Priča počinje na kauču u psihijatrijskoj ordinaciji. Olof je programer koji je mentalno “izgorio” i odlučuje potražiti stručnu pomoć.
Kada terapija pođe po zlu, Olof postaje zarobljenik vlastitog uma. Njegovi strahovi, frustracije i stres manifestiraju se u vidu okoliša i neprijatelja, a svi oni žele samo jedno – zarobiti vas zauvijek.
Olof ni sam nije svjestan koliko će ga posjeta psihijatru koštati
Vi preuzimate lik Olofovog alter-ega, Fletchera, koji pokušava pobjeći iz svog mentalnog zatvora. Priča je besmislena, likovi koje susrećete još više, situacije pretjerane, ali pretpostavljam da se tako nešto i vrti u poremećenom umu.
Ovi likovi predstavljaju mračne strane vašeg uma
Rađate se iz neke vrste biomehaničke maternice i odmah krećete u akciju. Prvi zadatak: pronaći odjeću i oružje, jer ne možete goli lutati svijetom, pa makar sve to bilo samo plod (heh, plod) vašeg uma.
Igra prati standardan princip: prođi kroz labirint soba, pronađi nešto što će ti otvoriti put prema boss fightu, pobijedi šefa i dobij novu sposobnost.
Na početku će vaš pištolj moći ispucavati samo po jedan metak, ali kasnije ćete moći ispucavati kraće rafale. Otključat ćete i double jump, klizanje i ground pound.
I to je to.
Draw me like one of your French girls
Vaš health bar je nepostojeć, prvi put kad vas pogode gubite kaubojski šešir, sljedeći put ste mrtvi. Ipak, imate neograničen broj pokušaja.
Leveli su poprilično jednostavni a postoji i mapa kojoj imate u svakom trenutku pristup i na njoj su označene sve važne sobe. Brzo navigiranje mapom je moguće kroz automate za grickalice koje vas usišu i zatim ispljunu na drugom mjestu, a isti djeluju i kao save pointovi.
Da, zamisli
Boss fightovi nemaju smisla baš kao ni cijela ova igra, ali su barem poprilično teži od standardnog kretanja kroz igru. Potrebno je otkriti određeni pattern kojeg svaki od njih koristi, onda nećete imati proble,a. Ili hoćete, jer za razliku od ostatka igre, tu nema mjesta pogrešci i često ćete se nalaziti u situaciji da ste sigurni da radite sve kako treba ali i dalje uspijevate pobijediti.
Daddy Shark do do do do do do
U nekim dijelovima će se igra prebaciti u side scrolling shooter, što daje malo raznolikosti, ali je i dalje samo pitanje shvaćanja patterna koji trebate pratiti, kao naprimjer u situaciji gdje prvo trebate pronaći 4 auto gume, da bi kasnije shvatili da su one zapravo čarobne i pretvaraju auto u letećeg ubojicu.
Vizualno, retro pixeli su lijepi i šareni, animacije likova su na momente diskretne, poput laganog poskakivanja šešira, pa sve do pretjeranih animacija prilikom smrti.
Na Nintendo Switchu nisam primjetio nikakve padove performansi, što je i logično jer igra nije hardverski zahtjevna.
Zvuk je čist i jasan, glazba daje retro ugođaj, ali će vam brzo dosaditi jer se vrti u loop-u.
Fletcher se dobro preznojio
Studio Elden Pixels predstavlja ovo kao micro-metroidvaniju, što donekle i odgovara opisu jer cijela igra traje nekih 3-4 sata, ovisno koliko ste spretni i uporni.
Svaki novi save file koji pokrenete nasumično preslaguje sobe na karti, ali osim toga nema neke druge razlike, pa nisam siguran da ćete tako brzo opet igrati nakon što završite igru. Možda nakon nekoliko godina kad se zaželite besmislene priče i kvalitetnog gameplay-a.
Primjerak Nintendo Switch igre za potrebe osvrta ustupio je studio Elden Pixels.
I’m all about traveling and Nintendo, not necessarily in that order.
