Prva sekcija: Otkriće i snaga koncepta
Za igru The Alters sam saznao isključivo zato što ju je izdavao 11 bit studios, tim koji ponosno stoji iza
Frostpunk franšize, te ujedno i jedne od meni najdražih igara svih vremena, This War of Mine. Da nisam
pratio te dvije igre, ne bih ni znao da je The Alters uopće u razvoju. No čim sam vidio prvi trailer i
upoznao se s idejom, znao sam da me čeka nešto posebno. I doista, nisam se prevario.
Iako igra ima svojih mana, njen koncept je svima dobro poznati „rabbithole” koji će uvijek privući
pozornost svih ”hardcore” ljubitelja znanstvene fantastike. Umjesto da moralne dileme preuveličava ili
romantizira, The Alters nudi iznenađujuće iskren i u principu poprilično jednostavan prikaz pitanja “što
osobu čini osobom”. Za razliku od, recimo, Detroit: Become Human, koji moralizira do razine banalnosti.
(“Hej, nuansa nam je stran pojam, tako da ćemo besramno cijelu priču ”posuditi” iz anti-rasističkih
pokreta u Sjevernoj Americi, a ako to nije dovoljno da empatiziraš s robotima, eksesivno ćemo ih
premlaćivati i dovoditi u najgore moguće situacije. Ništa od ovoga ne pomaže pri gradnji svijeta ni priče,
ali žao ti je jadnih robota, zar ne?”). Poštujem, o ukusima se ne raspravlja, ali moje osobno mišljenje je
da The Alters i njegove inspiracije znaju da pitanje identiteta postaje zanimljivo tek kad prestanemo
forsirati dubinu same teme, i pustimo igrača da sam odluči što je ispravno, a što ne.
Pisanje je jednostavno, ali učinkovito, a likovi, naročito ”Tehničar” i ”Znanstvenik” ostaju urezani u
sjećanje dugo nakon igranja. To je rijetkost ali i aspolutna nužda u igrama koje ovise o konceptualnim
idejama više nego o akciji, i upravo zato ova igra zaslužuje puno više pažnje. Što se tiče samog pisanja,
završio bih na ovoj noti: Ako prezentiras igru kao igru gdje su tvoje odluke bitne, onda to duguješ i
dostaviti svojim fanovima. The Alters ima nekolicinu završetaka i svaka vaša odluka će imati ogroman
utjecaj na razvoj priče, i da stvar bude još bolja, da, apsolutno možeš biti ”zao” u ovoj igri bez da te ona
ignorira ili kazni zato što je ne igraš po njenim pravilima. (Looking at you, The Walking Dead, wink
wink).
Sekcija 2: Gameplay i mehaničke briljantnosti
Ne želim kvariti doživljaj nikome, pa ću samo površno prijeći preko onoga što je već prikazano u trailerima
i ranijim najavama. Ukratko, igra vas odmah baca u bezizlaznu situaciju, bez predugog uvoda, bez
milosti. Jedini ste preživjeli, udaljeni ste od bilo kakvog oblika civilizacije i trenutno nemate nikakav
kontakt sa civiliziranim svijetom. Morate otkriti što se dogodilo, morate popraviti bazu i morate,
najbitnije od svega, preživjeti. No kako to obično biva, vrlo brzo postaje jasno da to nećete uspjeti sami.
Ubrzo vam se igrom slučaja ponudi alternativa i upravo je to “gimmick” koji čini srž igre. Pomoću
kvantnog računala, u kombinaciji s rapidijem, elementom koji omogućuje ono što znanstveno ne bi
trebalo biti moguće, imate priliku stvoriti verzije sebe koje su u nekom drugom životu donosile druge
odluke i razvijali se ili briljirali u potpuno drugačijim profesijama.
Kako se premisa okončava, agonija počinje. Igra vas bez pardona stavlja u konstantni pokret da izbjegnete
potpuni raspad sistema, aka ”game over”. Morate izbjegavati sunčevu radijaciju, prikupljati resurse,
izbjegavati nepoznate i jedva vidljive anomalije, održavati i proširivati bazu i paziti na mentalno stanje
svojih alter ega. Ono što The Alters briljantno radi je upravo to: nema predaha. Bez obzira koliko
inspiracije vuče iz svojih prethodnika koji, iako jednako kažnjivi, bi uvijek nagrađivali naknadni porast u
skillu nekakvim gotovo sandbox ”pauzama”, The Alters je neumoljivo napadna prema igraču:
- Daleko si od baze: Odjednom je sve u raspadu i moraš hitno reagirati
- Svi su sretni: Ha, netko si je upravo otkinuo dio tijela jer je psihički nestabilan
- Da ne duljim i da ne ”spoilam” uvijek imate ograničenu količinu i resursa i vremena, gotovo nikad ne
možete odahnuti.
To je ujedno i najveća prednost, ali i izvor frustracije. Posla ima previše, a vremena premalo. Ako vas takve igre frustriraju i više naginjete sandbox iskustvu, potpuno vas razumijem, ovo nije igra za svakoga, i ne treba biti. Bilo bi sjajno vidjeti sandbox mod, možda bi i pomogao igrinoj popularnosti, ali s obzirom na tišinu i (ne)vidljivost same igre, teško da se možemo tome nadati u skoroj budućnosti.
Prije nego prijeđem na glavnu temu i razlog zbog kojeg uopće pišem ovaj članak, želim još jednom
naglasiti: ovo je bio ogroman projekt za 11 bit studios. Igra izgleda prekrasno, alteri, iako su u principu svi
tehnički ista osoba, oblikovani su s nevjerojatnom pažnjom na sitne detalje, a Alex Jordan (voice actor)
zaslužuje barem nominaciju ove godine jer je sam doveo u život toliko veliki broj likova, i svakog od njih
odradio valiantno i prividno s jednakim entuzijazmom i poštovanjem.
I dok sam This War of Mine odigrao do točke suludosti, mogu bez dileme reći da iako The Alters ne
preuzima njegovo mjesto u mom srcu, bez sumnje predstavlja dosad najkompleksnije i najbolje
realizirano ostvarenje 11 bit studija. Bez dileme. U tom smislu, ovo je bio podvig kojim se mogu
ponositi do kraja svoje karijere. E sad…
Sekcija 3: Dobar, loš i ”zao” – Game Pass izdanje
Postoji stara izreka (možda i ne postoji, nebitno) da “dobre stvari uvijek na kraju ugledaju svijetlo dana”,
ali iskreno više nisam siguran da se to u periodu u kojem se nalazimo može uzeti zdravo za gotovo. U
posljednjem desetljeću količina medijskog sadržaja, bila to glazba, TV ili video-igra, eksplodirala je do te
mjere da čak i ja, strastveni konzumer, jedva uspijevam popratiti novitete i stvari vrijedne mojeg sve užeg
i užeg slobodnog vremena, a kamoli netko tko sve to navedeno isključivo povremeno i ležerno
konzumira. I upravo tu nastupa Game Pass, koji me kao koncept oduševljava, no s vremena na vrijeme
prisiljava da se zapitam:
Može li previše dobrog postati loše?
Game Pass smatram jednim od najboljih poteza Microsofta, što iskreno i nije neki podvig u kontekstu njih
samih, ali u kontekstu ”škrtosti” i pohlepe omiljene nam industrije, i dalje stoji kao sjajna i konzistentna
usluga, pogotovo ljudima čiji novčanik jednostavno ne može podnijeti rizike, bili oni financijski,
vremenski ili u najčešćem slučaju, oboje. Gorka realnost je ta da je tržište danas preplavljeno sadržajem,
te je i samim time važnost datuma izlaska postala bitnija nego ikad. Šanse da baš vaša igra uhvati onaj
famozni “munjeviti trenutak” iz godine u godinu sve su manje i upravo The Alters je savršen primjer te
realnosti.
Možete proizvesti koliko god trailera i promocija želite, ali ukoliko nemate već otprije popularan IP ili
nešto što se može lako upaliti-ugasiti, velika je vjerojatnost da ćete ostati neprimijećeni. Ta se šansa
dodatno smanjuje u 2025. godini za koju se već sada može reći da je generacijska za gaming, te je unatoč
činjenici da je ni pola nije prošlo, prepuna odličnih naslova, bilo indie ili AAA.
Igre poput The Blue Prince, Monster Train 2 i Clair Obscur već su napravile valove i odnijele pažnju, kao
i novac igrača koji bi možda izabrali ili makar dali šansu baš The Alters. Ako vam ovo zvuči kao kukanje,
priznajem, donekle i jest, ali vjerujem da bez kukanja nema napretka, tako da si ovaj put dajem potpuno
pravo na malo ogorčenosti, te ohrabrujem svakoga da ako se ikad nađe u sličnoj situaciji, napravi isto.
Kao sub-kultura show bussinesa, uvijek sam bio ponosan na činjenicu da gameri svaku nepravdu ili
nezadovoljstvo razglase na sva zvona. Neka tako i ostane.
Microsoft ne koristi vlastitu platformu na optimalan način.
Microsoft redovito izvodi mjesečne “game dumpove”, što gotovo onemogućuje optimalno praćenje i
konzumaciju sadržaja koji bi bio idealna potrošnja vašeg vremena i živaca, osim ako niste kronično
prikovani za ekran. Što vam onda preostaje?
A) Odabrati igru o kojoj svi pričaju, poput Expedition 33?
B) Igrati poznatu franšizu poput Tony Hawk ili Doom?
C) Zaigrati naslove koji su se ugurali u razgovore za igru godine, koji se ujedno mogu bilo kada zaigrati i
zapustiti, poput Blue Prince ili Monster Train?
D) Ili, pak, isprobati igru o kojoj se ne priča puno, koja ima dobre recenzije, ali koju možda nećete ni
zavoljeti?
Naravno da će netko izabrati opciju D, ali realno, riječ je o vrlo malom postotku igrača, i nitko ih ne može
kriviti za to. Na kraju krajeva, nitko nije dužan nikome biti jednako strastven oko stvari koje baš vama
znače sve na svijetu. Život ide dalje.
Iako nemam ništa protiv Gamepass modela, mislim da bi raspored izlazaka i promocija mogao biti puno
bolje osmišljen, što bi jednako koristilo i developerima i samoj platformi. Čini mi se da je njihov trenutni
plan samo upirati prstom u ”upcoming” ili ”recently added” sekcije, što bi se na kraju dana i njima i
developerima moglo obiti o glavu. Ništa nije otporno na zasićenje, tako da se toplo nadam da će pametnije
glave iz Microsofta ovaj problem riješiti na vrijeme i izrađivati malo odgovorniji ”release schedule”.
Ukratko, The Alters je (po stoti put) fantastična igra napravljena s puno ljubavi i truda, i volio bih da
konačno dobije uspjeh koji zaslužuje. Jesam li malo ”salty” jer nije privukla pažnju koju ja mislim da
zaslužuje? Jesam. Ali iskreno vjerujem da je ovo igra za koju se vrijedi boriti, pa čak i biti malo “salty”
zbog njenog manjka mainstream uspjeha. Da stvar bude gora, igra je naizgled financijski potpuno
”flopala” te su i dionice samog studija u padu još i prije samog izlaska igre. Cijela situacija se nije
poboljšala ni nakon njenog izlaska, s obzirom da je rast prihoda na otprilike 24%, a rast troškova na
gotovo 50%, dakle više nego dvostruk. Mnoge je upravo to ponukalo da špekuliraju oko toga da je The
Alters baš zato pušten na tržište prerano, a činjenica da su pronađeni i snippeti AI filler teksta dodatno
daje kredibilitet toj tvrdnji. Netko je tu morao uskočiti i donijeti malo teže odluke, i teško je uprijeti
prstom u ikoga osim upravo studio koji je u financijskoj panici igru izbacio na tržište u blago rečeno,
katastrofalno vrijeme. Ukratko, bila je ovo dobra prilika da netko Gamepassu kaže ne, ne jer Gamepass
nešto radi krivo, nego za dobrobit vlastite igre i same budućnosti studija, sada je za to svakako kasno.
Bez obzira na to, igra zaslužuje da joj se pruži kvalitetna šasna, pa završimo na noti i činjenici da je The
Alters ipak dostupan na Game Passu i prava je poslastica, pa ako ste stigli do kraja ovog teksta, uzmite
sve što sam rekao u obzir, instalirajte igru i obećavam da, ako vam se igre ovakvog tipa dopadaju možete
očekivati jedno sjajno i unikatno gaming iskustvo koje nećete uskoro zaboraviti.
*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Virus.hr portala
