1999. bijaše godina Gospodnja u kojoj su Core Design i Eidos izbacili naslov koji je trebao biti posljednji za Laru Croft i njezine avanture. Bila sam klinka i pomalo kiselo dočekah naslov u kojem je najavljena Larina smrt u egipatskom pijesku. Zamislite igrati danima igru u kojoj samo čekate prizor u kojem će se predočiti Larini posljednji trenuci! Depresivno. Ali takav je svijet gaminga. S obzirom da su od 1996. naslovi Tomb Raidera izlazili jedan za drugim, na tržištu je došlo do zasićenja Larom Croft te je produkcijski tim odlučio okončati ovaj serijal (tada) finalnom igrom Tomb Raider: The Last Revelation. Iako je to u principu bila igra poput prijašnjih nastavaka, ona je u svojoj suštini ipak imala nešto napredniju grafiku i inteligentnije neprijatelje. Reakcija igrača je bila uglavnom pozitivna, iako igra nije gameplayem učinila neki značajni pomak. Najveći novitet je bio što ste se u nekim dijelovima igre mogli kretati naprijed-nazad kroz lokacije uz tranzicijski loading screen. Nije bilo mape niti ikakvih hintova te ste se u i ovom dizajnu nivoa mogli vrlo lako izgubiti. Valja se i prisjetiti kako je ovaj nastavak uveo njihanje na užetu/lijanama. Igra se za tadašnje standarde smatrala ogromnom i mogla se prijeći za 23-24 sata. Remaster u svojoj ponudi ima ispeglaniji izgled Lare i ljepše teksture. U ponudi su vam dva načina upravljanja likom. Imate klasični tank controls koji funkcionira isključivo preko tipkovnice te novi implementirani sustav u kombinaciji miša i tipkovnice. Isprobala sam oba i nekako se ipak odlučila za old school način. Igra zahtijeva izrazitu dozu preciznosti prilikom skakanja pa mi je igranje samo tipkovnicom u tome olakšalo stvari. I lijepo je bilo ponovno vidjeti kako Larine ručice s pištoljima automatski naciljaju najbližeg neprijatelja, a vi samo pritisnete „action” tipku, trčite i skačete dok neprijatelj konačno ne padne mrtav (ili pak Lara, haha). Moram napomenuti da je u ovom izdanju dostupan i „The Times Exclusive”, dodatni promocijski nivo napravljen za The Last Revelation.
Tomb Raider Chronicles je odmah iduće godine naslijedio lutanje nivoima i mozganje kamo otići te što ste propustili napraviti pa ne možete dalje napredovati u igri. Ovaj nastavak bio je izdan za Windows, Playstation, Mac OS i Dreamcast konzolu (u vlasništvu Sege). Unatoč Larinoj smrti u prijašnjem nastavku, Eidos je inzistirao na nastavku serijala. Ovdje priča nije linearna, jer Larine avanture nakon njezinog sprovoda prepričavaju njezini prijatelji i poslovni suradnici. Neki nivoi ovog nastavka imali su implementirani stealth mode. Ovo je ujedno i posljednji dio Larine priče na kojem su radili veterani projekta te istovremeno i posljednji put da je Tomb Raider rađen na izvornom engineu. Sami gameplay je isti kao i kod prijašnjih nastavaka – riječ je o akcijskoj avanturi iz trećeg lica. Lokacije koje su prisutne u igri su Rim, Rusija, Irska i New York. Izvorna verzija igre za Windows je imala i editor, što je omogućilo igračima dizajniranje vlastitih nivoa. Suptilni noviteti koji su u ovom nastavku bili predstavljeni su hodanje po užetu, ljuljanje na šipci te brži izlazak iz neke rupe u zidu kolutom naprijed. Baš poput remastera četvorke, ovdje isto imate na izbor koji tip kontrola koristiti ukoliko igrate na Windows platformi. Moglo bi se reći da su lokacije u Rimu inspirirane klasičnim Tomb Raiderom (ovo je ujedno i moj omiljeni dio Chroniclesa), kod Rusije je više naglasak na pomorskim lokacijama i njihovom istraživanju. U Irskoj imamo priliku opet se družiti s mladom Larom bez oružja, a nivo u poslovnoj zgradi New Yorka više je orijentiran na stealth i ograničeni broj streljiva za Larino oružje. I u ovom dijelu Lara i drugi likovi priče izgledaju osvježeno, baš kao i teksture okoliša. Završetak ovog poglavlja daje nagovještaj da je Lara ipak uspjela preživjeti u Egiptu, što nas odmah priprema za idući nastavak.
Dok su veterani „prisilno” radili na Tomb Raider petici, novi tim je već radio Tomb Raider: The Angel of Darkness za Playstation 2, Windows te MacOS X uz pomoć Aspyra. Igra je izašla 2003. godine i nastavak je četvorke i petice. U ovoj priči Lara biva osumnjičena za ubojstvo svog mentora Wernera Von Croya i istražuje aktivnosti kulta koji prakticira crnu magiju. Ideja ovog nastavka bila je predstaviti noviji način igranja u odnosu na prethodnike, kako bi se bolje natjecala s konkurentskim igrama. Cilj je bio ubaciti više stealth elemenata te postupno razvijanje Larinih vještina, poput duljine držanja za rub neke zgrade ili cijevi. Uvedeni su i interaktivni dijalozi u kojima ste mogli osjetiti posljedice svojih rečenica. Produkcija nije prošla bez problema, a ocjene oko finalnog proizvoda bile su podijeljene. S jedne strane, igrači su pohvalili priču, a s druge negativno i opravdano kritizirali kontrole, kameru i hrpu ostalih tehničkih problema. Uzeći to u obzir, ideja o planiranoj trilogiji je napuštena te je u konačnosti štafeta produkcije predana Crystal Dynamicsu. Ukoliko ste očekivali bolje kontrole u remasteru Angela, moram vas upozoriti da ćete ostati razočarani. Dok je grafika igre nešto ušminkanija uz poneki novi sadržaj u igri, kontrole su i dalje traljave, što iz moje perspektive igru čini i dalje jedva igrivom, bez obzira koji tip kontrola izabrali. Lara je slabo reagirala na komande, a koristila sam i mehaničku tipkovnicu! Ukratko, šestica od koje sam imala najviše očekivanja u remasteru nije mi ponudila neku zadovoljštinu. Larini pokreti su spori i tromi, a igra često od vas traži brzinu reakcije i preciznost uz vremensku ograničenost. Sjećam se kako sam u vrijeme kada je igra izašla koristila neki editor za preskakanje nivoa, jer su mi poneki dijelovi jednostavno bili neigrivi, baš kao i sada. S obzirom da sam sada i znatno starija, moje strpljenje je sve tanje, tako da mi se nije dalo natezati s frustrirajućim dijelovima koji su ostali skoro pa netaknuti, odnosno, neispeglani. Stoga, moje druženje s Kurtisom Trentom (Larinim kompanjonom, kul tipom s telekinezom) morat će pričekati neka bolja vremena, ukoliko se ikada odlučim vratiti ovom nastavku. Da, u ovom nastavku mogli ste igrati s još jednim likom, ne samo s Larom. Propuštena prilika za iskupljenje. Šteta, jer priča mi se svidjela pa i ideja općenito, ali bojim se da probleme ovog nastavka eventualno može spasiti remake sa cijelom stvari ispočetka i da nikakav remaster ne može ublažiti bolesti koje ima sada već „ukleti” The Angel of Darkness. Čini se da će i ovaj Anđeo tame ostati negdje u tmini moga sjećanja.
Iako sam ljubitelj nove generacije koju trenutačno razvija Square Enix, klasični Tomb Raideri i dalje će izazivati nostalgiju u meni i podsjećati me na vremena iz djetinjstva. Čak i oni tehnički lošiji. Prva igra koju sam ikada zaigrala kada sam dobila prvi PC 1998. god. bila je Tomb Raider 3 demo. Danas je Lara Croft kultni lik i usudim se reći da je uz Ellen Ripley i Sarah Connor jedna od prvih konkretnih akcijskih junakinja našega doba. Čak je i moj djed čuo za nju, a čovjek nikada nije igrao niti pratio videoigre. Iako ovi nastavci možda ne predstavljaju vrhunac franšize, ljubitelji upravo ovakvih retro igara svakako bi mogli barem isprobati aktualni remaster, makar i na nekom budućem sniženju. Četvorka i petica definitivno imaju svoga šarma. Čak vjerujem da će netko od igrača imati više strpljenja i za samu šesticu za koju ja više nemam živaca. Sada jedino entuzijastično iščekujem nastavke Lare Croft nove generacije, što mislim da su developeri i potvrdili.
Tomb Raider IV-VI Remaster je upravo u prodaji i dostupan je za Windows, Nintendo Switch, PlayStation 4, PlayStation 5, Xbox One i Series X/S.
Usporedba starog i novog grafičko izgleda
Primjerak igre za potrebe osvrta ustupio izdavač Aspyr
