Postoje survival igre koje vam prodaju osjećaj kontrole. Daju vam dovoljno resursa, dovoljno prostora za grešku i dovoljno sustava da se osjećate kao genijalac čim posložite dvije stvari kako spada. Dead in Antares nije takva igra. Ona vas dosta brzo podsjeti da preživljavanje nije stvar jednog dobrog plana, nego stalnog improviziranja dok sve oko vas polako odlazi u onu stvar.
Ishtar Games, francuski studio koji se proslavio svojim “Dead in” serijalom (Bermuda i Vinland), vraća se s trećim nastavkom – Dead in Antares. Ovaj put, umjesto tropskih otoka i vikinških sela, dobili smo bespuća svemira, ali formula je ostala ista: spoj survival managementa, gradnje baze, istraživanja, RPG progresije i borbe na poteze.
Nakon 30 dana preživljavanja u igri s desetero brodolomaca, mogu vam reći jednu stvar – u ovoj igri ne umirete od zračenja ili vanzemaljskih zubi, nego od ljudske gluposti, stresa i kroničnog nedostatka empatije.
Što je zapravo “Dead in” formula?
Pratimo posadu od deset specijalista na putu prema planetu Ceres. Misija je jasna: spasiti Zemlju od izgledne propasti. Nakon katastrofalnog kvara na brodu, završavate srušeni na negostoljubivom planetu Antares Prime. Zemlja će morati pričekati jer vaša nova misija sada glasi: doživjeti iduće jutro.
Najveća snaga igre je sam koncept. Imate grupu preživjelih specijalista, svaki sa svojim vještinama, osobinama i ulogom u cijeloj toj improviziranoj svemirskoj agoniji, a vaš je posao održati ih na životu dovoljno dugo da izgrade bazu, istraže okolinu i uopće dođu do neke šanse za opstanak. To uključuje raspodjelu poslova, brigu o resursima, istraživanje, crafting, nadogradnje i konstantno balansiranje između kratkoročnog preživljavanja i dugoročnog napretka.
Igra se odvija kroz cikluse dana i noći. Svaka akcija troši resurse, ali i utječe na stanje vaših likova. Pet je glavnih neprijatelja koji vas stalno vrebaju na sučelju: umor, glad, ozljede, bolest i onaj najopasniji – depresija. Ako bilo koji od ovih parametara udari u 100%, lik je mrtav, i igra završava.
U početku stvari djeluju ok, nekako lovite ritam, testirate što radi, upoznajete ljude i mislite si, ma ide to pomalo. A onda, negdje nakon dvadesetak dana, kad se probude svi članovi posade iz hibernacije, dobijete više opcija i više potencijalnih problema, a premalo hrane i vode za sve. Tada Dead in Antares prestaje biti zanimljiv koncept i postane pravi mali kaos upravljanja, preživljavanja i gašenja požara na više strana odjednom.
Ljudi, a ne samo brojevi
Devovi su uspjeli u onome što mnogima ne polazi za rukom: napisali su likove koji su zapravo… ljudi. Kapetanica Amelia je klasični “control freak” autoritet koji pokušava uvesti red u kaos, ali njezina hladnoća često stvara više problema nego što ih rješava. S druge strane, imate likove poput xenobiologinje Noemi, koja bi se najradije sprijateljila s krvožednim alienima, što vas kao igrača dovodi do ruba živaca. Tu je i empatični doktor Wiliam, koji se svaku noć stresira oko zdravstvenog statusa svojih kolega do te mjere da mu vlastita depresija skače u nebo.
Dijalozi su česti, duboki i direktno utječu na moral i statove. Ne radi se ovdje samo o suhoparnom tekstu; osjeti se ta anksioznost, glad i ljudska potreba za pažnjom usred ničega. Likovi međusobno dijele osobne informacije, strahove i želje, svađaju se, psuju i rade gluposti. Sve to utječe na njihov bond koji može rasti i padati, a i romanse su opcija.
Kad morate nekome odrediti posao, riskirate nečije zdravlje ili balansirate tko će što nositi na svojim leđima, to nema težinu samo zato što će pasti neka brojka na ekranu, nego zato što se ipak stvara osjećaj da vodite skupinu ljudi, a ne set statistika. Igra dovoljno dobro piše svoje likove da cijela situacija dobije ljudski sloj koji joj baš treba.
Nažalost, nema voice actinga. U 2026. godini to se osjeti, pogotovo jer je tempo ispisivanja teksta sporiji nego što bi jedan prosječan (i nestrpljiv) igrač želio. Pripremite se na puno besomučnog klikanja kroz tekstove samo da biste došli do bitnih informacija.
Borba: Nužno zlo ili taktički izazov?
Kad ne pokušavate spriječiti posadu da se međusobno poubija, morat ćete istraživati Antares Prime. Mapa je podijeljena na hex-polja, a svako istraživanje nosi rizik od borbe. Borba je ovdje, paradoksalno, jedini dio igre gdje su likovi zapravo animirani, a ne samo statični spriteovi, ali je ujedno i najdosadniji dio gameplaya.
Sustav se temelji na 3 vs 3 gridu gdje pozicioniranje znači sve. Jedinice možete staviti u prednji ili stražnji red, a ovisno o tome dobivate različite buffove. Imate različite klase: Ace (brzi napadači), Vanguard (tenkovi), Civilian (podrška) i Commando (damage dealeri). Možete birati želite li liku ojačati borbene sposobnosti ili mu dati pasivni bonus za rad u kampu, što stvara zanimljive strateške dileme.
New Power Surge sustav (ultimate napadi) služi kao finisher koji može preokrenuti bitku. Ipak, na “normal” težini, borba rijetko nudi pravi izazov jednom kad shvatite osnovne sinergije, a dugo traje. Uhvatio sam se kako kod istraživanja mape navijam da moja ekipa izbjegne fajt, samo zato što mi se jednostavno ne da deset minuta prolaziti kroz istu repetitivnu rutinu poteza. Borba u Antaresu je sporedni igrač, dok je pravi “boss” upravljanje zalihama vode.
Vizualni identitet i UI
Vizualno mi je igra odmah sjela. Dead in Antares fura taj specifičan sci-fi stil i daje Antaresu identitet koji nije generičan. To je čudan, vanzemaljski svijet prepun roza i ljubičastih tonova, neobične flore i arhitekture koja djeluje drevno i napredno istovremeno.
Nije ovo tehnički spektakl, ali ima dovoljno karaktera da ga pamtite. Okolina, portreti, boje i cijeli taj ručno crtani SF štih fino podržavaju osjećaj izolacije i neizvjesnosti, a usput igri daju i šarm. Likovi su izvrsno dizajnirani, jedinstveni, s puno karaktera u samim crtežima, te je stoga lako upamtiti im i imena i vezati se za njih.
Nažalost, ne mogu isto reći za korisničko sučelje. UI je tu vjerojatno najslabija karika. Nije neupotrebljiv niti katastrofalan, ali je dovoljno nezgrapan da se često osjeti trenje tamo gdje bi stvari trebale biti jasnije i elegantnije. Iako su ikone velike i sve izgleda „moderno“, postavljanje likova na radne stanice u kampu ili njihovo raspoređivanje u borbi moglo bi biti puno intuitivnije.
Često ćete se uhvatiti kako “lovite” likove po ekranu ili pokušavate shvatiti tko je kamo dodijeljen. U igri koja se toliko oslanja na upravljanje ljudima, resursima i prioritetima, to nije mala stvar. Kad već imam toliko sustava koji od igrača traže pažnju, volio bih da budu pregledniji. To ne ruši cijelu igru, ali joj uzima dio protočnosti.
Trenutak istine: Dan 20
Pravi test vaših živaca dolazi oko 20. dana. Do tada ste vjerojatno otključali većinu ili cijelu posadu, kamp izgleda pristojno, i mislite da ste “pobijedili” igru. Upravo tada vam Antares bez pardona izvuče tepih pod nogama. Resursi koje ste smatrali “osiguranima” odjednom nestaju. Voda postaje dragocjenija od dijamanata, hrana se kvari brže nego što je možete skupiti, a drama unutar kampa eskalira jer su svi umorni, gladni i psihički slomljeni. Stavio sam te da sjediš i odmaraš, Noemi, zašto baš sad moraš imati egzistencijalnu krizu?
To je onaj trenutak istine gdje se vidi jeste li tijekom prvih 15 dana samo mehanički klikali ili ste doista planirali dugoročnu održivost. Igra vas tjera na teške izbore: hoćete li nahraniti najboljeg borca kako bi vas zaštitio, ili doktora koji jedini može izliječiti kugu koja se širi kampom?
Conclusion
Dead in Antares je zanimljiv simulator upravljanja krizom zamotan u lijep vizualni omot. Ishtar Games je uspio zadržati jezgru serijala, a istovremeno je vizualno podići na višu razinu. Iako borba i tempo dijaloga znaju testirati strpljenje, osjećaj postignuća kad preživite još jednu hladnu noć na Antaresu je vrlo zadovoljavajući.
S druge strane, nezgrapan UI i pomalo naporan combat znače da ovo nije baš naslov koji će svakome sjesti iz prve. Treba mu dati malo vremena, a i malo strpljenja. No ako volite survival management igre koje traže da gasite više požara odjednom, da razmišljate unaprijed i da živite s posljedicama svojih odluka, ovdje ima dosta toga vrijednog pažnje.
Samo se pripremite na to da će vam Noemi ići na živce. I to jako.
Primjerak PC verzije za potrebe osvrta ustupio izdavač Nacon
He plays, writes and tries not to complicate things. It doesn't always work.
