Davne 2008. godine, pitao me prijatelj jesam li ikada igrao Metal Gear Solid.
“Metal Gear?!” – upitao sam
U tom trenu je mislio da jesam, ali za minutu je shvatio da sam najveći luzer ikada jer stvarno nisam igrao ovaj legendarni serijal.
Budući da je tada bilo divno doba gusarenja, sjeo sam na bicikl i hitno odpedalirao do susjeda koji je radio u pekari, ali zato je odlično pržio. Za pola sata sam bio doma s prvim kronološkim nastavkom, gdje sam u rukama držio Metal Gear Solid 3: Snake Eater.
Tada nisam očekivao da ću samo reći…
What a thrill!
Rijetko koja igra napravi moj Snake Solid kao ova. I know, ali morao sam ubaciti tu foru.
Doslovno sam čekao ponoć da mogu upaliti igru, ali da dodatno eskaliram situaciju sa suprugom, naručio sam Playstation 5 Pro koji mi je došel drugi dan.
Ruke su mi se tresle kad sam upalil igru i čuo Davida Haytera kako nakon šteke Marlbora kaže: “Commencing Virtuous Mission, now.”
Ali ovaj put, umjesto pikseliziranih listova i poligona koji su izgledali kao Lego verzija prašume, pred sobom imam džunglu kakvu možeš osjetiti kroz ekran.
Trava se miče na povjetarcu, voda blješti na suncu, a određeni atributi određenih ženskih likova nikad nisu izgledali bolje!
Makar je Unreal Engine 5 imao problema na launch dateu, pogotovo na Pro verziji, ja nisam imao problema. U isto vrijeme gledaš remake i dokumentarac o tome kako je igra mogla izgledati da je Kojima imao današnju tehnologiju.
Original iz 2004. bio je čudo za svoje vrijeme, ali sada džungla živi. Svaka kap kiše, svaki komarac, svaki trag blata iza Snakeovih čizama, sve je renderirano do razine da te malo plaši.
Lica likova više nisu kockaste, nego na rubu filmske kvalitete, iako su malo zajebali kosu. Kad Snake pogleda kroz travu i suze mu se skupljaju u očima od dima ili boli, na korak smo od filma. Motion capture tehnologija dovela je emocionalnu dimenziju koja te podsjeća da gledaš priču jednako koliko i igraš igru.
Kako bi vam olakšao vizualizaciju mog problema s kosom, iskoristiti ću screenshot:
Ali osvijetljenje (osim u zadnjoj sceni) je top. Džungla više nije samo pozadina, već imaš filing da je živi ekosustav. Sunce koje probija krošnje ili mjesečina koja obasjava blatnjavu jamu mijenjaju tvoj pristup stealthu. U originalu si imao sjene kao “on/off” mehaniku. Sada je svjetlo dinamično, sakriješ li se iza grane, tvoj obris i dalje može izdati tvoju poziciju.
Svaki cutscene je i nekad bio filmski spektakl, sada su doslovno filmske scene. Kamera se kreće fluidnije, prijelazi su glađi, a svaki kadar izgleda kao da ga je režirao vrhunski redatelj. Osjećaš da ne igraš samo igru, nego gledaš i sudjeluješ u filmu koji se odvija pred tobom.
Jedino što mi je žao što su odustali of FOX grafičkog pokrerača, jer mislim da bi on bio remek djelo.
Ono što je možda najljepše u svemu jest balans između nostalgije i novog iskustva. Za nas koji smo odrasli sa Snakeom, Delta je doslovno love letter koji nam pokazuje da uspomene mogu dobiti novo ruho bez da izgube svoju dušu. Nisu izostavili ni nahvaliti Kojimu ovaj put, iako ovaj put nije bio character.
Za nove igrače, to je prilika da iskuse priču koja je bila ispred svog vremena, ali sada u obliku koji neće odbiti nekoga tko nije naviknut na kutaste grafike i krute kontrole.
Moja šogorica od 16 godina je do sada igrala samo Phantom Pain, pokušala igrati originalni Metal Gear Solid iz 1998. godine, ali je odustala zbog grafike, konačno ima priliku doživjeti ono što sam ja doživio tada.
Gameplay
Najveći strah nas starih fanova bio je da će Delta pojednostaviti iskustvo i pretvoriti ga u generičnu akciju. No, na sreću, srž je ostala ista. Stealth je i dalje bitan faktor. Ovo je ipak Tactical Espionage game.
Bolje je puzati sat vremena nego napraviti jedan nepotreban korak i probuditi cijeli logor. Razlika je u tome što sada više ne vodiš borbu s kamerom i kontrolama, nego s neprijateljem.
Snake se kreće prirodnije, prelazak iz puzanja u stajanje je fluidan, a oružje i ciljanje napokon su intuitivni. Ono što je nekoć znalo biti frustracija sada je čista elegancija.
Survival elementi, koji su u Snake Eateru donijeli sasvim novu dimenziju igrama, vraćaju se u Delta, ali sada izgledaju i osjećaju se brutalno realistično.
Kada Snake ulovi zmiju, vidiš da su čak i animacije zmije dovedene do savršenstva. Kada jede, gotovo osjetiš teksturu, a otrovna gljiva ili žaba više nisu samo animacija, već stvarno mučenje. Rane se i dalje moraju krpati ručno, ali sada svaka posjekotina, svaki ubod noža ima svoj vlastiti trag i posljedicu.
Ne radi se samo o gubitku HP-a, već o osjećaju da se zaista boriš za preživljavanje u neprijateljskom okruženju. Brutalan je filing biti Bear Grills dok si na kauču!
Borbe protiv šefova su posebna priča. Sjećam se kada sam se prvi put susreo s The Endom, ocem campanja i 360 no-scopea, i mislio sam da će biti dvoboj na distance.
Sada je to iskustvo podignuto na razinu pravog lova. On koristi okoliš bolje nego ikada, skriva se tamo gdje ga ne očekuješ, ostavlja tragove koje moraš naučiti čitati. Više nije dovoljno imati strpljenja, sada moraš imati instinkt.
Naravno, možeš ga se kao i nekada riješiti daleko ranije 🙂
Svaka borba, od The Paina do The Boss, dobila je novo ruho koje je jednako zastrašujuće koliko i očaravajuće.
Delta nije samo stara igra u novom ruhu. Dodani su detalji koji pokazuju da se razmišlja o današnjim igračima, ali bez da se ubije duša originala.
Sučelje je modernizirano i puno preglednije, makar je isti stil. Više ne moraš gubiti vrijeme tražeći kutiju cigareta u beskonačnom meniju. Sve je brže, ali i dalje nosi onaj šarm koji podsjeća na PlayStation 2 dane.
Zvuk je doživio pravo čudo, makar su originalni glasovi. Glasovi koje već znam sada zvuče čišće, dublje, uklopljeni u trodimenzionalni prostor. Kada neprijatelj šapne iza stabla, čuješ ga točno ondje gdje trebaš. A sama džungla nije samo vizualno čudo, nego i auditivno iskustvo. Šum lišća, huk ptica, zujanje kukaca, sve to stvara osjećaj da si stvarno tamo.
Lov i skupljanje hrane sada su taktički elementi, budući da snakeu trebaju. Zmija koju uhvatiš može postati večera, ali i smrtonosno oružje za protivnika ako je pametno upotrijebiš.
Flora i fauna ponašaju se prirodnije nego ikada, a njihovo ponašanje može biti i prednost i prijetnja.
Malo više o mehanici
Mehanika igre je napravljena tako da te potpuno uroni u preživljavanje i prikradanje. U ovom nastavku je glavni fokus stavlja na kamuflažu. Snake se ne skriva samo u sjeni, nego se doslovno stapa s okolinom.
Tvoj indeks kamuflaže pokazuje koliko je uvjerljiva tvoja maska, a izbor uniforme, boje lica i teren u kojem se krećeš mijenjaju tu vrijednost. U gustoj džungli odijelo s uzorkom lišća može te učiniti gotovo nevidljivim, dok će pogrešan izbor odjeće učiniti da svijetliš pred neprijateljem.
Posebne kamuflaže otključavaju se tako da ih pronađeš ili napraviš neki archievement, a neke se dobivaju ako neprijatelje savladaš nenasilnim putem, što otvara još više mogućnosti za strategiju.
Preživljavanje je povezano s lovom i prikupljanjem hrane. Džungla je živa od izvora hrane, zmije, ribe, ptice, jestive biljke, nore gljive, i sve to može održati Snakea na nogama. Neka jela obnavljaju izdržljivost i zdravlje, dok se druga kvare i pretvaraju u prijetnju, uzrokujući mučninu ako nisi pažljiv.
Životinje nisu samo resursi; mogu biti i opasnosti, poput pijavica, stršljena ili otrovnih bića, što te prisiljava da stalno paziš na opremu i okruženje. Znati što pojesti, što izbjeći i kada loviti jednako je važno kao i pogoditi neprijatelja.
Stamina i zdravlje čvrsto su isprepleteni s preživljavanjem. Trčanje, penjanje i borba troše izdržljivost, a kada se ona spusti, Snakeova preciznost opada, pokreti usporavaju, a tijelo ga izdaje.
Zdravlje nije health bar, nego Snake može imati i ozljeee. Rane krvare, kosti pucaju, opekline peku, a otrovi iscrpljuju snagu. Moraš stati, previti ranu, primijeniti pravi lijek i tek tada se možeš vratiti u borbu, što ponekad pod adrenalinom nije tako lako, al srećom Snake nije paničar ko i ja.
Čak i hrana igra ulogu u oporavku, svježi obroci održavaju te snažnim, dok pokvareni slabe tvoje tijelo. Yep, moraš paziti na rok trajanja, kao i kad ideš po špeceraj.
Šuljanje i izbjegavanje neprijatelja je vrhunski urađeno!
Neprijatelji te ne uočavaju samo zato što si ušao u njihovo vidno polje. Reagiraju na zvuk, na šuštanje trave, na pokrete koji se ne uklapaju u pozadinu džungle.
Držati se nisko, kretati se sporo i zadržati dah u pravom trenutku može biti razlika između neprimjetnog prolaska i uzbune koja diže cijelu bazu.
Okruženje samo postaje alat za ometanje stražara, bilo da bacaš predmete da ih namamiš ili koristiš nenasilno oružje koje iza sebe ne ostavlja tijela.
Strpljivi igrač može se provući neviđen, dok jedna neoprezna kretnja vodi u kaos. Igra nagrađuje one koji ostanu nevidljivi, nudeći tajnu opremu i bolje ocjene za one koji igraju u tišini, poput predatora, umjesto da postanu plijen.
Priča i finalno mišljenje
Priča je oduvijek bila srce Metal Gear Solid serijala i upravo tu Delta pokazuje zašto je Snake Eater bio i ostao remek-djelo.
Setting Hladnog rata, dvostruke igre i beskrajna pitanja lojalnosti i izdaje ponovno su prikazani u punoj snazi.
Likovi koji su u originalu imali snažnu simboliku sada zahvaljujući modernoj grafici i motion capture tehnologiji izgledaju bolje nego ikada. Svaka njihova emocija, svaki pogled, svaka šutnja dobivaju novu težinu.
The Boss je i dalje centar cijele priče. Njezina prisutnost dominira kroz cijelu igru i iako znaš što će se dogoditi, trenutak završne borbe jednako je bolan i danas kao i onda.
Cijela priča na prvi pogled izgleda kao sukob dvaju ratnika, no to je sukob ideala, uvjerenja i ljubavi. Delta je uspjela prenijeti svu tu filozofsku dimenziju, da rat nije crno-bijel, da heroji i zločinci često nose ista lica i da lojalnost može biti i blagoslov i prokletstvo.
Ne bum vam otkrivao previše!
Snake kao lik ovdje prolazi transformaciju koja je jednako snažna sada kao i prije petnaest godina.
Gledaš kako se od vojnika koji slijepo izvršava naredbe pretvara u čovjeka koji shvaća koliko je cijena rata visoka. Njegov put od vojnika do Big Bossa ispričan je s novom vizualnom snagom koja još više naglašava težinu svake odluke, svake izdaje i svakog trenutka tišine nakon borbe.
Delta nije izmislila novu priču, ali joj je udahnula novi život. Kao da čitaš omiljenu knjigu ponovno, samo ovaj put s boljim prijevodom i luksuznim izdanjem.
Svaka scena podsjeća te zašto je ovo jedna od najboljih priča ikada ispričanih u svijetu videoigara, a moderni detalji daju joj svježinu i dubinu koja će je približiti novoj publici.
Na kraju, mogu reći samo jedno, Metal Gear Solid Delta nije samo remake, ovo je remake-djelo. Ajme kako očajan pun.
Uspjela je zadržati dušu originala, a istovremeno pokazati što znači pripadati današnjem vremenu. Grafika oduzima dah, gameplay je uravnotežen i napet, noviteti su smisleni i prirodni, a priča ostaje jednako dirljiva i filozofska.
Ovo je onaj rijedak trenutak kada ti srce i razum govore isto. Delta je ono što smo čekali i zaslužuje apsolutnu najveću ocjenu (5/5, 10/10, 50/50, 100/100)!
