U svijetu videoigara postoji granica – nevidljiva linija između zabave i kontroverze. Iako su igre često bijeg od stvarnosti, neke su odlučile gurnuti granice društvenih normi toliko daleko da su izazvale lavinu kritika, zabrana i debata o moralnosti. Od ekstremnog nasilja do neugodnih tema koje izazivaju moralnu paniku, donosimo popis igara koje su šokirale svijet i postavile pitanje – dokle je previše?
1. Postal serijal – sloboda izražavanja ili glorifikacija nasilja?
Postal je serijal koji je, od svog prvog izdanja 1997. godine, postao sinonim za kontroverzu. Igra omogućuje igračima da ulaze u masakre nevinih prolaznika koristeći širok arsenal oružja, uključujući čak i mačke kao prigušivače! Kreatori igre branili su se tvrdeći da igra nije poziv na nasilje, već crnohumorni komentar na ljudsku prirodu. No, mnogi su to vidjeli kao pretjerivanje bez granica, a igre su bile zabranjene u brojnim zemljama, uključujući Novi Zeland i Australiju.
2. Manhunt – simulator sadizma ili umjetničko izražavanje?
Razvijen od strane Rockstar Gamesa, Manhunt je odmah nakon izlaska postao omražen u medijima zbog ekstremno nasilnih scena. Igrači su potaknuti da na što brutalnije načine eliminiraju svoje protivnike – plastične vrećice, staklene boce i bejzbol palice samo su neki od alata. Kritičari su tvrdili da igra glorificira sadizam, dok su je branitelji nazvali psihološkim trilerom koji istražuje mračne dubine ljudskog uma.
3. Hatred – nihilizam u svom najčistijem obliku
Hatred iz 2015. godine usredotočuje se na lika koji mrzi svijet i odlučuje krenuti u ubilački pohod. S eksplicitnim nasiljem i gotovo nikakvim opravdanjem za radnju osim puke destrukcije, igra je dočekana s osudama diljem svijeta. Kritičari su je nazvali “digitalnim manifestom masovnog ubojice”, a igra je izazvala toliko kontroverze da je privremeno uklonjena s platforme Steam.
4. RapeLay – tabu koji je razbio sve granice
Japanska igra RapeLay nije samo šokirala nego i razbjesnila cijeli svijet. Igra se fokusira na seksualno nasilje, a premisa igre uključuje uznemiravanje i zlostavljanje virtualnih likova. Nakon što su zapadne zemlje otkrile postojanje ove igre, krenula je lavina osuda, a igra je zabranjena u gotovo svim zemljama. Čak su i najtolerantniji igrači priznali da ovakva tematika jednostavno nema mjesta u industriji zabave.
5. DOOM (1993.) – početak demonizacije videoigara
Iako nije najšokantnija prema današnjim standardima, originalni Doom bio je revolucionaran, ali i kontroverzan. Prikazivanje demonskih likova, krvoprolića i izravna povezanost s nasiljem u stvarnom svijetu (poput slučaja Columbine) stvorili su paniku u medijima. Čak i danas, igra ostaje simbol debate o utjecaju videoigara na mlade.
Gdje je granica?
Ove igre otvaraju ključno pitanje: je li industrija videoigara dužna pridržavati se moralnih normi ili ima pravo istraživati najmračnije dijelove ljudske psihe? Dok jedni tvrde da igre ovakvog tipa mogu inspirirati stvarno nasilje, drugi smatraju da su one samo medij poput filma ili književnosti, gdje autor ima slobodu izražavanja.
