„Sada ću igrati košarku s robotima koji se odguravaju u invalidskim kolicima!“ Rečenica koju definitivno nisam očekivao da ću izgovoriti ove godine. Ili, pa… ikad. Ali eto nas: Drag x Drive, jedna od najočekivanijih igara ove godine, sletjela je na Switch 2 kao neka čudna sportska fantazija u kojoj su glavne zvijezde roboti, invalidska kolica i moje podlaktice koje još uvijek bole dok pišem ovaj osvrt. .
Puna snaga novih Joy Cona
Ova igra je doslovna osmišljena da izvuče maksimum iz novih Joy Cona, i to na vrlo fizički način. U svojoj srži, Drag x Drive je 3 na 3 košarka u kolicima, ali sa twistom: svaki Joy Con predstavlja jedan kotač kolica, guramo ih naprijed i nazad za pokret, a s jednim skrećemo. Nema klasičnog upravljanja analogom, nego se pokrećete vlastitim rukama. Taj osjećaj taktilne povezanosti s likom je poseban, bar na početku. S vremenom pak pomalo umori.
Brzo nazad dok nam ne zabiju koš! Ah, prekasno je. Opet.
Prvih 15ak minuta svake igre definitivno je uzbudljivo. Šlajdranje Joy Cona po stolu dok se moj robot u kolicima pokreće zabavno je. Partije traju po 3 minute i vrijeme leti. Šlajdram s Joy Conima po stolu, nekad manje uspješno nego što bih htio, ali pokrećem se! Skrećem, pucam, zabijam tricu dok me protivnici napadaju i osjećam onaj kratki trenutak ponosa. Možda sam u stvarnom životu košarkaški antitalent ali vidi me kako zabijam ovdje! No, kad taj početni „wow“ efekt prođe… stvari se pomalo raspadnu.
Moguća je i igra s botovima
Motion kontrole: zanimljivo, dok ne zaboli
Kontrole su pametne, ali ne i praktične. Nije ovo igra za binge-anje. Ako niste bodybuilder ili profesionalni bacač kugle, nakon 20-30 minuta počet ćete osjećati ruke i ramena, i to ne na onaj zabavan, „vježbao-sam-malo“ način. Kretanje naprosto nije ergonomično. Pokušavao sam gurati Joy Cone po stolu pa se nagnem u nekoj čudnoj pozi. Ako ih odgurujem po bedrima, gužvam si hlače i nemam dobar grip. Ne postoji idealna poza, kako god da se postavim mi dugotrajno ne odgovara i ne uspijem napraviti ono što sam naumio pa se zabijem u ogradu ili fulam koš.
Počeci su teški, idemo naučiti osnove.
Tri robota, tri stila, nula suradnje
Tijekom igre možete birati između tri tipa robota, s različitim ulogama na terenu. Tu su brzi i okretni roboti koji mogu brže gurati kolica i lakše se probijati kroz gužvu, teškaši koji služe za blokiranje i izbijanje lopte i balansirani, zlatna sredina. Taj izbor ne mijenja radikalno gameplay, ali donosi dovoljno raznolikosti da se isproba više stilova igre. Problem je jedino što većina online suigrača igra centar na steroidima, pa nema previše timske dinamike.
Neke minimalne promjene na robotima ipak možete napraviti
Između mečeva igra ubacuje i mini-igre koje dodatno testiraju vaše sposobnosti upravljanja kolicima. Neke su ok, tipa izazovi u kojima morate proći kroz seriju checkpointova u ograničenom vremenu, ali neke su više frustrirajuće nego korisne. Ako ste već umorni od standardnog meča, ove mini-igre doći će više kao smor nego kao dobrodošlica. Moguće ih je ugasiti, što je dobro.
Zabijanje u suigrače redovito se dogodi u početku
Online iskustvo je čudno. Uglavnom sam završavao u partijama sa škrtim igračima iz Japana. Onaj koji ima loptu nastavit će ju imati dok ju ne oduzmu ili dok ne opuca koš, pa makar iz mrtvog kuta. Rijetko tko je darežljiv, a mogućnosti komunikacije su oskudne. Dugo sam čekao na matchmaking, a rijetko viđao nickove na latinici, kao da igra u našim krajevima baš i nije zaživjela.
Stil bez identiteta
Vizualno, igrom dominiraju nijanse metalik sive boje. Roboti, kolica, teren – sve je jednolično. Lopta je jedina stvar koja iskače. Dizajn robota djeluje nezavršeno, možete birati boje i tu i tamo nešto sitno personalizirati, ali svejedno svi izgledaju kao braća iz tvorničke serije kojima fali osobnosti. Ni soundtrack ne iskače, synth vibe koji se lako zaboravlja.
Ipak, treba reći jedno: Drag x Drive nije samo fora ideja. Ovo je jedna od rijetkih igara koja stavlja naglasak na osobe s invaliditetom. Reprezentacija ovdje nije samo spomenuta, nego je srž igre. Mehanike, dizajn, kontrola… sve je izgrađeno oko ideje mobilnosti na drugačiji način, što stvarno zaslužuje pohvalu.
Plavi tim, spremni na sve!
Više prototip nego kompletna igra
Drag x Drive definitivno je više zanimljiva nego zabavna igra. Kreativna i neobična? Da, ali i limitirana. Nakon par mečeva sve postane isto. Nema dovoljno modova, raznolikosti ni sadržaja koji bi vas zadržao više od polusatne partije. Osjećaj je kao da igrate prototip koji je pušten van da bi bio showcase novih Joy Cona, i tu je najveća šteta. Kad ti igra sjedne, a tim igra kao tim, kad napravim neki fora trik i još bolji koš, osjeti se potencijal. Ali taj potencijal nije dovoljan da me zadrži.
Drago mi je što Nintendo eksperimentira i koristi tehnologiju na nove načine, ali nadam se da je Drag x Drive samo početak, a ne kraj. Uz malo više sadržaja, više dubine i ispoliranosti, mogli bismo pričati o jednoj od najposebnijih sportskih igara ikad. Za sada? Samo zanimljiv eksperiment.
Primjerak igre za potrebe osvrta ustupio distributer CD Media
Igra, piše i pokušava ne komplicirati. Ne uspijeva uvijek.
