U tradiciji igara poput My Summer Car i Landlord’s Super, igra studija Chrysopy Games uvlači igrače u napornu, svakodnevnu rutinu, stavljajući na kušnju strpljenje i sposobnost zapažanja. Dočarava polagani ritam starinske, provincijske Amerike i prikazuje kako je izgledao život u razdoblju bez pametnih telefona i GPS-a. Za današnju generaciju to već zvuči kao „hardcore“, a upravo na tome Driving Life inzistira.
Odmah treba reći — Driving Life nije simulator za svakoga. Model vožnje traži puno strpljenja. Samo za svladavanje ručne kočnice trebat će vam dobrih sat vremena dok konačno ne osjetite sigurnost iza volana. Ali to je tek svojevrsna „ulazna točka“ — da biste u potpunosti shvatili koncept igre, prvo morate preskočiti prepreku nepredvidljivog automobila.
Grad i ceste kojima ćete putovati napravljeni su s jasnim osjećajem prostora. Farme, poštanski uredi, male kuće i trgovine čine kompaktan, ali uvjerljiv svijet. Udaljenosti nisu velike, ali ćete unatoč tome provesti dosta vremena na putu. Grafika u Driving Lifeu je skromna, no dovoljna da stvori pravu seosku atmosferu.
Driving Life – Hardcore svakodnevica za volanom
Driving Life je simulator koji igraču ništa ne olakšava. Devedesetih godina nije bilo GPS navigacije. Zato ćete ponekad morati pažljivo proučavati putokaze, konzultirati kartu ili čak pamtiti određene ulice. Nije lako, ali postoje načini da se vožnja malo olakša. Primjerice, u lokalnoj trgovini možete kupiti kompas i sat, koji će vam pomoći u snalaženju i praćenju vremena.
Svakodnevnica igrača temelji se na jednostavnom ekonomskom sustavu. Da biste preživjeli u Driving Lifeu, morate raditi: uzgajati hranu, razvoziti poštu i prevoziti putnike. Ako sve bude išlo kako treba, s vremenom ćete si moći priuštiti i vlastito vozilo.
Uz to, lik mora redovito jesti i piti. Sva vozila treba puniti gorivom, i to se plaća — čak i ako vozite iznajmljeni automobil. Vaš lik također unajmljuje prostor za stanovanje, a najam treba plaćati na vrijeme. To i objašnjava „hardcore“ prirodu posla: ili ga radite dobro, ili ćete završiti na ulici, gladni.
Napredak je spor, baš kao i sama igra. U početku sve izgleda jednolično i ponavljajuće, ali kasnije se otključavaju nove dozvole i pojavljuju se drugačiji tipovi poslova. Ponekad ćete morati čekati novi zadatak. Kako biste ubrzali vrijeme, možete gledati televiziju i nešto pojesti.
Igrač će upravljati starijim automobilima, kombijima, pa i teškim kamionima potrebnim za prijevoz opreme ili materijala. Fizika vozila uglavnom je logična i razumljiva. Jedini veći problem je već spomenuta zahtjevnost upravljanja. Osim toga, ceste često nisu asfaltirane, pa svaki tip vozila traži drukčiji pristup.
Ipak, igra ima i dosta slabih točaka — od nestabilne optimizacije do povremenih rušenja. Teksture znaju „zaštekati“, a tehnički dio općenito traži još dosta poliranja.
Zaključak
Driving Life je simulator osmišljen da igrača opusti i uvede u ritam sporog, odmjerenog kretanja daleko od užurbanog stvarnog života. Unatoč tome što je službeno izašao, igra i dalje ne djeluje potpuno dovršeno. Projektu trebaju bolja optimizacija, dorađene kontrole i više sadržaja.
Ipak, Driving Life ima izvrsnu osnovu. Igrači će se susretati s izazovnim, ali zanimljivim dnevnim rutinskim vožnjama, upoznavati kartu, pamtiti rute i tražiti nove načine zarade. Preporučuje se svima koji vole automobilističke životne simulatore i ne boje se ozbiljne, strpljive igre.
Prednosti
- Gusta atmosfera i osjećaj vremena u kojem se radnja odvija
- Ne loš, iako zahtjevan model vožnje
- Ugodan vizualni stil i zvuk
Nedostaci
- Problemi s optimizacijom
- Dovoljno bugova i tehničkih nesavršenosti
Primjerak igre za potrebe osvrta ustupio izdavač PlayWay S.A.
