Gore Doctor je indie horor naslov koji će vas, ovisno o tome što tražite u jednoj strašnoj igri, ili zaintrigirati ili potpuno odbiti. Nakon nekoliko sati provedenih u bolničkim hodnicima punim krvi i bizarnih medicinskih eksperimenata, dojmovi su mi prilično podijeljeni.
Atmosfera i vizualni identitet
Igra se oslanja na ekstremnu tjelesnu grotesku , litri i litri pikselirane krvi, izobličena tkiva i mesnati zvukovi krckanja kostiju dočekat će vas iza svakog ugla.
Nekima će to biti hrabar hommage Cronenbergu i eksploataciji 80-ih, ali većinu igrača vjerojatno će prije zgroziti nego preplašiti.
Gore Doctor ne bježi od pretjerivanja: svaka prostorija izgleda kao da je netom nakon operacije eksplodirala.
Zidovi, nekoć pretpostavljam bijeli, prekriveni su slojevima zasušene krvi koja se ljušti poput stare boje; fluorescentna rasvjeta treperi u nepravilnim intervalima, bacajući bolničke hodnike u ritmične, bolesno zelene i crvene nijanse.
Taj, valjda stroboskop, služi kao svojevrsni metronom koji diktira tjeskobu, ali i iscrpljuje osjetila – nakon nekog vremena više ne proizvodi iščekivanje nego senzorni zamor.
Razina detalja u teksturama, od vlaknastih tetiva koje vire iz otvorenih rana do ljepljivih tragova što ostaju na podu kad se povlačite nije impresivna čak ni za indie budžet.
Vizualni stil miješa piksel-art filter s modernim shaderima, pa se osjeća namjerni odmak od fotorealizma – kao da gledate vintage VHS snuff film kojem je netko ubrizgao Unreal Engine osvjetljenje.
To stvara neugodan diskontinuitet: grafika je dovoljno stilizirana da vas podsjeti da igrate igru, ali istodobno su animacije seciranja i krckanja kostiju toliko grafičke da bi u realističnijem kontekstu bile zabranjene.
Rezultat je ambivalentan: jedni će u toj hibridnoj estetici vidjeti poštovanje prema Cronenbergu i body-horror stripovima 80-ih, drugi će je doživjeti kao šok bez suštine.
Zvuk i slika dišu u sinkronicitetu – svaki kadar vizualnog užasa prati vlažan „squelch“ i zveckanje kirurških instrumenata.
Na papiru to zvuči savršeno, ali zbog pretjerane učestalosti efekata, igrač se ubrzo privikne pa okidači strave otupe. Kratki predah u hodniku bez krvi bio bi od vitalnog značaja za ponovno izgraditi napetost, no igra rijetko poseže za tišinom ili prazninom.
Kad šok postane dio doslovno svake minute igre, napetost splasne, pa atmosfera gubi na težini.
Volio bih napisati da je vizualno nezaboravno, ali grafika ne prati to, a imamo puno boljih igra gdje gore nije u naslovu, ali definitivno ga se sjećamo.
Priča i dizajn razina
Zaplet je tanak poput kirurškog skalpela: probudite se u noćnoj mori bolnice bez jasnih odgovora na pitanje zašto.
Na trenutak sam mislio da sam ja lud pa sam pogledao pokoji review i vidio da se svatko tko je igrao igru slaže se da kontekst i motivacija gotovo ne postoje.
Umjesto napete misterije, dobili smo niz međusobno labavo povezanih levela čija se logika često svodi na idi od točke A do B i usput gazi po organima.
Gameplay
Kontrole su solidne, no ne i besprekorne: povremeno sinkronizacija udaraca i izbjegavanja zna zakazati, osobito kad vas napadne klaun-boss (jedan od rijetkih zbilja spektakularnih trenutaka). Ipak, borba nije glavni fokus: više vremena provest ćete rješavajući zagonetke.
Tu stvari postaju zanimljive, ali i frustrirajuće , famozna piano puzzle toliko je zbunila zajednicu da je developer morao intervenirati komentima na Steamu. Ako zapnete, vjerojatno niste jedini.
Ovisno o vještini, za 100 % postotak trebat će vam otprilike 4 do 5 sati. Neki su je prešli za manje od dva sata, što je, iskreno, premalo za punu cijenu (16.99 na steamu).
Moj savjet: pričekajte popust ili probajte besplatni demo.
Ili preskočite. Nećete niš propustiti. Ako želite nešto s ovakvom atmosferom, uvijek imate Manhunt.
Tehnički aspekt
Naslov radi neočekivano glatko čak i na Steam Decku, što je pohvalno. Par sitnih bugova (nestanak oružja između levela) jest prijavljeno, ali developer dosad reagira prilično brzo.
Zvuk i glasovna gluma
Zvukovi rezanja i prštanja intenzivni su do granice iritacije, a voice-overi su, blago rečeno, drveni. Iako to donekle naglašava B-filmovski štih, teško je ignorirati osrednju produkciju u segmentu koji bi horor trebao nositi.
Gore Doctor je kratko, krvavo i stilski ekstremno iskustvo. Ali ne ekstremno pozitivno. Dapače čak nimalo.
Ako volite bizarnu, eksperimentalnu horor estetiku, niste gadljivi i tražite indie igru za jedno popodne , uzmite na sniženju i zaboravite na duboku naraciju. Ako pak očekujete psihološku napetost, smislenu priču i vrhunsku atmosferu, potražite nešto drugo.
[modula id=”4854″]
Primjerak igre za potrebe osvrta ustupio izdavač Ultimate Games SA
