Što to PlayStation 1, Nintendo 64 i System Shock imaju zajedničko? Ništa. Međutim dovoljno pažljivo oko zateći će upravo te prepoznatljive karakteristike u Hyperviolent, novoj retro igri izdanoj pod okriljem Fulqrum Publishing.
Prema navedenom, igra sadrži retro estetiku u kojoj kombinacijom low-poly 3D-a i 2D spriteova, ambijentalnog osvjetljenja nalik N64 igrama te rastezanjem pikselastih tekstura nalik PS1 igrama se prezentira vizual koji će svakako naći poklonike među ljubiteljima retro igara.
Međutim ako očekujete shooter – full stop! System Shock je riječ. Radi se recimo o spiritualnom nastavku ili bolje rečeno počasnoj igri. Znači naglasak je na atmosferi, tempo je spor a municija rijetka. Da nebi bilo zabune, ova igra je neusporedivo jednostavnija od jednog System Shocka kao i drugih pucačina, što nije iznenađujuće za jednu manju indie igru. Može se ubrzati vještinom igrača, pogotovo ako se prolazi neke djelove više puta što ju više približava boomer shooterima, no kontrast je jasan – ovo čisti boomer shooter nije.
Priča je prilično jednostavna. Igrač je poslan na rudarski asteroid da istraži incident no kada stiže na stanicu suočava se sa noćnom morom u obliku izbijanja epidemije. Zombi epidemije? Donekle… Osim zombi osoblja tu su i zaraženi, zaluđeni nasilnici i ostale zvijeri. Na igraču je da kroz priču otkrije o čemu te ovdje uopće radi. Također, priča se potpuno može zaobići te je čitanje logova i razotkrivanje okolnosti prilično opcionalno.
Ono što nam često fali u modernim pucačinama su nesvakidašnja i maštovitija oružja i ovdje Hyperviolent dostavlja ponajviše. Najupečatljiviji element gameplaya je Dual Wielding. Igrač može birati što će u kojoj ruci koristiti. Za početak metalna šipka i svjetiljka kombo je tu za rane mračne dijelove, pa sjekira i štit, pa električni pendrek i pištolj za efektivnu borbu sa malo municije i tako dalje. Mogu se koristiti i dvije šipke za efektivniju blisku borbu. Mogu i dvije svjetiljke, ali čemu? Uglavnom, svakako dobrodošla mogućnost. Neka druga oružja poput Shotguna ili Rocket Launchera doduše, zauzeti će (očekivano) obje ruke. Međutim tu su i drugi aspekti koji će nekome biti pogodak a nekome promašaj.
Kretanje je apstraktno fluidno, kao po uzoru na staru igru Descent (upravljanje svemirskim brodom) što ispada čudno s obzirom da se igrač kreće pješice. Artistička sloboda, mogli bismo reći.
U to također ulazi i skakanje što je neuobičajeno visoko sa naglim odrazom. Kao da smo Superman a ne običan agent.
Zatim tu je System Shock način interakcije, što znači da možete zaboraviti na moderna “quality of life” poboljšanja. Nema automatskog skupljanja niti indikatora gdje se nešto nalazi. Sve se samo mora, doći do objekta, pa kliknuti, pa opet kliknuti ili čak duplo kliknuti što ironično ispada brža opcija. Iako sam inventorij izgleda standardno, upravljanje je podosta nespretno. Vrlo lako je slučajno izbaciti iteme van te ima slučajeva (što je mogući bug) da se cijeli raspored random resetira prilikom svrstavanja.
Igra podržava i kontroler što je čak i ugodnije za igranje, međutim i tu je nespretno upravljati inventorijem te se mjestimični indikatori sa PC verzije miču u službu “button prompta”. Sigurno je za reći da kontrole definitivno trebaju poboljšanja kako bi bile na zadovoljavajućoj razini.
AI očekivano, nije posebno bistar. Na to smo navikli kod pucačina stare škole. Međutim ono što je problematično jest da zna zaštekati. Neprijatelji će nekada stati usred borbe, pogotovo kada naiđu na zid ili prepreku, dok sa druge strane će zanemariti štetu koju im nanosite usprkos tome što pucate direktno u njih i zadati smrtni udarac. U tome slučaju sukrivac je Hit Detection, međutim previše je random, što je čak i stari Doom primjerice bolje izveo. To ponekad zna rezultirati totalnom nestašicom municije i zdravlja pored čega bi igraču bilo bolje da krene ispočetka ili učita zadnji checkpoint. Također random se čine opisi i brojevi u igri. Primjerice lik koji izgleda kao da je general Meksičke paravojske ima opis da je “science officer”… Uhh, yeah, right. Isto i za brojke u opisu itema čije numeričke vrijednosti kao da se ne poklapaju sa sistemima implementiranim u igri.
Ono gdje Hyperviolent dodatno kroji svoj identitet je zvučna podloga. Zvukovi većinom odišu retro stilom dok soundtrack kombinira mračnu no ritmičnu “moody” melodiju sa cyberpunk elementima te metal riffovima u akcijskim djelovima. Uz navedene vizuale definitivno se radi o dobro prezentiranom uratku. Samo šteta što gameplay i level dizajn ne rade više kako bi to popratili do zasluženog mjesta.
Za preći Hyperviolent potrebno je više-manje 4 sata (iako ima već editiranih -2h prolaza na Youtubeu). No to je Early Access verzija, ne kompletna igra. Još sadržaja treba stići. Također, osim sadržaja nadajmo se i poboljšanjima balansa i poliranjem featurea što je ovoj igri prijeko potrebno.
Hyperviolent je reklamiran kao “brutalni old-school retro shooter” što kao što rekoh, definitivno nije. Ovo je survival horror retro RPG shooter po uzoru na System Shock. Međutim uspoređivati ga sa System Shockom bi bilo nezahvalno. Ono što Hyperviolent nudi je specifično retro iskustvo u manjem paketu. Ukoliko ste odigrali već sve ‘Shockove’ i remakeove istih, onda bi vam Hyperviolent mogao biti dobar izlet u poznate no ipak malo drukčije vode.
Primjerak igre za potrebe osvrta ustupio izdavač Fulqrum Publishing
