u vojsci ponavljanje stvara disciplinu, tako ovdje stvara ritam, i upravo u tom ritmu leži šarm igre.
Zato bih rekao da je One Military Camp nešto poput “vojne verzije Two Point Hospitala” s više šarma nego dubine, ali i s dovoljno duha da ti popravi dan. Morao sam boldati te navodnike.
Primjerak igre za potrebe osvrta ustupio izdavač Abylight Studios
