Jelly Troops daje nam mogućnost upravljanja malom, slatkom želatinoznom vojskom u šarenom vilinskom svijetu. Igra povlači inspiraciju iz Nintendovog Pikmin serijala: kontroliramo gomilu slimeova, šaljemo ih da skupljaju čarobne voćkice, preuzimaju zastave razbacane po mapi i vode mali „capture the flag“ rat, a vodimo ih kao… neka vrsta nedefiniranog vilinskog čarobnjaka? Fabio i ja odlučili smo probati igru, svaki sa jednim članom obitelji, i donosimo ovaj zajednički osvrt!
Fabio:
„Adrian! Imam igru za isprobati, mogla bi ti se svidjeti.“
„Kak se zove?“
„Jelly Troops.“
„Uuu, volim jellies, sigurno bude mi super!“
Pokrećemo igru, primjećujemo da nema nikakav intro video ni barem pokušaj priče, već te baca direktno u glavni meni. “Tata, gle, k’o Pikmini!” Tutorial objašnjava osnovne komande i princip igre: pronađi tri zastave i donesi ih u svoju bazu prije nego li tvoj protivnik uradi isto. Zvuči poprilično jednostavno. Vodiš vojsku slimeova po mapi, tražiš zastave, sakupljaš nekakvo zeleno voće koje ti daje dodatne slimeove kada ga vratiš u bazu, te tako povećavaš svoje trupe. Što ih više pošalješ da odrade zadatak, brži su.
Dođi goleme sa mnom, da te odvučemo do neprijateljske baze. Tamo će ti biti super. Vjeruj mi.
“Gle tata, Iron golem!”
Da ipak sve ne bi bilo toliko jednostavno, tu su Guardiani koji napadnu čim im se približiš i prate te sve dok im ne izađeš iz vidokruga. Jedna od korisnih strategija je navući ih da vas prate pa ih odvući kod neprijateljske baze, a dok se oni bave s njima vi nesmetano istražujete mapu. Mapa je, ruku na srce, jednolična i dosadna, te osim nasumično generiranih pozicija baza, voća i zastava, nema apsolutno nikakve druge razlike. Po karti su razbacane i knjige čarolija koje vam daju određene moći: nevidljivost, brzinu, dodatne slimeove, čak možete i stvoriti dva guardiana na mjestu po želji.
Kuky:
Slažem se s ekipom, strateški elementi svedeni su na minimum, partije su vrlo kratko i često se svedu na utrku i igru sreće tko će prvi skupiti više jedinica i zauzeti zastave koje su blizu baze, bez nekog većeg sukoba.
Postoji i opcija tzv. Knockout pobjede ako uspijete zauzeti glavnu zastavu iz protivničke baze, ali to se u mojim mečevima rijetko događalo. U nekim partijama protivnika gotovo nisam ni vidio – mape su relativne velike, pa je često isplativije ostati u svom kutku i uzeti zastave nego tražiti frontalni obračun. Na raspolaganju su i single player izazovi za jednog igrača koji su tu da vas bolje nauče igrati igru, ali više sam se držao online playa. Online partije nude mogućnost levelanja i stjecanja nekog rankinga, ali ne donosi ništa novo.
Veće voćke dat će nam više jedinica, ali potrebno je više slimeova da ga nosi
Igru krasi tipični cell-shading stil koji izgleda solidno, ali dizajn mape i likova ostavlja dojam mobilne igre. Stalno ćete igrati istu mapu, koja je samo drugačije generirana. Slimeovi su slatki i simpatični, ali moj vilinski vođa izgleda kao placeholder. Citiram svoju ženu: „Sve je nekako generično, bez pravog karaktera.“
Pobjeda je moja! Opet! Ali ne osjećam taj ushit i sreću.
Moja suparnica ipak je bila malo manje motivirana za igru od Adriana: „Jel ti to mene ozbiljno iskorištavaš u svoje poslovne svrhe?“ Odigrali smo par partija u split screenu, brzo odustali i vratili se drugim igrama. Unatoč velikom TV-u, preglednost je loša, a kamera neintuitivna. „Kupili smo ogromni TV a ja i dalje ne vidim što radim.“ Online iskustvo je nešto bolje, ali nakon nekoliko pobjeda nisam osjetio veću potrebu da nastavim. Igra ne nudi dovoljnu taktičku dubinu ni progresiju koja bi me zadržala.
Fabio:
“Tata, idemo probati split screen!”
Odigrali smo nekoliko partija, shvatili smo da je najbolje ne brinuti što drugi radi, već što prije ići pronaći zastave i odnijeti ih u svoju bazu, što ponekad malo ovisi i o sreći jer su pozicije zastava nasumično generirane. Bitka traje par minuta, a ukoliko je u tom vremenu rezultat neriješen, igra se Sudden Death, ilitiga tko prvi donese zastavu u svoju bazu ili makne jednu iz neprijateljske baze – pobjednik. Tu tek dolazi do izražaja nazovimo to taktiziranje, jer možete svojim slimeovima napraviti zidove i spriječiti prolaz neprijatelju, ili ga napasti sa dvije skupine trupa: dok jedna radi diverziju, druga krade zastavu. Moguće je pobijediti i tako da glavnu neprijateljsku zastavu donesete u svoju bazu, ali to nismo nijednom napravili jer nema smisla gubiti vrijeme na odlazak do neprijatelja a zastave su vam dostupne blizu baze. Često ćete svoje slimeove poslati na krivo mjesto jer je ciljanje sa kontrolerima poprilično šlampavo odrađeno pa ciljnik skače sa mete na metu.
Naš zaključak – simpatična ideja, ali ipak prejednostavno za neku dužu igru
Kuky:
Jelly Troops uzima osnovne ideje RTS žanra i servira ih baš kao slatkiš, lagano, brzo i pristupačno. Ali baš kao i slatkiši, brzo ih pojedeš i ostaneš gladan. Ako ste veteran klasičnih RTS igara, pogotovo ako ste odrasli na Starcraftu ili Age of Empires igrama, vjerojatno će vam sve ovo ipak djelovati preplitko. Djeluje mi da je igra ipak usmjerena mlađim uzrastima, grafički i mehanički.
Fabio:
Ako ste roditelj u potrazi za bezbrižnom igrom koju ćete igrati s klincima, Jelly Troops je opcija da odigrate pokoju rundu doma sa ukućanima (što mlađima, po mogućnosti) na velikom ekranu. Ali nedostaje raznolikosti i sadržaja. Uz samo jednu mapu sve se svodi na isto, a čak ni veći broj čarolija u igri ne radi neku veliku razliku. Mojem osmogodišnjem sinu je dosadila nakon sat vremena, a meni nakon druge borbe.
Primjerak Switch verzije igre za potrebe osvrta ustupio izdavač Phoenixx
Maskota Virus.hr portala