Chubby Pixel je dosad bio poznat po indie igrama kao što su Suicide Guy, Heaven Forest, Heaven Island i The Deer. Većina ljudi nije baš upoznata s njihovim radom jer dosad se uglavnom radilo o nekim manjim projektima. Međutim, upravo nam je stigao njihov najambiciozniji produkt do sada: Mai: Child Of Ages. Igra čije ime nosi neobično ime glavnog lika, malene djevojčice Mai, u izradi je bila posljednjih 5 godina i pojavila se krajem rujna i početkom listopada na svim platformama. Radi se o open-world avanturističkoj igri gameplay-a nalik Zeldi s puno manjim svijetom i sukladno tome manje mogućnosti istraživanja, ali opet dovoljno zanimljivim i raznolikim da zadrži igrača pred ekranom satima.
Počnimo od same priče. Mai je crvenokosa malena djevojčica koja živi seoskim životom sa svojim djedom u osamljenoj kućici na farmi. Igra započinje sitnim questovima koje joj zadaje djed, tipa „Skupi drva za vatru“ i „Dovedi razbježale koze iza ograde“. Maina avantura započinje kada djed padne u krevet te je Mai prisiljena sama istražiti otok kako bi pronašla lijek za djeda. Možemo reći da tada sama igra kreće, istraživanje otoka, otkrivanje novih lokacija, susreti s raznim neprijateljima, te najzanimljiviji element – otkrivanje mogućnosti i bliske povezanosti sa starijom verzijom sebe, odnosno Mai iz budućnosti. U igri postoji interakcija između ta dva svijeta koja su usko povezana i svaki svijet nosi svoje prednosti i nedostatke u zajedničkom pokušaju traženja rješenja za sve nedaće koje nadolaze. Mai otkriva da je spas njezinog otoka (svijeta) upravo u njezinim rukama. Kombinacija igre u dva svijeta koja povezuje sadašnjost i budućnost svakako je dinamičan i zanimljiv element u igri koji vas tjera na razmišljanje i snalaženje u prostoru.
Gameplay je formiran iz trećeg lica tako da malena Mai skače, rješava razne puzzle-ove, skuplja biljke koje u njezinim rukama, ovisno o boji, emitiraju oružje, malenu napuhanu skakaonicu za preskakanje gapova ili bombu kojom ubija neprijatelje te uništava prepreke na putu. U budućnosti svijet je promijenjen, mračna distopijska stvarnost je oko Mai, ona dobiva mač i štit te se brani od raznih zlih sila i pokušava spasiti djeda i svijet oko sebe dovesti u balans. Vrijeme više nije konstanta, već Mai pomoću Uroboro kamena i čarobnih biljaka iskrivljava njegov tijek te mijenja sve što je dovelo do pobjede lošeg na Zemlji.
Oba lika, Mai sadašnjosti i budućnosti, imaju različite sposobnosti i ograničenja. Odrasla Mai ne može skakati, već se njezin gameplay svodi na borbe tipa izmicanje – blokiranje – napad. Također, njezin gameplay uključuje rješavanje (čak i zanimljivijih puzzle-ova) i korištenje kamena koji sprema napredak u tom svijetu, kako bi taj napredak ostao u prošlosti koji malena Mai može koristiti za napredak u svom svijetu. Dok napredak malene Mai automatski ostane odrasloj kao tijek vremena. Bitna je njihova suradnja za ostvarenje zajedničkih ciljeva.
U oba slučaja Mai skuplja razne mušice, leptire, biljke, koralje, kristale i druge resurse kojima unapređuje lika u pomoćnoj prostoriji (alatnici) iza djedove kuće te oružja kod prodavača koji po zonama čeka na točno određenim mjestima. Kako biste ostvarili pristup zonama koje dolaze kasnije u igri, potrebna je izrada nekih stvari kao što su npr. kamen pomoću kojeg Mai može ići u pustinju na visoke temperature ili kamen za slobodno hodanje po hladnoći.
Kada završi istraživanje prvog otoka, igra se nastavlja kroz istraživanje svijeta izvan njega. Mai uzima malu jedrilicu i plovi morem, obilazi ostale otoke, otkriva nove lokacije i izazove. S obzirom da Mai na samom početku igre ima ograničene kretnje, nedostatak aktivnosti poput plivanja, ronjenja, uništavanja oklopljenih neprijatelja, nakon prelaska novog segmenta igre, otključavaju se nove mogućnosti za lika i unapređenja u kretanju. Također, osim mača što je do tada jedino oružje, pojavljuju se još i bumerang te luk i strijele, koje otvaraju novi niz mogućnosti. Za ostala unapređenja unutar alatnice i kod prodavača potrebno je farmati navedene resurse koji se respawnaju na poznatim lokacijama. Tokom razvoja priče, povremeno se ubacuju segmenti u kojima igrač u ulozi drugog lika otkriva što je sve dovelo do mračne budućnosti. Nakon toga, igrač se ponovo vraća u ulogu Mai i nastavlja pustolovinu.
Borbe u igri nisu pretjerano teške, iako ponekad zahtijevaju brzo kretanje i taktiziranje, a ne samo prsa o prsa. Gubitak života u igri nije velika prepreka. Nakon što poginete, jednostavno se stvorite u blizini te ne morate ponovo ubijati već riješene neprijatelje niti rješavati zagonetke. Skill tree je moguće otvoriti u svakom trenutku, međutim ne može ga se modificirati, nego samo prikazuje skupljene skillove. Što se tiče questova generalno, poneki zadaci nisu jasni kao ni njihove upute. Opis questa kao što je „Spasi djeda“ ne ostavlja previše izbora igraču osim da se sami snalazite i isprobavate svaki dio mape. Stoga je dosta zbunjujuće i nedefinirano. Uputa može biti jasnija kao i dodatne informacije o smjeru kretanja. Poželjno je da u igri postoji barem mini-mapa (koje također u ovoj igri nema) ili mogućnost zumiranja velike mape na segmente radi lakšeg kretanja i kompas radi boljeg snalaženja. Ovako vam većinu vremena možda neće biti poznato gdje se nalazite niti kamo se okrenuti. Nedostaju, također, i side questovi jer pojedine aktivnosti po prostoru se svode samo na vlastita istraživanja i rješavanja zagonetki koje vas na kraju nagrade nekim cvijetom koji daje +1 na trčanje, skakanje, plivanje i ostale statistike. Ta nesnalažljivost u prostoru će možda dosta igrača nakon nekoliko sati igranja već odbiti od same igre jer će im dosaditi besciljno lutati okolo. Primjer je kada obiđete svoj matični otok, nigdje vam se ne pokazuje da će se mapa proširiti kad odjedrite s otoka te istražujete dalje tako da ćete možda izgubiti dosta vremena savijajući vrijeme i pokušavajući skupiti resurse na prvom otoku jer nigdje se ne navodi kamo poći u potrazi za djedovim lijekom. Za perfekcioniste koji žele 100% igre tu će se također javiti problem jer stvari koje skupljate nisu ama baš nigdje prikazane na mapi te ćete morati proviriti u svaki kutak svijeta da biste ih našli. Još jedan, a po meni najveći minus igre je brzoizgarajuća stamina. Ona se troši dok trčite, penjete se, plivate ili ronite. Tako ćete se često puta zaletiti prema litici da bi se krenuli penjati i vrlo brzo lik će pasti jer ste samim dolaskom do litice već iscijedili svu staminu. Plivati Mai može vrlo malo i kada se stamina istroši, ona se utapa i respawna na obližnjoj obali. To brzo trošenje stamine dosta ograničava samog igrača da bolje istraži svijet i pronađe nešto zanimljivo.
Također, jedna od dodatnih, ali nepotrebnih stvari u igri je co-op igranje. To nije klasično co-op igranje, već drugi igrač preuzima ulogu neprijatelja tokom borbe i samim time Mai, odnosno prvom igraču pomaže savladati istu. Riječ je o opciji koju vjerojatno većina igrača neće ni koristiti jer sasvim dovoljno je iskustvo s jednim igračem.
Što se tiče same grafike, izgled je „cartoonish“. Sama Mai pomalo liči na Disneyevu Ariel, lica crnih utvara s kojima se odrasla Mai sukobljava liče na duha iz Spirited Away studija Ghibli, a svijet je zanimljivo i dinamično napravljen. Igra je testirana na Nintendu Switch 2, na kojem se igra vrti u lijepih 60 fps-ova, međutim puna je rupa u grafici u kojima glavni lik prolazi kroz pojedine objekte kao što su grmlje ili stijene, ponekad propada kroz pod i nađe se nigdje te je jedino rješenje vraćanje na fast travel točku, odnosno biljku. Pojedine objekte ili otoke nećete ni vidjeti sve dok im se ne približite te se oni samo misteriozno pojave. Stoga, nedostatak vizualnih informacija u tijeku igre sprječava igrača da sam shvati što je sljedeći korak.
Jedan od boljih elemenata igre koji me ugodno iznenadio je kvalitetan soundtrack koji je fantastičan i dosljedan dinamici igre. Lagana glazba dok Mai istražuje otoke, napeta kad kreće borba, maestralna dok otkrivamo novi svijet. Isto tako mogu izdvojiti kvalitetu zvuka, koji je jasan, snažan i ugodan u igri.
Trajanje cijele igre je nekih 20-ak sati računajući poneka istraživanja te rješavanja glavne priče, ali kod većine će to potrajati puno duže ako zapnu kod pojedinih zagonetki ili ne znaju kako dalje. Sve u svemu, ako se izuzmu tehničke poteškoće, nedefiniranost zadataka, odnosno manjak informacija vezanih uz njih, te nesnalaženje u prostoru, radi se o jednoj vrlo zanimljivoj igri koju vrijedi igrati. Definitivno izvrstan pomak od dosadašnjih igara Chubby Pixela koje smo vidjeli. Iako je cjelokupna izvedba mogla biti puno bolja, možemo reći da su na dobrom putu. Stoga se možemo nadati da će njihov sljedeći projekt biti još bolji odmak u kvaliteti igre, kakvom smo svjedočili sada i uvjerili se da ga je itekako moguće napraviti.
Primjerak igre za potrebe osvrta ustupio razvojni studio ChubbyPixel
